Prizivanje dobrih starih vremena je gorkoslatko u povratničkom filmu veterana Eduarda Galića, prikazanom prošlog tjedna u konkurenciji pulskog festivala. Naslov “Za ona dobra stara vremena“ u startu tipuje na neku generacijsku nostalgiju za boljim jučer. No, to jučer, realno, nije bilo tako dobro. Priča je ambijentirana u neodređenu 2002., što razaznajemo takoreći tek po pogotku “vatrenog“ Alena Bokšića u utakmici Hrvatska-Belgija na dodatnim kvalifikacijama za SP u Japanu i Koreji.
Nogometni kontekst je zanimljiv, djelomično i proročki – mladi, dvadeset-i-nešto-godišnji zagrebački protagonisti gledaju utakmice i navijaju u kockastim dresovima za plasman reprezentacije na SP, a Galićev film se premijerno prikazao u jeku slavlja zbog osvojena srebra repke u Rusiji. Pa ipak, fil...