Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

MAD MAX: FURY ROAD - BLACK & CHROME EDITION Kako je akcijski film postao crno-bijeli i umjetnički

FILM: Mad Max: Fury Road Black & Chrome Edition; futuristička akcija; SAD, 2017.; REŽIJA: George Miller; ULOGE: Tom Hardy, Charlize Theron; OCJENA: *****

Crno-bijeli kolorit odvodi 'Mad Maxa' natrag na prapočetke (akcijske) kinematografije, do kaskaderskih akcijašenja Bustera Keatona i 'Poštanske kočije'. S obzirom na reducirani dijalog i Millerovo vizualno pripovijedanje, četvrti 'Pobješnjeli Max' bi mogao proći kao postmoderni nijemi film. Neki Millerovi akcijski kadrovi ili scene u c/b tehnici izgledaju još ekspresionističkije, nadrealnije i artističkije nego u boji (pustinjska oluja, ljudi-lešinari). Akcijski film je s crno-bijelim 'Mad Maxom' dobio 'službeni' art prizvuk i Miller možda napokon otvori neke zatvorene oči kad je podcijenjeni žanr u pitanju.

Moje ime je Max Rockatansky, a ovo sve oko mene je crno-bijeli svijet. Pobješnjeli Max je komotno mogao izgovoriti ove riječi u "Mad Max: Fury Road Black & Chrome Edition", c/b inačici četvrtog filma iz futurističkog akcijskog serijala koju je prošlog tjedna prikazalo kultno londonsko kino "Prince Charles Cinema", odmah nakon projekcije izvorne kolorne verzije.

Projekcija u boji mogla se preskočiti budući da je gore potpisani pogledao "Pobješnjelog Maxa 4" čak triput kad je bio u (hrvatskim) kinima, no film se jednostavno morao iskusiti u crno-bijeloj "shiny and chrome" tehnici i odgledati drukčijim c/b očima. Bila je to jedinstvena prilika da se doživi fenomenalna originalna vizija velikog redatelja Georgea Millera i napravi reevaluacija filma koji se dodatno potvrdio kao ponajbolji i žanrovski najprijelomiji novomilenijski akcijski uradak.

Naime, Miller je "Divlju cestu" zamislio u "black-and-white" izdanju, poslovično rezerviranom za festivalske art filmove, ali je studio Warner Bros očekivano inzistirao na "full coloru" iz komercijalnih pobuda. Prethodni dijelovi "Mad Max" franšize bili su kolorni, no fanovi će se sjetiti c/b prologa mnogima najomiljenijeg drugog dijela, "Drumskog ratnika", koji je uključivao kvazi-dokumentarističke crno-bijele nagovještaje apokalipse i bezbojne "flashback" kadrove Millerova prvijenca u formi kratkog podsjetnika na zbivanja, tj. lik i djelo akcijskog junaka.

Monokromne boje nisu, znači, potpuno strane Pobješnjelom Maxu, a nipošto monotone. Na kraju prvog filma Max se, prisnažimo, vozio crnom cestom s isprekidanom bijelom trakom, jureći prema nastavcima. U nastavcima je, doduše, c/b cestu zamijenila postapokaliptična narančasta pustinja, od "Road Warriora" do "Fury Road", ali kužite što hoćemo reći. Dakle, crna i bijela stoje kao salivene "Divljoj cesti", i to iz više razloga.

C/b film djeluje kao nečije nostalgično, refleksivno prisjećanje, poput "Pobješnjelog Maxa 2" započeta mitskom naracijom "Moj život blijedi, vizija se muti. Sve što ostaje su sjećanja. Sjećam se vremena kaosa, propalih snova, ove pustopoljine. Ali, najviše od svega, sjećam se drumskog ratnika, čovjeka kojeg smo zvali Max...". Max je sada Tom Hardy umjesto nenadmašna akcijaša Mela Gibsona, no na ovaj način rošada funkcionira sagledamo li "Fury Road" kao povijest koja se možda nije ni dogodila, odnosno izmagljeno sjećanje nekog pripovjedača koji junaka pamti nešto drukčijeg nego je uistinu bio, a Miller ionako skriva lice heroja gotovo do polovice filma (duga kosa, brnjica).

