Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

ALL INCLUSIVE Hrvatska - Švedska 1:0

FILM: All Inclusive; komična drama; Švedska/Hrvatska, 2017.; REŽIJA: Karin Fahlen; ULOGE: Liv Mjones, Jennie Sulfverhjelm ; DISTRIBUCIJA: 2i FIlm; OCJENA: ** 1/2

Hrvatska je prošla bolje od Švedske, dobila je finu reklamu, a Goran Bogdan i Ksenija Marinković su prilično ravnopravni švedskim glumicama. U cijenu jednog filma 'All Inclusive' uključuje komediju i dramu, a u ponudi je i sapunica. Uključeno je, dakle, sve ono što se inače rijetko viđa u švedskim festivalskim filmovima. 'All Inclusive' tipuje na širu publiku i nalazi se na suprotnom polu 'Kvadrata', premda nasilu želi okupirati prostor između ozbiljnijeg festivalskog i populističkog kino/TV filma.

Sustav poticaja Hrvatskog audiovizualnog centra doveo je mnoge strane produkcije u Lijepu našu, američke i europske. Jedna od njih je i aktualni švedski film na kinorepertoaru “All Inclusive“ redateljice Karin Fahlen, inače remake istoimena danskog hita Helle Joof iz 2014. nastao u koprodukciji Avanti Filma iz Stockholma i MP Filmske produkcije (Zagreb). Švedska ekipa je 2016. u Hrvatskoj potrošila šest milijuna kuna tijekom 26 dana snimanja na lokacijama u Opatiji, Krku, Lubenicama i Malom lošinju.

Na filmu su sudjelovali i domaći glumci Goran Bogdan i Ksenija Marinković, našavši se u (sporednim) ulogama “rasplesanog barmena“ Antonija i konobarice-dilerice Alicije. Gledanjem filma rekli bismo da je Hrvatska prošla bolje od Švedske. Hrvatska je dobila finu reklamu naslijedivši popularnu Maltu iz danskog filma. Iako je Opatija snimljena uz nekakvu fotografsku zadršku, odnosno nije prikazana u svoj raskoši kako je mogla biti, Krk sa svojim valovitim reljefom izgleda atraktivno i poziva (strane) filmaše da pale kamere.

A Bogdan i osobito Marinković prilično su ravnopravni u kadru, ako ne i minutaži, sa glavnim švedskim glumicama Liv Mjones, Jennie Sulfverhjelm i Suzanne Reuter. Ovo im je dobra prilika da glume na engleskom jeziku budući da hrvatski takoreći nisu progovorili (izuzetak je Antoniova beštimja sebi u bradu “jebemti život“). Marinković gušta u ulozi Alicije koja krivo razumije potraživanja švedskih turista pa im za šankom nudi raznoraznu drogu (“imam ti kokain, heroin…“) i svakojaku pornjavu (“gejevi, lezbe, blizanci…), a slobodno vrijeme vodi jogu u majici s natpisom “I'm a virgin but this is an old t-shirt“.

“Ti bi koku“, kaže Alicia ciljajući na kokain kad neki klinac poželi coca-colu. Sad već iskusan kad je o stranim produkcijama riječ (“The Last Panthers“, “Fargo“), Bogdan je na površini zavodnik koji upada Šveđankama poput Tove (Mojones) lošim uletima kako zna za “Pipi, Volvo i lijepe trebice“, ali pokazuje osjećaje kad se doista zaljubi, i to ne u nju, nego u njezinu majku, vremešnu i deprimiranu švedsku gospođu Inger (Reuter) koju je muž prevario netom pred rođendansko putovanje u Hrvatsku sa kćerkama.

Kvaka je, naime, da Tove želi mami naći frajera i platila je Antoniju, nakon seksa za jednu noć, da flertuje s Inger, podigne joj raspoloženje i unese malo sreće u njezin život. Kad ovaj to i napravi, Tove će postati ljubomorna na novonastalu situaciju, a mogućnost da bi im “hrvatski galeb“ mogao biti “novi tatica“ ne sviđa se ni razumnijoj sestri–rivalki Malin (Sulfverhjelm). Iz prethodno zapisanog nazire se kako “All Inclusive“ u cijenu jednog filma uključuje komediju i dramu obiteljskog i romantičnog prefiksa, a u ponudi je i sapunica.

Uključeno je, dakle, sve ono što se inače rijetko viđa u suvremenim švedskim festivalskim filmovima. “All Inclusive“ tipuje na širu publiku i nalazi se na suprotnom polu švedskih filmova poput “Kvadrata“ i “Neka uđe onaj pravi“, premda nasilu želi okupirati prostor između ozbiljnijeg festivalskog i populističkog komercijalnog kino/TV filma, ali većinski ostaje na strani potonjeg.

Nije problem u populizmu, no ugledajući se  na komedije kao što su “Zločeste mame“ (ženski hod u “slow motionu“ uključen), “All Inclusive“ odveć podilazi prvoloptaškom (zahodskom) humoru kakav ne pristaje ovoj priči, ni likovima, posebice ne Inger. Majčina drama se ne slaže sa kćerkinom komedijom, iako to neslaganje ima načelnog smisla za film o disfunkcionalnoj familiji, međutim režiserka Fahlen je trebala pronaći bolji balans između sentimentalnog i humornog.

Filmu ne trebaju scene u kojima Inger u krcatom zrakoplovu govori o suprugovom penisu zatečenom u ustima tajnice. Još manje je potrebna scena kad Tove dade nekom klincu u avionu da se olakša u čašu (ne smije na WC pri slijetanju), njegovu pišalinu gucne Inger ignorirajući njezino upozorenje misleći da je zezancija, te ispljune izlučevinu u lice užasnute kćeri Malin. No, Fahlen želi da baš sve bude uključeno. Bogami je “All Inclusive“, dobro opaža jedan lik filma.

Naslovnica Cinemark