Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

PAZI ŠTO ŽELIŠ Mefisto nije čovjek bez kafića

FILM: The Place; drama; Italija, 2017.; REŽIJA: Paolo Genovese; ULOGE: Valerio Mastrandrea, Marco Giallini; DISTRIBUCIJA; Pa-dora; OCJENA: ****

'Pazi što želiš' je nesvakidašnja kombinacija metaforičke drame i misterije uz dosta iznenađenja i preokreta. Sada Genovese ima još više 'potpunih stranaca', a kamera ne napušta prag talijanskog kafića. U tom kafiću svi likovi pristupaju misterioznom čovjeku sa zahtjevom da im ispuni želje, a zauzvrat moraju izvršiti jedan 'faustovski' zadatak.

Uspješnost jednog festivala mjeri se i po tzv. kućnim redateljima. U tom smislu mladi Dalmatia Film Festival bi se već mogao nazvati uspješnim jer Paolo Genovese je na najboljem putu da postane kućni redatelj DFF-a. Nakon “Potpunih stranaca“ s prvog izdanja dalmatinskog festivala, “Pazi što želiš“ je njegov drugi uzastopni film koji se premijerno prikazuje na DFF-u prije nego (idućeg tjedna) krene redovno u hrvatsku kinodistribuciju. DFF je upecao prilično jako ime.

Zahvaljujući zasluženo dobrom prijemu filma “Perfetti sconsciutti“ od strane struke i publike, talijanski režiser je zacementirao epitet jednog od najvrućih imena kinematografije “made in Italy“ posljednjih godina i njegov idući projekt pratila su velika očekivanja. “The Place“ srećom ispunjava autorske ekspektacije od kovanice “un film di Paolo Genovese“. To što je izvorni naslov filma na engleskom, ne znači, dakle, da se Genovese odrekao autorstva i prodao zapadu.

Istina, nadahnuo se američkom TV serijom “The Booth At The End“, ali prebacio je priču i likove u Italiju, prilagodivši tekst i karaktere svom karakterističnom redateljsko-scenarističkom koloritu koji je sjajno oslikao “Potpune strance“. Genovese voli visokokonceptualne, multikarakterne priče svedene na jedan prostor i interesira se za psihologiju likova. U prethodnom filmu imali smo sedam likova na večeri u stanu jednog od njih – društvance je odlučilo staviti mobitele na stol i podijeliti pozive, poruke i mailove, tako otkrivajući svoje skrivene slatke tajne.

Sada imamo još više “potpunih stranaca“, njih 11 od kojih neke tumače isti glumci iz “Perfetti sconsciutti“ (Valerio Mastrandrea, Marco Giallini, Alba Rohrwacher), a kamera se likovima često unosi u lice u krupnjaku ovjekovječujući geste i tražeći emocije, te ne napušta prag talijanskog kafića čiji je naziv “The Place“ osvjetljen neonom. U tom kafiću svi glavni likovi pristupaju misterioznom “mefistoklovskom“ čovjeku (Mastrandea) koji tu “sjedi po cijeli dan i izgleda kao da nije spavao godinama“.

Kao na “šekspirijanskoj“ pozornici, oni dolaze i odlaze iz kafića sa zahtjevom da im ispuni želje iz domene čuda. “Izvedivo je“, poslovično kaže čovjek nakon što čuje potraživanja i smatra kako ljudima daje priliku, ako već preteško zvuči da im ispunjava snove. Zauzvrat, svatko od stranaca, muškaraca i žena, da bi dobio to što želi mora izvršiti jedan “faustovski“ zadatak, zapisan u njegovoj crnoj bilježnici. Što je kompliciranija želja, to je zadatak teži, pa i ekstremniji.

Primjerice, kako bi postali ljepši moraju opljačkati banku, ubiti jednu djevojčicu da bi njihov bolesni sin živio, silovati neku djevojku da bi pvoratili vid i postaviti bombu u restoranu da im suprugu nestane Alzheimer. Evo primjera kako to izgleda. Časna sestra (Rohrwacher) želi opet osjetiti boga. “Što moram učiniti. Zatrudnjeti. Ali, ja sam časna…“. Zanimljivo je da on ne natjerava niti prisiljava svakoga tko mu priđe da “učini neko zlo“. “Ti si čudovište“, prozivaju ga. “Recimo samo da hranim čudovišta“, precizira on i odbija titulu sadista.

Njegovi zahtjevi jesu užasni, no takvi su “zato što ih je netko spreman ispuniti“, tj. učiniti što traži od njih makar pritom otišli predaleko. Upoznavajući ih u razgovoru s njime, saznajemo dosta o likovima, njihovom osjećaju za pravo i krivo, te otkrivamo tamnu stranu ljudske prirode kao primarni interes Genovesea u ovoj nesvakidašnjoj kombinaciji metaforičke drame i misterije uz dosta iznenađenja i preokreta, moralnih pitanja sa ili bez odgovora. S vremenom se ljudi (časna-slijepac, otac-sin) i njihovi zadaci sudbinski isprepliću (ubiti djevojčicu-zašititi je).

Ma koliko se za njega zanima konobarica Angele (Sabrina Ferilli; “Velika ljepota“), pozadinsku priču i identitet tipa koji povlači sudbinske konce ne doznajemo, niti čarolije bivaju objašnjene. Dovraga, tko je ovaj čovjek? “Kako znam da niste vrag“, pita ga časna. “Ne možeš to znati“, odgovara on. Vjerojatno je neka vrsta posrednika kojeg je možda i sam Genovese kontaktirao sa željom da snimi dostojnog nasljednika “Potpunih stranaca“. Pitanje je samo tko je na “drugoj strani“, vrag ili bog. I jedno i drugo je “izvedivo“.

Naslovnica Cinemark