Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

F20 Mladenačko ludilo s filtrom videoigre

FILM: F20; triler; Hrvatska, 2018.; REŽIJA: Arsen Anton Ostojić; ULOGE: Romina Tonković, Filip Mayer; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: *** 1/2

'F20' govori o nešto drukčijem, ozbiljnijem mladenačkom ludilu od očekivane mladost-ludost kovanice za Zrće. Ostojić prilično smiono subvertira postavku mladenačkog 'road movieja' s konačnom destinacijom u ljetnom vikend-provodu na Zrću i tipuje na mlađe naraštaje multipleks-publike koja je na 'vi' s hrvatskim filmom, ali na 'ti' s američkim psihološkim trilerima i hororima, te videoigrama.

Komunikaciju sa širim gledateljstvom redatelj Arsen Anton Ostojić nastoji uspostaviti od prvijenca "Ta divna splitska noć", još uvijek centralnog u njegovom opusu i uopće ponajboljeg hrvatskog filma 21. stoljeća. Ostojić šara po tipovima filmova, ako ne i striktnim žanrovima, želeći snimati nešto što bi publika zaista mogla gledati, a ne novomilenijsko festivalsko "umjetničarenje", sa pokrićem ili bez njega. U drugijencu "Ničiji sin" ovaj režiser se, recimo, potrudio da je invalidnost glavnog lika dočarana specijalnim efektima kao Gary Siniseova u Oscarom nagrađenom "Forrestu Gumpu".

Njegov treći film "Halimin put" vjerojatno je "najoskarovskija" hrvatska drama od samostalnosti. A četvrti i najnoviji "F20", snimljen u neovisnoj produkciji, tipuje na žanrovsku kinematografiju, samim time i mlađe naraštaje multipleks-publike (cca 17-25 godina) koja je na "vi" s hrvatskim filmom, ali na "ti" s američkim psihološkim trilerima i hororima, te videoigrama. Njima bi "F20" možda mogao biti prvi hrvatski film odgledan u kinu.

U nekoliko navrata "F20" je provučen kroz grafički "filter" videoigre kakve ovisnički voli igrati protagonist Filip Fabijan (Filip Mayer, naprasno prerastao "Zagonetnog dječaka"), zaigrao je koju previše i može ih nabrajati unedogled. "Gledaš očima lika", objašnjava Filip poetiku "first person shooter" igre i između redaka otkriva da će "F20" biti promotren iz njegove "unutarnje" perspektive. "Nova igra, yes-no", osvane natpis na ekranu, kao da pita i gledatelja, ne samo Filipa.

Stisne li "yes", gledatelj prihvaća da ga "F20" odvede iz jednog "levela" u drugi, odnosno žanra u žanr, što će i raditi, usput prilično smiono subvertirajući postavku mladenačkog filma ceste s konačnom destinacijom u ljetnom vikend-provodu na Zrću koja ga marketinški skupo prodaje u prvim danima jeseni. "Pa to je Zrće, ej, bit će nam tako dobro", najavljuje vikend-provod partijanerica Irena (Lana Ujević, otkriće), pozivajući najbolju prijateljicu, protagonisticu Martinu (potentna Romina Tonković), da joj se pridruži na festivalu elektroničke glazbe.

Partijanje je najavljeno uvodnim kadrovima "clubbinga", techno glazbe i svjetlosnih efekata, a kasnije ponovljeno putem videa na Ireninom pametnom telefonu i to je sve. Povremenim posezanjem za "smartphone" kamerom, odnosno snimajući neke scene mobitelom kako ih snimaju Martina ili Filip, Ostojić pokušava razigrati prvi dio filma koji može ostaviti dojam tipične ili tipičnije domaće drame "hrvatske glume" nekih aktera, bez ustaša, partizana, 1991. i tajkuna, ali sa "socijalom".

Martinin samohrani otac Mate (veteran Mladen Vulić, tako dobar u "Toj divnoj splitskoj noći"), sklon alkoholu, spaja kraj s krajem kao vlasnik pizzerije u kojoj njegova kćer, inače ne pretjerano dobra studentica novinarstva, radi kao dostavljačica preko ljeta dok je dostavljač na godišnjem i dvaput dnevno dostavlja po jednu "miješanu" Filipu. "Šta ona misli da ja ne znam šta je to Zrće, gologuzi skaču oko štange", govori Mate svom kumu, policajcu Baji (Alen Liverić).

Ipak, unutar okvira realistične drame s elementima romanse (Martina + Filip), Ostojić uspijeva podesiti "filmski" ton, pretapajući krv iz uvodne špice s umakom od rajčice/kečapom na pizzi. "F20" je, dakle, "movie", odnosno to će postati nakon neizbježna sukoba Martine s ocem i njezina bijega prema moru s Filipom koji će pokazati pravu stranu svoje ličnosti. Ostojić je Filipovu "titravu" psihu skrivao iza naslova filma (dijagnoza mentalne bolesti) koji govori o nešto drukčijem, ozbiljnijem mladenačkom ludilu od očekivane mladost-ludost kovanice za Zrće.

Redatelj navodi (manje nagledanu) publiku da tapka u mraku Filipova uma, a kad mu se taj mrak počne nepovratno rasvijetljivati, gledatelj bi se i dalje mogao tješiti riječima "ma, ajde, nije valjda" ili "neće valjda". Ali, je, i hoće, što postaje jasno kad romantična avantura usne i probudi se u krvavom košmaru iz psiho-horora kakve smo naviknuli gledati u američkom filmu devedesetih i dvijetisućitih, ali ne i hrvatskom. Kako psihičko stanje protagonista biva povremeno izneseno u vizualnom formatu videoigre, bilo bi zanimljivo vidjeti i scene pucanja - kad do njih dođe - režirane u "first person shooter" modu, ali to budžet nije dozvoljavao. "FPS" stilizacija je, nažalost, bila preskupa za "F20".

Poznate face u sporednim ulogama

Osim Vulića i Liverića, u sporednim ulogama nalaze se još neke poznate face. Tako, Ksenija Marinković i Goran Grgić igraju Filipove roditelje, a njegovu psihijatrcu tumači Alma Prica, zvijezda "Halimina puta".

Naslovnica Cinemark