Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

MISIJA: DUBOKI SVEMIR Znanstvena fantastika od krvi, suza i sperme

FILM: High Life; SF drama; SAD/Francuska/Njemačka/Velika Britanija/Poljska, 2018.; REŽIJA: Claire Denis; ULOGE: Robert Pattinson; Juliette Binoche; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: ****

Od SF (meta)fizike Claire Denis preferira biologiju preuzetu od Gaspara Noea. Ovakva dekonstrukcija SF žanra nije se zbila od sjajne proganjajuće apstrakcije 'Ispod kože' Jonathana Glazera. Denis je svejedno skinula SF do gole kože, pa i dalje.Skinula je žanru i kožu. Od SF-a je ostao samo kostur, od svemira crna rupa, praznina.

Šesto izdanje Human Rights Film Festivala otvorio je "Bijeli materijal" francuske art redateljice Claire Denis. Da nam je netko tada rekao da će Denis na 16. HRFF-u gostovati sa znanstveno-fantastičnim filmom snimljenim na engleskom jeziku, odmahnuli bismo rukom. Nevjerica bi bila tim veća da je netko u "Denis + SF" kombinciju ubacio Roberta Pattinsona, tada netom proslavljenog kinohitom "Sumrak".

Pa ipak, Pattinson je u međuvremenu ostvario već dvije suradnje s Davidom Cronenbergom ("Cosmopolis", "Karta do zvijezda") i isključivo se usmjerio na neovisne ili art filmove ("Rover", "Paklena noć"...). Deset godina kasnije takoreći manje čuđenje izaziva da se Denis dohvatila "sci-fi" žanra nego da Pattinson u nekom njezinom projektu igra glavnu ulogu, budući da je jednom koketirala s žanrovskim filmom, hororom ("Nevolje svakog dana").

No, dakako, tko misli da je "Misija: Duboki svemir", zbog Pattinsona, žanra i engleskog jezika, nešto prijemčiviji film francuske redateljice, kamoli visokobudžetni SF blockbuster poput "Ratova zvijezda", promašio je galaksiju daleko, daleko odavde. U istraživanju svemira i budućnosti žanra Denis odlazi u prošlost do starijih SF-ova kao što su Kubrickova "Odiseja u svemiru" i "Solaris" Andreja Tarkovskog ili eventualno nešto novijeg "Sunshine" Dannyja Boylea na koji podsjeća finalnim kadrovima.

U pristupu, tj. egzekuciji "High Life" je još svedeniji i ogoljeniji, budući da je Denis izbjegavala posezanje za specijalnim vizualnim efektima koliko god je mogla, izjavivši kako ne bi snimala film da je morala vješati glumce za žice ispred zelenog ekrana. Film je mahom sav u interijerima svemirskog broda koji vuku one ruske iz "Solarisa", s tek povremenim sagledavanjima u vanjski svemir, solarni sistem i zlatni prsten Saturna ili nekog njemu sličnog planeta.

Zainteresiraniji je za metaforički unutrašnji svemir likova, nimalo laskavih predstavnika Zemlje u kozmosu. U filmu razbijene narativne kronologije pratimo sjećanja kažnjenika Montea (Pattinson), oca male djevojčice s kojom provodi usamljeničke dane na radioaktivnom svemirskom brodu. Monte se sjeća samoubilačke svemirske misije bivših zatvorenika sa zadatkom da pronađu crne rupe i od njih preuzmu energiju ključnu za spas Zemlje.

Na brodu se, među njima, nalazi(la) i liječnica, dr. Dibs (Juliette Binoche), "šamanica sperme" s kosom dugom kao u Matovilke koja, sumanuto posvećena reprodukciji, skuplja sjeme muških zatvorenika i pokušava impregnirati ženski dio posade na čelu s Boyse (Mia Goth), te stvoriti život u beživotnom svemiru. Na svemirskom brodu postoji mračna, mehanička "fuck room" za masturbaciju koju dr. Dibs naveliko koristi.

U jednoj od suludijih scena filma doktorica se i sama zaneseno nabija na dildo u "fuck roomu", a Denis je snima u srednjem planu crne sobe, pri čemu izgleda kao da se nalazi u samome svemiru. Povremeno samosvrhovite artističke masturbacije, "Misija: Duboki svemir" je namjerno lišena samotničkog "survival" idealizma "Gravitacije", odbojan i težak film za gledanje, kalkulantski stvoren da bude divizivan u smislu recepcije i podijeli gledatelje u "za" i "protiv" tabore, ali nedvojbeno impresivan i intrigantan.

Ovakva dekonstrukcija SF žanra nije se zbila od sjajne proganjajuće apstrakcije "Ispod kože" Jonathana Glazera. "Under The Skin" je superiorniji, ali francuska filmašica je svejedno skinula SF do gole kože, pa i dalje. Skinula je žanru i kožu. Od SF-a je ostao samo kostur "Solarisa", od svemira crna rupa, praznina. Ne samo da film ne probija novu crnu rupu u svemiru SF-a, već u nju upada, prihvaćajući objeručke egzistencijalističko ništavilo, nadvijeno nad Zemlju iz svemira.

"High Life" je postavljen između beskrajnog svemira i Zemlje kojoj je došao kraj, a utjelovljuju je astronauti. Najpamtljiviji kadrovi filma tiču se beživotnih tijela astronauta kako vertikalno lebde, plutaju svemirom. Ipak, od SF (meta)fizike redateljici je draža biologija preuzeta od Gaspara Noea. Možda je SF kao kozmički žanr stvoren u zvijezdama ili od (ratova) zvijezda, no Denis ga stvara od tjelesnosti, fizičkog horora. Krvi, suza i sperme.

Kino nakon HRFF-a

"Misija: Duboki svemir" bi trebala doći i u redovnu kinodistribuciju u dogledno vrijeme. Film je kupljen i nalazi se na čeki za početak prikazivanja.

Naslovnica Cinemark