Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

HOTEL TRANSILVANIJA 3: PRAZNICI POČINJU Kako je Dracula postao 'cool' za djecu

FILM: Hotel Transylvania: Monster Vacation; animirana avantura; SAD; 2018.; REŽIJA: Genndy Tartakosvsky; GLASOVI: Dražen Čuček, Iva Šulentić; DISTRIBUCIJA: Continental; OCJENA: ***

'Hotel Transilvanija 3' priveo je kraju metamorfozu Dracule i ekipe čudovišta u 'kid-friendly' likove. Drakula jedva da više (za)kesi oštre zube i postao je Draki od milja. Veći monstrum od monstruma je čovjek koji 'štiti čovječanstvo od čudovišta' Van Helsing. Prolog Van Helsingova lova na zamaškarana čudovišta i montaža njegovih neuspjelih okršaja s Drakulom posjeduju osjećaj za vizualni geg i komičnu ekspresiju likova 'Looney Tunesa', tipa natezanja Kojota i Ptice Trkačice.

Tercet “hororskih“ animiranih filmova - “Hotel Transilvanija“, “Paranorman“, “Moje najdraže čudovište“ - izašao je u kina tijekom 2012. godine. Potonji, “Frankenweenie“, bio je daleko najbolji, no šest godina kasnije sjećaju ga se mahom samo najveći fanovi Tima Burtona. “Paranorman“ je, s druge strane, gotovo posve zaboravljen. Možda bi i “Hotel Transilvanija“ pao u zaborav da masu djece i roditelja nije napravilo “check in“ u kinima te dolarskim “inputom“ iniciralo hit-serijal.

Dakle, “Hotel Transylvania“ je jedini od ova tri animirana filma postao franšiza, Sonyjev odgovor na DreamWorksove, Disneyjeve, Pixarove, Foxove i ine serijale poput “Shrekova“, “Kung Fu Pandi“, “Priča o igračkama“, “Auta“, “Ledenog doba“, “Grua“ itd. Sad “Hotel Transilvaniju“ ne možemo zaboraviti sve i da hoćemo budući da svake tri godine izađe novi nastavak, ali za to ni nema razloga. Sonyjev crtić nije bio kalibar vrhunskih Pixarovih i Disneyjevih, pa ni DreamWorksovih uradaka, no ne može mu se poreći solidnost i stanoviti utjecaj na animirani film.

“Hotel Transylvania“ je ugostio svu silu monstruma i uveo “horor“ u moderni “mainstream“ crtić desetih godina 21. stoljeća nakon što su sa žanrom u prethodnoj dekadi koketirali izvrsni Sonyjev/Amblinov “Monster House“ i još bolja “Coraline“ Laika Entertainmenta, toliko da danas imamo animirane filmove s dječjim likovima koji vole horor priče i vampire (“Vampirko“). Doista, Drakula, Frankeinsteinovo čudovište, Nevidljivi čovjek, Vukodlak, Mumija i slična ekipa nisu roditeljima prvi na jeziku kad se spomenu “kid-friendly“ likovi animiranog filma.

Na određeni način, “Hotel Transilvanija“ bio je test, posebice kad se sjetimo uvodne scene prvog crtića s Draculom kako nakeženih zubiju dolijeće pred kolijevku s dojenčetom da bi tek potom razvukao osmijeh i rekao “pikabu“. “Nije tata htio uplašiti malu bebu“, kune se Drakula kćerkici Maji, ali i “Hotel Transylvania“. Zato je 3D crtiću bio potreban IMDb-ov vodič za roditelje da znaju na čemu su, odnosno moraju li naručiti kokice s češnjakom i slamčice coca-cole pretvoriti u raspelo, ako ne i kolac, da obrane najmilije od iskakanja trodimenzionalnog Dracule iz velikog ekrana.

