Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

GOTTI Pravi kum, krivi 'Kum'

FILM: Gotti; krimi drama; SAD, 2018.; REŽIJA: Kevin Connolly; ULOGE: John Travolta, Kelly Preston; DISTRIBUCIJA: Pa-dora; OCJENA: **

'Gotti' je obrada mafijaških klasika s malo i nimalo vlastitog identiteta od strane mladog redatelja koji se nagledao Coppole i Scorsesea, no to nije kumovalo kvaliteti filma. Kevin Connelly je 'Dobre momke' pretvorio u loše ili lošnjikave. Možda je Gotti bio 'pravi kum', ali njegov film je krivi 'Kum'. Ako Gottijev život jest bio film kao 'The Godfather' ili 'Casino', njegov film to nažalost nije.

Mafijaši nisu nikad pričali kao likovi iz "Kuma", ali počeli su tako govoriti nakon što su pogledali film. (Po)tvrdio je to jedan mafijaš u intervjuu i objavio u knjizi. Je li najzloglasniji gangster našeg doba John Joseph Gotti (1940. - 2002.), šef svih šefova organiziranog zločina kojem su tepali da je "pravi kum", gledao "The Godfather", nije poznato. Ili barem u biografskom "Gottiju" ne dobivamo uvid u Gottijeve filmofilske sklonosti, iako u jednoj sceni klincima predlaže da odu u kino.

No, Gotti je mogao gledati "Kuma". Njegovo članstvo u newyorškoj mafiji i uspon u gangsterskim krugovima započeli su 1973. obavljanjem jednog poslića (smaknuće nekog nesretnika u kafiću), dakle godinu dana nakon što je "The Godfather" ugledao mrak kinodvorana. Gledao Coppolinu mafijašku sagu ili ne, Gotti svakako "špreha" kao da je "wise guy" lik iz "Kuma". I ne samo "Kuma", nego i mafijaških filmova koji su uslijedili, poput "Dobrih momaka", "Casina" i "Donnieja Brasca", serije "Soprano"..., ali i "Mafije", parodije s kraja devedesetih na dominantne "mob movies" dekade i prijašnjih desetljeća.

"Gotti" je ozbiljan uradak, kriminalistička drama, no s obzirom na prevladavajuće klišeje žanra u tekstu i slici nije ni toliko daleko od parodije, premda svejedno baš i ne zaslužuje titulu najgoreg filma godine i šire, kako vas žele uvjeriti. U tumačenju Johna Travolte, glumca željnog novog "comebacka" po mjeri "Paklenog šunda", Gotti psuje kao kočijaš, samo više "cool", kao da se nalazi u Scorseseovu, ako ne i Tarantinovu filmu. Nije zavraga Gotti nazivan "Teflonski don" i "Don Kicoš".

"Biopic" u režiji glumca Kevina Connolyja ("Svita", "Njemu baš i nije stalo") romansira titularnog lika i prikazuje kao mafijaša koji ne vjeruje nikome tko nikad nije bio u zatvoru, filozofira kako "ne donose titule čovjeka, nego čovjek donosi titule" i "kulerski" prihvaća pet doživotnih kazni i ironičnih 50 dolara sudskih troškova. Za njega, po "defaultu", trebamo navijati i s ove strane ekrana budući da nam se obraća na početku filma gledajući ravno u kameru ("ovaj život završava na dva načina - zatvor ili smrt") i da se svako malo, kad Gotti završi u sudnici, poput grčkog kora oglase njegovi fanovi i u arhivskim snimkama, braneći ga kao da je mafijaški Rocky radničke klase i veličajući što je štitio susjedstvo koje je bilo "čišće" dok nije bio iza rešetaka.

Osim što nije autoritet kalibra Scorsesea i Tarantina da primiri teatralno preglumljivanje Travolte koji u rijetkim momentima pokazuje Gottija kao ljudsko biće, ne filmski lik (stradavanje drugog sina), Connolly tu radi grešku u žanrovskim koracima. Najbolji mafijaški filmovi, od "The Godfathera" nadalje, samo su prividno opijali gledatelja "cool" gangsterskim životom na visokoj nozi, često ozvučenim mitskom "Gimme Shelter" Rolling Stonesa ("Goodfellas"), da bi ga potom naglo otrijeznili kad bi se ta noga višestruko polomila i mafijaško se carstvo srušilo efektom domino-kockica, uz soundtrack neke proganjajuće stare rock-pjesme, recimo "House Of The Rising Sun" Animalsa ("Casino"), a "wise guy" karizmatici postali paranoici u strahu od metka u zatiljak ili eksploziva podmetnuta pod automobil.

U "Gottiju" će zasvirati "House Of The Rising Sun", ali u obradi, i to je zapravo preslik čitavog filma. Nemalo scenaristički zbrčkana naprijed-natrag naracija, uspon i pad naslovnog lika od udaranja mafijaškog reketa, nadziranja iznude i korupcije u ime newyorške obitelji Gambino do fotelje prvog čovjeka organiziranog kriminala i titule "kuma", osovljena je oko razgovora Gottija sa sinom Johnom Angelom Gottijem (nekarizmatični Spencer Lofranco) tijekom njegove posjete ocu u zatvoru, gdje je uveden kao Hannibal Kanibal.

Za razliku od "scorseseovski" režiranih "Američkih varalica", "Oklade stoljeća" ili "Pasa rata", s nadahnutijim narativnim ping-pongom i korištenjem glazbenih numera, ovo je obrada mafijaških klasika s malo i nimalo vlastitog identiteta od strane mladog redatelja koji se nagledao Coppole i Scorsesea, no to nije kumovalo kvaliteti "Gottija". Odnosno, Connelly je "Dobre momke" pretvorio u loše ili lošnjikave, izgubivši puno para u "Casinu" (film je utržio samo četiri milijuna dolara u američkim kinima). Možda je Gotti bio "pravi kum", ali njegov film je krivi "Kum". Ako Gottijev život jest bio film kao "The Godfather" ili "Casino", njegov film to nažalost nije.

Gotti? Kajgot(ti)!

Travolta je imao mnogo promašaja u karijeri, a ovo mu je jedan od najkrupnijih, iako ne tako krupan kao "Bojno polje: Zemlja" iz 2000. od kojeg se nije posve oporavio. Godinama je radio na filmu o Gottiju, a kad se isti napokon pojavio u kinima, malo je kome stalo da ga vidi. Držimo mu fige da ostvari comeback s nekim drugim (boljim) filmom.

Naslovnica Cinemark