Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

KOJA JE OVO DRŽAVA 'Svećenikova djeca' su mala beba za ovaj film

FILM: Koja je ovo država; crnohumorna drama; Hrvatska/Srbija/Poljska, 2018.; REŽIJA: Vinko Brešan; ULOGE: Krešimir Mikić, Nikša Butijer; DISTRIBUCIJA: 2i Film; OCJENA: ****

'Koja je ovo država' s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti. S premisom o svećeniku koji buši kondome kako bi povećao natalitet, 'Svećenikova djeca' su, u smislu škakljivosti i kontroverze, mala beba za 'Koja je ovo država'. No, iako djeluje kao koncept-film iz domene 'kontroverza kontroverze radi', složen na temelju ključnih scena oko kojih se onda gradi radnja, 'Koja je ovo država' to ipak nije. Drugim riječima, ima tu filma i motivacije likova (za krađu lijesa), ne samo koncepta.

"Otvarati grob prvog hrvatskog predsjednika, jeste li normalni", pobija netko ludu ideju u filmu "Koja je ovo država" Vinka Brešana. No, grob Franje Tuđmana bit će otvoren. Točnije, u Tuđmanovu grobnicu provalit će četiri lopova odjevena u dresove hrvatskih nogometnih reprezentativaca, "vatrenih", te odnijeti lijes i otuđiti tijelo, tj. posmrtne ostatke pokojna predsjednika.

"Krađa predsjednika Tuđmana", odnosno prizori kad "Perišić" i "Rakitić" ulaze u grobnicu, dok ih "Modrić" i "Mandžukić" čekaju vani samo su neki od "pojačanih" trenutaka filma koji će izazvati reakcije i na njihovu valu zasigurno postati kinohit. Naša kinematografija vapi za domaćim blockbusterom, hitom za kojim će se tražiti kinokarta više. "Osmi povjerenik" Ivana Salaja ove je godine ostvario - za trenutne uvjete - solidnu gledanost od tridesetak tisuća ljudi, ali ispod očekivane.

Uzme li se u izračun da je Brešanova komedija "Svećenikova djeca" zablježila taj rezultat samo u premijernom vikendu prikazivanja i u konačnici dogurala do preko 155 tisuća gledatelja, brojka "Osmog povjerenika" nije bog zna kako velika. No, pred nama je film stvoren da publiku vrati u kina u velikom ili većem broju - "Koja je ovo država". Novi Brešanov uradak bi mogao biti za Hrvatsku ono što je za Srbiju bio "Južni vjetar", dakle pravi kinohit.

Svečana zagrebačka premijera je bila prekrcana, a dio ulaznica koji se nalazio u slobodnoj prodaji za splitsku/dalmatinsku ovog četvrtka u kinu "Karaman" već je razgrabljen, što je odlična navlakuša za redovnu distribuciju filma 3. siječnja 2019. godine. "Koja je ovo država" je puna navlakuša strateški puštanih u medije da zakovitlaju prašinu, oskvrnu ćudoređe, povrijede i vrijeđaju ideologije i svjetonazore, poput navedenog provaljivanja u Tuđmanovu grobnicu.

"Ljudi, šta to radite", u nevjerici će grobar kad uhvati "reprezentativce" na djelu. Grobar koji će, uzgred, biti zatvoren u tu grobnicu i unutar nje, bijesan, spominjati "Srbiju" te uzvikivati "Tito, partija!", premda je u njegovom položaju "to nezgodno". Spominjanje Tita još nekako može proći budući da je predsjednik Hrvatske u filmu (poljski glumac Daniel Olbrychski) karikaturalno-groteskna slika i prilika Josipa Broza, "Maršala" iz Brešanova istoimene komedije, ali Srbija?!

To je, dakako, "too much" za publiku, stoga Brešan u scenu sastanka vlade satirički ubacuje rečenicu jednog od ministara (Ivica Gunjača) "Ja mislim da su to Srbi napravili", referirajući se na nestanak Tuđmanova lijesa. Međutim, nisu to Srbi napravili, premda jednog od lopova u dresu "repke" igra izvrsni srpski glumac s čestim angažmanima u hrvatskom filmu Lazar Ristovski ("S one strane"). Štoviše, uslijedit će svojevrsni demantij kad se ubrzo u kadru ukaže i ukradeni lijes - Slobodana Miloševića.