Srećom, klinci su bili sigurni, izostavi li se još jedna (bu) scena kad je Drakula na trenutak nenadano izvukao očnjake i pocrvenjeo od bijesa ugledavši kćerku Maju, sada tinejdžerku, kako se nagnula da poljubi dečka. Drugi dio, dosad možda najkvalitetniji u serijalu, bio je još benigniji i u njemu su čudovišta postala svjesna da ne izazivaju strah kao u danima slave, pa se jedan jelen neće prestrašiti Vukodlaka (Vuce!), a ljudi sa Franensteinom (Frankom) traže da opale “selfie“. Slabija, evidentno “cashgraberska“, ali za klince, ako ne i roditelje i dalje neloša trojka, koju opet redateljski i koscenaristički potpisuje Genndy Tartakosvsky, privela je kraju metamorfozu čudovišta u “kid-friendly“ likove.

U “Hotelu Transilvanija 3“ Dracula jedva da više (za)kesi oštre zube i postao je “cool“ za djecu, Draki od milja. Veći monstrum od monstruma je čovjek koji “štiti čovječanstvo od čudovišta“ Van Helsing. Prolog njegova lova na zamaškarana čudovišta u vlaku nadomak Budimpešte 1800-i-neke-godine i montaža neuspjelih okršaja s Drakulom kojeg se zakleo “loviti do sudnjega dana“ posjeduju osjećaj za vizualni geg i komičnu ekspresiju likova “Looney Tunesa“, tipa natezanja Kojota i Ptice Trkačice. Zapravo, jedini uvjetno rečeno potencijalno neugodniji trenutak jest prizor Van Helsinga u sadašnjosti – još uvijek je živ jer je organe koji zakazali zamijenio tehnologijom i izgleda kao “steampunkovski“ RoboCop.

Crtić je pun lepršavih gegova i najvješćuje to u uvodnoj sceni vjenčanja bodljastog gospodina i gospođe Pikalo (probodeni lak za kosu leti zrakom). Prednjače, znači, vizualni gegovi poput kaloričkog švedskog stola na kruzeru koji će smazati kostur-monstrum. Najzabavniji trenutak jest kad mjehurastog Blobbyja, nesvakidašnju kombinaciju zelenog želea i onog ljigavca za djecu, valjanje broda potakne na povraćanje i iz utrobe izbaci komad želatine kao kopiju maloga sebe. “Tata“, poviče mini-Blobby i pohita mu u zagrljaj.

Zahodski humor ovom crtiću nije stran (ipak se Adam Sandler nalazi u glavnoj vokalnoj ulozi originalne verzije), pa tako imamo slinu divovskog mopsa od koje i Nevidljivi čovjek postaje vidljiv te puštanja vjetrova kao posljedice ulja od češnjaka. Opet, kakvi su Sandlerovi noviji igrani filmovi, pa i neki drugi suvremeni crtići, “Hotel Transylvania 3“ je kamilica. Gegovi u drugi plan potiskuju priču podijeljenu na nekoliko podzapleta nakon što se radnja preseli u ploveći hotel na vodi (kruzer).

Usamljeni udovac Drakula želi upoznati srodnu dušu i na nagovor kćerke odlazi na “čudovišno putovanje života“/obiteljsko krstarenje od Bermudskog trokuta nadalje, dok mu o glavi radi kapetanica kruzera Erika, nova ljubimica njegova srca i prapraunuka Van Helsinga koji će namamiti čudovišta u Atlantidu i pustiti na njih krakatog morskog monstruma u blockbusterskoj završnici ozvučenoj “Macarenom“, pjesmom iz “Ferdinanda“. Ipak, priča je i u trećem dijelu društveno angažirana s porukom o prihvaćanju čudovišta kao “drukčijih“ ljudi (rasa, spol, nacionalnost…). “Čovjek, čudovište, jednorog, svejedno“, poruči netko u crtiću. “Hotel Transilvanija 3“ pomiruje razlike između ljudi i čudovišta.

Naslovnica Cinemark