Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

PRIJE MRAKA Saulovi zečevi iz šešira

FILM: Napszállta; drama; Mađarska/Francuska, 2018.; REŽIJA: Laszlo Nemes; ULOGE: Juli Jakob, Vlad Ivanov; DISTRIBUCIJA: DIscovery; OCJENA: ** 1/2

'Prije mraka' je razočaravajući drugijenac autora sjajnog 'Saulova sina'. Laszlo Nemes kao spoj ludog šeširdžije i mađioničara izvlači zečeve iz šešira, odvraćajući pažnju od činjenice da, zapravo, gledamo jedan prilično (is)prazan film koji reciklira vizualni stil prethodnika u distraktivne svrhe.

Debitiranje Laszla Nemesa u dugometražnoj igranoj formi rezultiralo je jednim od najboljih redateljskih prvijenaca svih vremena. "Saulov sin" bi se mogao za nekoliko godina od danas svrstavati na liste koje krase, recimo, "Građanin Kane" Orsona Wellesa, "400 udaraca" Francoisa Truffauta, "Do posljednjeg daha" Jean-Luca Godarda, "Performans" Nicolasa Roega, "Pobješnjeli Max" Georgea Millera, "Krvavo jednostavno" braće Coen, "Vrtlog života" Sama Mendesa...

Nemes je snimio dosad neviđeni film o holokaustu i gledatelja ubacio u tijesne cipele mađarskog Židova i pripadnika jedinice Sonderkommanda kako bi užase konc-logora iskusio gotovo u prvom licu. Kamera Matyasa Erdelyja je u stopu slijedila glavnog lika, poput njegove sjene, bila (trans)fiksirana na njega i najčešće ga držala u krupnom planu. Pogled na horore je bio sužen i sezao unutar vidokruga protagonista jer smo ih takoreći gledali njegovim očima dok je on pognute glave izvršavao prljave poslove za naciste i pokušavao preživjeti u datim okolnostima.

Slutili smo što (ne)gledamo, tj. što se odvija u zamućenom "out-of-focus" drugom planu dugog, klaustrofobičnog kadra zahvaljujući općem znanju i "Schindlerovoj listi" ili "Pijanistu", ali Nemes je uspio načiniti da vidimo i ušima vještim dizajnom zvuka, dominantnim poput akcijske kamere, koji je crtao nemilu sliku u oku. Mađarski filmaš je, ukratko, postigao izvanrednu s(t)imulaciju košmarnog doživljaja i snimio remek-djelo. Kako (na)slijediti jedan takav film? Mnogi su redatelji pokleknuli s drugim filmom zbog čega se uz njega vezuje ono "prokletstvo".

Razumijemo, Nemesu nije bilo nimalo lako ponoviti uspjeh, stoga je, da se osjeća sampouzdanije, na svom terenu, pokušao razbiti prokletstvo inzistirajući na identičnom vizualnom stilu i kamernoj koreografiji u drugijencu "Sunset" ("Napszallta"), svojevrsnom prednastavku "Son Of Saul", ambijentiranom u Budimpeštu na rubu Prvog svjetskog rata, kad je "staro Austrougarsko kraljevstvo vladalo mnogim nacijama". Shvaćamo da bi to mogao biti budući pečat jednog autora u nastanku, njegova vizit karta.

I jasno nam je da je Nemes na taj način htio razgibati statični Merchant-Ivory žanr kostimirane (melo)drame kao što je prodrmao film o holokaustu, ali... Doduše, Nemes otvara "Prije mraka" statički, no svakim idućim kadrom Erdelyjeva kamera ubacuje u sve veću brzinu i nanovo se (nepotrebno) drži subjektivnih, tjeskobnih "krupnjaka" glavnog lika, ovdje ženskog roda, fokusiranih na vrat, potiljak ili čelo. Irisz Leiter (Juli Jakob, kombinacija Emme Watson i Nastassje Kinski) naš je vodič kroz priču, u podlozi koje - tračak intrigantnosti - buja strava nadolazećeg rata.

"Horor svijeta krije se ispod ovih beskrajno lijepih stvari", kaže netko za šešire kakve u prvoj sceni isprobava Irisz. Upoznajemo je u krupnom planu kad podigne veo šešira i dobije kompliment da "odgovara njezinim očima". Došla je u Budimpeštu zbog natječaja za radno mjesto u nekadašnjem dućanu šeširima njezinih pokojnih roditelja, izgorjelih u požaru s rečenim salonom kad je bila klinka. Dućan koji nosi njihovo/njezino prezime nalazi se u vlasništvu Ozskara Brilla (Vlad Ivanov). Ozskar s vremenom pristaje dati posao Irisz. Ona, pak, ubrzo, od izvjesnog kočijaša Gaspara (Levente Molnar), doznaje da ima brata za kojeg nije znala da postoji, a bije ga loš glas ubojice i terorista.

Saznanje će je odvesti na odiseju prepoznatljiva vizualnog stila po interijerima i eksterijerima Budimpešte. Međutim, koliko god su krupnjaci u "Saulovu sinu" otvarali prozor (napaćene) duše protagonista, ovaj put s lica glavnog lika ne čitamo nikakvu emociju. A koliko god je postupak većinskog praćenja lika s leđa u prethodnom ostvarenju imao smisla, sada djeluje poput klišeja karakterističkog za pozicioniranje kamere u novovjekom festivalskom/art filmu. Budžetirana scenografija je svedena na dekor izvan fokusa u "back" planu.

U "for" plan do heroine periodički ulijeću drugi likovi, pomažu joj ili odmažu složiti "puzzle" misterije, dok Nemes kao spoj ludog šeširdžije i mađioničara izvlači zečeve iz šešira, odvraćajući pažnju publike od činjenice da, zapravo, gledamo jedan prilično (is)prazan film, rastegnut na preduge 142 minute i krajnje razočaravajuć za takvog redatelja. Nemesova estetika (dramaturški i stilski) nimalo ne pogoduje "Sunsetu" i čini se reciklirana, tek distraktivna senzacija, usporediva s blockbusterom koji vizualnim efektima prikriva šuplju priču.

Kupljen za kina

"Prije mraka" je premijerno prikazan na ZFF-u. Film je kupljen za hrvatsku kinodistribuciju, iako datum još nije fiksiran. Samo smanjite očekivanja.

Naslovnica Cinemark