S premisom o svećeniku koji buši kondome kako bi povećao natalitet, "Svećenikova djeca" su, u smislu škakljivosti i kontroverze, mala beba za "Koja je ovo država". No, iako djeluje kao koncept-film iz domene "kontroverza kontroverze radi", složen na temelju ključnih scena oko kojih se onda gradi radnja, "Koja je ovo država" to ipak nije. Drugim riječima, ima tu filma i motivacije likova, ne samo koncepta - poker starčića se (oprez: "spoiler") odvažio na krađu lijesa zbog sinova, nestalih branitelja čije grobove traže otkad je rat završio; predsjednik je ukraden da dade svoju smrt za njih koji su dali svoje živote.

Ali, nema komedije-komedije s citatnim populističkim rečenicama, jer npr. "jebo te vepar da te jebo" će se teško primiti kao "Aleksa, vrati se doma, skuvala sam ti paštašutu", a "jeste vi popizdili, nećemo Tuđmana među Srbe" je prekontroverzno da "zaživi" u narodu. Ili barem je nema u onolikoj mjeri koliko očekuje publika privučena reklamnim sloganom "nova komedija Vinka Brešana", a imajući na umu redateljeve signaturne hit-filmove "Kako je počeo rat na mom otoku", "Maršala" i "Svećenikovu djecu".

Svaki od navedenih filmova u pravilu je završavao dramski intoniranom tragedijom, a "Koja je ovo država" je, realno, više drama s elementima humora, satire, crne komedije (apsurda). Film je, konačno, nastao prema motivima drama koscenarista Mate Matišića "Ne kopaj po grobu, molim te" i "General". Uglavnom, ovo je najdramskija (i ponajbolje režirana) Brešanova komedija, primjereno načetim temama iz sfere (po)ratne drame koju je redatelj prisvojio u "Svjedocima" i "Nije kraj".

"Koja je ovo država" s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti, toliko (medijski) iskopavanih na javi da se traumatičnim likovima javljaju i u snovima. Jedna od najrazornijih scena jest uvodna scena sna ratnog veterana/generala (Nikša Butijer) sklona suicidu i halucinacijama koji sanja vojnike kako mu salutiraju izvirujući iz rijeke gdje se namjerava utopiti.

A jedna od podpriča, ispričanih štafetnom naracijom, predanom s jednog lika na drugi prilikom njihova dojmljiva "slow motion" mimoilaženja u vozilima, u prvom planu ima ministra Kelavu (Krešimir Mikić), inače dragovoljca Domovinskog rata i brata nestalog branitelja. Kelava dolazi na postavljanje kamena temeljca za novo zatvorsko krilo, nakon čega će se zaključati u spomen ćeliju hrvatskih političkih zatvorenika iz doba komunizma s crvenom flekom na zidu (nije prava krv, boja je tu zbog "atmosfere" da se vidi "šta su ti ljudi prošli").

S jedne strane, samozatvoreni ministar u spomen sobi naših političkih zatvorenika leži na krevetu ispod Tuđmanove slike, s druge grobar čami zatvoren u Tuđmanovoj grobnici, s treće general kao mentalni zatočenik rata koji traži ukidanje Republike Hrvatske i razgovara s Tuđmanom. Kad Butijerov general dođe Tuđmanu na grob i iznutra čuje grobara kako je razočaran državom te želi vani, on misli da mu se obraća sam predsjednik. Brešan kao da prešutno citira onu čuvenu izreku "Ustani, hrvatski lave, Franjo, i rikni", ostavljajući gledatelju da na kraju nje, po vlastitom nahođenju, stavi upitnik ili uskličnik.

'Kad rokneš rogonju, neš ih više vidjet'

Film je prekrcan likovima koji nisu dobili dovoljan prostor ili karakterizaciju. Sebastian Cavazza glumi premijera, Dražen Kuhn je upravitelj zatvora, Bojan Navojec general koji Butijera vodi sa sobom u lov ("kad rokneš rogonju neš ih više vidjet"; misli na mrtve ljude), Vedran Mlikota pravoslavni pop, Goran Bogdan policajac čija je scena u Srpskom prosvjetnom i kulturnom društvu Vuk Karadžić ostala samo u "teaseru"... Nadalje Mate Gulin, Zdenko Jelčić i Slobodan Milovanović su starčići u ekipi s Lazarom Ristovskim, Alma Prica je supruga Lazarova lika, Iva Mihalić ministrova trudna ženica, Ksenija Marinković žena grobara...

Naslovnica Cinemark