Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

BIRD BOX (KUTIJA ZA PTICE) Horor od kojeg je strašnija njime inspirirana internetska gluparija

FILM: Bird Box; horor; SAD, 2018.; REŽIJA: Susanne Bier; Uloge: Sandra Bullock, Trevante Rhodes; OCJENA: **

'Bird Box' je izazvao pošast goru od one iz filma pa mladi ljudi voze kamionet i hvataju aligatore prekrivenih očiju. Za horor u kojem gledanje donosi smrt bilo bi metafilmskije da se motiv prekrivanja očiju odnosio na stravu i užas koja treba biti toliko jaka da se prenosi s ove strane ekrana i ne možeš je gledati, ali nažalost nije.

Ovisnici o Netflixu dobili su brzi fiks s (post)apokaliptičnim hororčićem "Bird Box" od kojeg su strašniji filmom inspirirani internetski memei s motivom prekrivanja očiju, a još više tzv. izazov kao njihova uzročno-posljedična veza. Naime, "Bird Box" je "izazvao" pravu pravcatu pošast, goru od one iz filma - "Bird Box Challenge". Internetska glupost je dobila neko novo značenje: mladi ljudi izvode koješta prekrivenih očiju, ugrožavajući ne samo svoje, već i tuđe živote raznim nesmotrenostima.

Jedan mladić je šetao po tračnicama (!) vezanih očiju hitajući u susret vlaku. Druga djevojka je vozila kamionet (!!), prešla u suprotni trak i zabila se u rasvjetni trup. Izazov je, kvragu, neki dan podignut na veću razinu hvatanjem aligatora (!!!). Netflixova filmska senzacija, prenapuhana poput brojki vezanih za gledanost (nije 45 milijuna pretplatnika, nego 26), tako postaje reprezentativan hit nekih novih internetskih klinaca kojima je od filma važniji "meme", a od mišljenja kritičara bitnije što misli zvijezda "followana" na društvenim mrežama, tipa Kim Kardashian kao veliki fan "Bird Boxa".

Ova tvrdnju možemo dodatno potkovati Netflixovom računicom gledanosti po mjeri AD(H)D generacije – za "pregled" filma se ne uvažava da ga je korisnik pogledao u cijelosti, već 70 posto njegove minutaže, u ovom slučaju 87 od ukupne 124 minute. Pridodate li tome da su mnogi mlađi gledatelji tijekom tih 70 posto minutaže zasigurno šarali po društvenim mrežama, što na kraju ostaje od gledanja? Donekle metafilmski za film u kojem likovi ne smiju gledati u "to", što god "to" bilo, jer gledanje donosi smrt i bolje je, "kubrickovskim" rječnikom, držati "oči širom zatvorene".

No, kako je riječ o hororu, bilo bi metafilmskije da se motiv prekrivanja očiju odnosio na stravu i užas koja treba biti toliko jaka da se prenosi s ove strane ekrana i ne možeš je gledati, ali nažalost nije. "Bird Box" je gledljiv, no već viđen film: pogledate li prvih 15-ak minuta, takoreći ste ga vidjeli cijeloga. Nagledanije filmofile mogao bi podsjetiti na neka bolja ili lošija žanrovska ostvarenja poput Romerovih "Luđaka", Shyamalanova "Događaja" i ekranizacije Stephen Kingova "Mobitela" (nevidljiva sila izaziva ludo ponašanje i masovna samoubojstva), tj. "Sljepoće" Fernanda Meriellesa (smak svijeta bez vida) i sjajne "Magle" Franka Darabonta (grupa potpunih stranaca pokušava preživjeti monstruoznu apokalipsu; posjet supermarketu uključen).

A paralela sa superiornijim "Mjestom tišine" Johna Krasinskog kao još jednim "senzornim" hororom poprilično slične visokokonceptualne premise jednostavno nalaže povlačenje, samo zamijenite stvorenja koja ubijaju ako vas čuju s misterioznim entitetima koji (indirektno) ubijaju ako ih vidite. Međutim, "Bird Box" je više "The Cell" i "Blindness" nego "The Mist" i "A Quiet Place". Danska redateljica Susanne Bier (Oscar za "U boljem svijetu"), doduše, efektno uspostavlja apokalipsu scenom posjete trudne heroine ginekologu.

U trenutku kad ona, Malorie (Sandra Bullock), izlazi vani, jedna će žena početi razbijati glavom obližnje prozorsko staklo. Ubrzo, potom, na ulicama kreće režijski dobro orkestriran kaos - ljudi kasape sami sebe, bacaju se pod kamione, sjedaju u plamteće automobile itd. To je "flashback" junakinje koja djeci tumači kako moraju raditi točno ono što im kaže i nipošto ne smiju skinuti štitnike za oči ("ako pogledate umrijet ćete") dok odlaze na put niz rijeku prema zajednici ljudi koji su preživjeli apokalipsu i nude utočište.

Nejednako podijeljeni narativ prikazuje preživljavanje netom poslije apokalipse i pet godina kasnije, kad se Malory privikla na život s povezom na očima, pri čemu se u prvome segmentu gotovo svaki lik ponaša onako kako očekujete, a drugi nije toliko tenzičan koliko bi trebao biti s obzirom na postavku. Neki intrigantni elementi priče nisu dostatno iskorišteni: ono od čega ljudi polude stiglo je iz Rusije, luđaci mogu gledati u "to" i orisiljavaju normalne da širom otvore oči i p(r)ogledaju, majčinstvo sa zadrškom prije prihvaćanja majčinskih instikata...

Bier, doduše, radi zgodnu varijaciju na upozorenje od nadolazećih horora pa se tako ptice uskomešaju svaki put kad se stvorenja približavaju. Međutim, filmašica nije premisi pristupila hororski kreativno da bi izmijenila žanr i poigravala se metafilmski njegovim zakonitostima kao Krasinski s čijim bi filmom "Bird Box" mogao tvoriti maraton naslovljen "niti vidim, niti čujem". "Mjesto tišine" je većim dijelom doslovce utjelovilo tihu perspektivu likova oduzevši hororu "trade-mark" vrisak, a "Bird Box" u svega nekoliko navrata prikazuje doživljaj zakrivenog vidnog polja, tj. što sve likovi (ne) vide, pružajući gledatelju iskustvo njihova gledanja kroz tkaninu s podrazumijevanim nagovještajima tame i svjetla. Bolje prekrijte oči.

Potencijalne zvijezde i veterani

Glumačka ekipa je dobra. Ostale uloge u filmu igraju Trevante Rhodes ("Moonlight", "Predator: Evolucija") koji ima potencijal zvijezde, zatim veterani John Malkovich, Tom Hollander i Jackie Weaver, te Sarah Paulson (upravo je gledamo u "Glassu") i Rosa Salazar (uskoro ćemo je vidjeti kao "Alitu, anđela borbe").

Naslovnica Cinemark