Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

ŠPIJUN KOJI ME NAPUCAO Bond provod po Europi

FILM: The Spy Who Dumped Me; akcijska komedija; SAD, 2018.; REŽIJA: Susanna Fogel; ULOGE: Mila Kunis, Kate McKinnon; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ***

Redateljica Susanna Fogel shvaća 'The Spy Who Dumped Me' kao igru, '(anti)bondovsku' zezanciju. Sve počinje od igre riječi u naslovu 'Špijuna koji me napucao' koji prilično maštovito i duhovito parafrazira klasični film o Jamesu Bondu 'Špijun koji me je volio'. Ovo je sprdancija na račun špijunske 'macho' akcije kodnog broja 007, ali i mnoge druge slične franšize.U filmu je akcija bolja od komedije i neke akcijske scene bi se mogle takoreći naći u 'Nemogućoj misiji', tj. nastavcima 'Johna Wicka', 'Kingsmana' i 'Atomske plavuše'. 'Špijun koji me volio' je humorno najpotentniji kao komični 'travelogue', rugajući se glupim Amerikankama na godišnjem odmoru u Europi.

“Dečko, dama, drogerašica, špijun.“ – “Špijun koji me napucao“ (2018.)

Rez s prave pucnjave špijuna po ulicama glavnog grada Litve na pucanje njegove (bivše) djevojke falšim svjetlosnim pištoljima u arkadnoj videoigri najbolje svodi shvaćanje akcijske komedije “Špijun koji me napucao“. Koscenaristica i redateljica Susanna Fogel shvaća “The Spy Who Dumped Me“ kao igru, “(anti)bondovsku“ zezanciju, a kričavi crveni i zeleni pištolji bojaju “girl power“ kolorit filma. Sve počinje od igre riječi u naslovu “Špijuna koji me napucao“ koji (u hrvatskom prijevodu pogotovo) prilično maštovito i duhovito parafrazira klasični film o Jamesu Bondu “Špijun koji me je volio“.

Doista, naslov je duhovitiji od samoga filma, sprdancije na račun špijunske “macho“ akcije kodnog broja 007, ali i mnoge druge slične franšize, od “Nemoguće misije“ (“tvoja misija, ako je prihvatiš…“) nadalje. U Fogeličinu balansu između akcije i komedije, naime, komedija izvlači deblji kraj. Nije to nužno do glumica, inače kontrastirajuće dobro sparenih Mile Kunis (“Veza bez obaveza“, “Zločeste mame“) i Kate McKinnon (“Istjerivači duhova“, “Luda djevojačka“) u ulogama prijateljica Audrey i Morgan, ma koliko god potonja komičarka odlazila do kraja u “full retard“ smislu, što će joj se – olakotna okolnost - u filmu naglas i prigovoriti.

“Je li ti itko ikad rekao da pretjeruješ“, kaže Drew (Justin Theroux), CIA-in špijun koji je prekinuo s Audrey preko poruka. Komedija je nekako prvoloptaška, pa i forsirana. Nedugo nakon što se frendice nađu u restoranu u Beču, gdje moraju nastaviti Drewovu “mission: impossible“ i predati trofej s terorističkim memorijskim “stickom“ u prave ruke (u protivnom će “mnogo nevinih stradati“), Morgan u WC tjera proljev bez ikakvog razloga osim nasušne potrebe moderne komedije za zahodskim humorom, uslijed čega će i Audrey kasnije sakriti USB u vaginu.

E sad, prizemni toaletni humor bi bio okej da film čitavo tretira protagonistice kao “dvije američke glupače“, ali je feministički potkovan, i to toliko da će jedan tip citirati Michelle Obamu (“nama ženama je nebo granica“) kad ga Morgan poduči feminizmu - one će ipak nadmudriti obavještajne službe i terorističke organizacije, spasiti svijet poput agenta 007 i biti unovačene kao špijunke za potencijalni nastavak. No, “The Spy Who Dumped Me“ je humorno najpotentniji kao komični “travelogue“, rugajući se Amerikankama na godišnjem odmoru u Europi.

Kad bivša istočnoeuropska gimnastičarka-sadašnja atentatorica Nadedja (Ukrajinka Ivanna Sakhno iz “Bitke za Pacifik 2“) dobije zadatak da snajperom pronađe i eliminira “dvije američke glupače“, u njezinom ciljniku će se naći mlade Amerikanke koje se belje za “selfie“ fotku ispred spomenika u Pragu, rigaju u rijeku itd. Međutim, Audrey i Morgan će doživjeti ludi Bond provod po Europi, a prvoj od njih dvije špijuni uglavnom s pravom tepaju da je “00seksi“ odjenuvši večernju toaletu s kojom bi mogla doći na Met Gala i pridružiti se curama iz “Ocean's 8“.

“Špijun koji me napucao“ preuzima štafetu ženskog osnaživanja od “Oceanovih 8“, što je osvježenje u još uvijek pretežno testosteronskoj muškoj ljetnoj kinosezoni, kao i pjesmu “These Boots are Made For Walking“, ovdje u češkoj verziji. Naspram “Ocean's 8“, “The Spy Who Dumped Me“ ima žene s obje strane kamere. Fogel režira akciju prilično muški i komedija se sa njom nalazi u disbalansu. “Špijuniranje nije lako“, zaključuju u filmu, a postići apotekarski precizan omjer akcije-humora još je teže i Fogel nije James Cameron koji je snimio dosad najsavršeniju akcijsku komediju špijunskog predznaka (“Istinite laži“).

Nije čak ni Doug Liman (“Gospodin i gospođa Smith“), James Mangold (“Noć i dan“) ili Paul Feig (“Špijunka“). Ali, “međunarodna akcija“ joj leži i imala je pritom dobrog direktora fotografije Barryja Petersena (“Noć igre“). Neke akcijske scene filma više su nego solidne i mogle bi se takoreći naći u serijalu “Nemoguća misija“, odnosno nastavcima “Johna Wicka“, “Kingsmana“ i “Atomske plavuše“, konkretno jurnjava autom po Beču, uvodna potjera kroz eksterijere i interijere Vilniusa te masovna pucnjava u “fancy“ restoranu.

“John Wick“ je napose bio Fogeličin uzor u orkestraciji akcije označene “R“ predikatom, za razliku od “Bondova“ i “Bournea“, što je pomoglo da scene budu nasilnije nego se očekivalo i djeluju kao distrakcija od komedije. Bilo bi bolje za “Špijun koji me napucao“ da je snimljen kao čisti ili čišći ženski akcijski film ovakvog tipa, a la “Salt“. Prekidaj misiju? Ne, ali za ovo što se htjelo postići (parodija, satira) definitivno bi pomogao i angažman nekog provjerenijeg akcijskog “macho“ junaka u autoironičnoj ulozi titularnog špijuna Drewa i/li mladog Sebastiana (Sam Heughan; serija “Outlander“), kakav je bio iznenađujuće dobri Jason Statham u “Spy“.

Nešto poput Clivea Owena, nesuđena Bonda, kao agenta 006 (remake “Pink Panthera“). Ako se već Gillian Anderson još jednom nakon “Johnnyja Englisha 2“ mogla naći u ulozi “scullyjevski“ rigidne, ali “ženstvene“ šefice MI6-a, “vladine Beyonce“, trebao se angažirati neki takav glumac ili netko tko nije uspio postati Bond, posebice što se posljednjih godina javno razmatra i da agent 007 postane žensko. Naslov “The Spy Who Dumped Me“ bio bi mnoznačniji.

Naslovnica Cinemark