Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

KRALJ SUNCE (ROI SOLEIL) PreSerrans par ekselans

FILM: Roi Soleil; drama; Španjolska/Portugal, 2018.; REŽIJA: Albert Serra; ULOGE: Lluís Serrat; OCJENA: * 1/2

Luj XIV umire još jednom za Serru koji doslovce prenosi performans na ekran. Potpisnik ovih redaka se bavio mišlju da čitavu recenziju svede samo na zvukove koje ispušta Luj XIV ('aj', 'oj' itd.), ali na koncu ipak nije jer ima više poštovanja prema čitateljima nego Serra prema gledateljima.

"Gospodo, bit ćemo bolji idući put", rekao je glavni liječnik u "Smrti Luja XIV" kad je Kralj Sunce otegnuo papke nakon dugotrajne, forenzički dokumentirane agonije. Albert Serra kao da je time najavio nastavak tog filma, iako se nastavci protive poetici umjetničko-festivalskih "off" uradaka, kakve radi katalonski redateljski art radikal, jedan od najomiljenijih "alternativaca" na STFF-u ("Pjev ptica").

Serra nam je u STFF intervjuu 2016. priznao da nije bio u multipleksu 20 godina i ne gleda komercijalne hollywoodske filmove, no Luj XIV za njega postaje franšizni lik i umire još jednom, sada prikladno okupan krvavocrvenim svjetlom. "Roi Soleil" obnaša trojnu funkciju svojevrsnog nastavka, "spin-offa", pa i remakea prethodnog filma "La mort de Louis XIV", baš kao mnogi recentni hollywoodski blockbusteri kojih se Serra gnuša, poput "Predator: Evolucija".

Ponovno gledamo polagano umiranje Luja XIV (Lluís Serrat umjesto Jean-Pierrea Léauda) do njegova posljednjeg (iz)daha, ovaj put izmješteno iz vremešnog francuskog dvorca Versaillesa u modernu lisabonsku galeriju pretvorenu u kraljevo "čistilište". Ponavljanje u hollywoodskim blockbusterima se često dovodi u vezu s bezidejnosti, a Serrin slučaj nije daleko od toga, samo što se to ne smije naglas reći jer sačuvaj Bože da se kontrira art filmu.

U prethodnom ostvarenju Serra je napravio prilično unikatan povijesni reality TV show koketirajući s performansom i radeći od publike aktivnog gledatelja tog showa, poput ljudi iz kraljevskog dvora u filmu koji su promatrali umiranje Luja XIV u gotovo realnom vremenu, kao suvremena publika u kinu/ispred televizije, odakle dopire 4D efekt smrada kraljeve smrti i njegova bol se osjeća s ove strane velikog/malog ekrana.

U nastavku "Kralj Sunce" Serra doslovce prenosi performans na ekran pretvarajući gledateljsko kinoiskustvo u preSerrans par ekelans vrste, a da ne donosi ništa bitno novo u širenju granica opservacijske kinematografije i propitivanja uloge gledatelja kojemu je priuštio privatnu predstavu. U nedostatku ideje za idući film, Katalonac je jednostavno upalio kamere u lisabonskoj galeriji i eto "novog Serre". Trebalo nam je niti pet minuta da skužimo kako je posrijedi (filmovani) performans, kvazi-hibrid filma i "performancea".

Dakle, prije nego zloglasni monarh - predstavljen kako stoji ispred zida na samom kraju prostorije, jauče i kukumače - legne na pod i dobijemo krupni plan njegovih leđa, nakon čega će biti kadriran u zrcalu, pojesti slatkiše unatoč evidentnoj boli u stomaku, popiti kap lijeka, (pro)čistiti grlo, pokazati nam jednu zacrnjelu nogu ili možda čarapu itd. U filmu reduciranom na varijacije kraljevog bolnog stenjanja koje odzvanja galerijom, ne čujemo nijednu izgovorenu riječ.

Potpisnik ovih redaka se bavio mišlju da čitavu recenziju, od početka do kraja, svede samo na zvukove koje, ponekad nas nasmijavajući od muke, ispušta Luj XIV ("aj", "oj" itd.), što bi sigurno dobri urednik odobrio, ali na koncu ipak nije jer gaji više poštovanja prema čitateljima nego ga spram gledatelja ima Serra, "lujovski" samovažan i pretenciozan do bola na granici nepodnošljivosti, čak i uvredljivosti, potvrđenoj brojnim naprasnim izlascima publike iz "Kinoteke".

Lako je bilo detektirati i Serrin "twist", koliko god se on ponašao kao da je "shyamalanovski" ("Šesto čulo", "Neslomljivi"), odnosno naslutiti da će se pred kraj jednosatnog filma, negdje iza 40. minute, pojaviti posjetitelji galerije/gledatelji stvarnog performansa unutar kadra koji voajerski gledaju smrt Luja XIV, pravdajući valjda voajerizam umjetničkim pobudama, premda se ne razlikuju puno od gledatelja realityja.

Nije "spoiler" zapisati da minut pred kraj filma dvojica muškaraca dolaze do performera, provjeravaju mu puls i proglašavaju smrt. Odjavna špica otkriva da, jasno, nije mrtav (samo gluma glumca/perfomera), iako Serra želi uvjeriti publiku da jest. Kad je već Serra htio biti radikalan u izvedbi i poruci, mogao je, da (o)prostite, filmovati nečiju pravu smrt. Serra nije išao do kraja, kao ni Shane Black pa da se u završnoj sceni novog "Predatora" pojavi - Alien.

Žanr: akcija?!

Na stranici Internet Movie Database (IMBb) "Roi Soleil" je žanriran kao akcija. Dobre šale nikad dosta. Ili je možda još netko prozreo Serru.

Naslovnica Cinemark