Crno-bijeli kolorit odvodi "Mad Maxa" i natrag na prapočetke (akcijske) kinematografije, do kaskaderskih akcijašenja Bustera Keatona "homažiranih" od strane Millera (Max na prednjem dijelu vozila kao "general" na lokomotivi) i akcijske kinetike Fordova vesterna "Poštanska kočija" s kojim smo "Divlju cestu" onomad i usporedili u smislu centralne postavke satkane od jedne duge, bjesomučne potjere.

S obzirom na reducirani dijalog i Millerovo vizualno pripovijedanje, četvrti "Pobješnjeli Max" bi mogao proći kao postmoderni nijemi film. Nedvojbeno, desaturiran, presvučen u c/b ruho, "Mad Max" je ogoljen do akcijskih osnova, kao takav bliži prethodnicima od svog kolornog brata, možda i zato što se u boji lakše detektiraju povremeni nanosi CGI-ja.

"Black-and-white" (re)stilizacija je revitalizirajućeg karaktera za akcijski film u kojem je Miller i prvotno pozivao na povratak praktičnim efektima i kaskaderskim korijenima žanra, presječenima novovjekim računalnim učincima. Najbliže što je (moderniji) akcijski film došao crno-bijeloj slici bilo je u "Hamlet" sceni McTiernanova "Posljednjeg akcijskog junaka" i "Sin Cityju 1&2" Roberta Rodrigueza, iako je u nju prodirala boja.

Ovakav, "Pobješnjeli Max" dijeli kolornu paletu s "Idom" ili "Hladnim ratom" i u artističkom smislu Miller je ravnopravan izvrsno posnimljenim ostvarenjima Pawela Pawlikowskog, a u režijskom ih nadmašuje kao film u najčišćem smislu pojma pokretne slike koji radi puni akcijski krug, od prošlosti do budućnosti žanra i natrag. Millerova orkestracija kinetike i prirodan osjećaj za pokret još su nepatvoreniji i pregledniji u c/b varijanti.

Zasigurno je to i zato što kamera većinski ne traži akciju, niti juri za njom ("shaky cam"), već je čeka, namještena, širom otvorenih očiju, da dođe do nje, u sredinu kadra. Bljedunjavi, albino imidž tzv. War Boysa, podanika Immortan Joea (impresivni Hugh Keays-Byrne), sjajno se uklapa u c/b sliku i "noirovski" je, "kjaroskurovski" kontrastiran ratničkim crnim bojama na licu Furiose (nezaboravna Charlize Theron), poput bijelog plamena i crnog dima u scenama s vatrenim kuglama, eksplozijama kolidirajućih vozila ili zapaljenim "heavy metal" gitarama.

Raspored svjetla i tame unutar mizanscene odgovara umjetničkoj slici na koju podsjeća svaki treći "pauzirani" kadar filma. Neki Millerovi kadrovi ili scene u c/b tehnici izgledaju još ekspresionističkije, nadrealnije i artističkije nego u boji (pustinjska oluja, ljudi-lešinari). Akcijski film je s crno-bijelim "Mad Maxom" dobio "službeni" art prizvuk i Miller možda napokon otvori neke zatvorene oči kad je podcijenjeni žanr u pitanju.

I Logan je izgubio boju

Immortan Joe u c/b varijanti izgleda kao futuristička verzija monstruma iz kinematografske prošlosti starih njemačkih ekspresionizma ("Kabinet dr. Caligarija", "Nosferatu"). Nakon četvrtog "Pobješnjelog Maxa", crno-bijeli tretman je dobio i "Logan", prikladno naslovljen "Logan Noir".

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE