Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

BRILJANTIN Zalizan i postojan kao trovremenski taft

FILM: Grease; mjuzikl; SAD, 1978.; REŽIJA: Randal Kleiser; ULOGE: John Travolta, Olivia Newton-John; OCJENA: ****

Nostagija i zaraznost filma najveći su zalog što se 'Briljantin' sve ovo vrijeme drži čvrsto poput najčvršćega gela za kosu. Iz aktualne 'Time's Up' perspektive film može izazvati rasprave je li subverzivno feministički i seksistički. 'Grease' pleše negdje između, ali završni 'girl power' nastup Olivije Newton-John odnosi prevagu da je ovo film za djevojke.

Okej, vjerojatno postoji netko tko u proteklih 40 godina još nije pogledao najpopularniji mjuzikl svih vremena “Grease“ ili “Briljantin“ (1978.) režisera Randala Kleisera s uigranim duetom John Travolta-Olivia Newton-John u glavnim ulogama maturanata Dannyja Zuka i Sandy Olsson. No, svi su ga sigurno čuli i prepoznaju stihove poput “Tell me more, tell me more“ ili “I've got chills, they're multiplying“. “Summer Nights“, “Grease“, “You're The One That I Want“, “Hopelessly Devoted To You“… spadaju među najizvođenije glazbene numere u povijesti.

Zarazne hit-pjesme uspješno održavaju nostalgiju za “Briljantinom“ i (filmskim) sedamdesetima, onako kao što je sam film sa sjetom gledao na nevine, (pre)idilične, gotovo imaginarne pedesete iz “Pleasantvillea“, kulturu “drive-in“ kina s reklamama za horor “Mjehur ubojica“ (“puže, gmiže, jede žive“) i komediju dvojca Jerry Lewis-Dean Martin (“Hollywood ili propast“), auto-utrka “Buntovnika bez razloga“, MGM-ovih mjuzikala zlatnog doba žanra, plesnih balova…

Dvosmjerna nostagija je najveći zalog što se “Grease“ prenosi s jedne filmu “hopelessly devoted“ generacije (mahom ženske publike) na generaciju i sve ovo vrijeme drži čvrsto poput najčvršćeg gela za kosu, postojan kroz četiri dekade kao trovremenski taft. Iskreno, “Briljantin“ nije briljantan i pita li se popisnika ovih redaka on će debelu prednost bez puno razmišljanja dati “Cherbourškim kišobranima“, “Moulin Rougeu“ i “La La Landu“, odnosno godinu starijoj “Groznici subotnje večeri“ Johna Badhama kad smo kod mjuzikala i za ples nanovo raspoloženog Travolte kojeg je film definitivno potvrdio kao zvijezdu u trenu kad je zalizani, “elivisoliki“ Zuko napravio onaj okret glavom prema kameri i nasmiješio se s cigaretom u ustima (“Eno Dannyja!“).

Međutim, zaraznost filma teško je poreći i najtvrđem kritičaru kojemu bi se “Grease“ svejedno mogao zalijepiti za uho i oko. Rasplesan i raspjevan film je iznimno lepršav u spajanju mjuzikla s romantičnom i tinejdžerskom komedijom nadomak teen-satire, dopadljiv, zalizan i ulickan, uhu i oku ugodan te adolescentski energičan, pa makar adolescente glumili i 30-i-nešto godišnjaci poput sjajne Stockard Channing (Rizzo, “promiskuitetna“ predvodnica Ružičastih dama), dovoljno stari da svojim likovima mogu biti očevi/majke.

Ipak, “Briljantinu“ nije samo važno kako likovi koriste plesne cipelice i pjevaju pjesmice. Njegova lepršavost je time frapantnija budući da se film, ambijentiran u pedesete i snimljen u “mainsteam“ produkciji (hollywoodski “A“ studio Paramount Pictures), u versama i notama bavi nekim adolescentskim traumama iz domene života ili smrti u tim godinama, ne samo fatalnim prekidom, nego i dvostrukim seksualnim standardima i potencijalnom trudnoćom od puknutog kondoma. Blaga subverzija? Pa da, posebice iz današnje optike, što čini da je film nešto više od “čagice“ s porukom “samo plešite“, tj. zamislite život u ritmu muzike za pjesmu i ples pedesetih/sedamdesetih.

Iz aktualne “Time's Up“ perspektive i politike spolova film može potaknuti rasprave je li subverzivno feministički ili seksistički. “Grease“, osobito u finalnoj sceni, pleše negdje između, po sivoj zoni plesnog natjecanja među spolovima, skrivenoj ispod veselih “pink“ tonova, nekih dubioznih stihova i rečenica. Sandy prolazi put od dosadne “good girl“ štreberice/“gospođice Dobrice“ koja je “prečista da bi bila Ružičasta“ do “smokin' hot“ žene-mačkice s crvenim ružom u uskom crnom spandeksu kako bi osvojila frajera Dannyja, a on će od pogleda na nju dobiti “chills, they're muliplying“ i “izgubiti kontrolu“ (pjesma “You're The One That I Want“).

S jedne strane, ispada da se djevojka mora promijeniti i postati “komad“, “bad girl“ s cigaretom na usnama da pridobije momka koji ne pokazuje osjećaje i glumi pred ekipom da je “cool“. S druge, Sandy je u konačnici transformaciju sama inicirala, a “girl power“ konotacije daje njezin nastup i odnosi prevagu da je ovo feministički film za cure. “Što ne kažeš, pastuše?!“, ispali ona zavodljivim glasom nakon što napravi seksi “mot“ jezikom i potegne dim cigarete. Pričaj mi još, pričaj mi još?

Rođendanska projekcija u 'Cineplexxu'

“Briljantin“ je polovinom lipnja proslavio 40. rođendan. Niti mjesec dana kasnije, ovog četvrtka 5. srpnja u 20 sati, hrvatski multipleks “Cineplexx“ u Splitu i Zagrebu (“City Center One Split“ i “Zagreb East“), obilježit će okruglu obljetnicu filma ekskluzivnom projekcijom u sklopu odličnog programa “Ladies Night - Tribute To Classics“. Dosad je “Cineplexx“ odao počast klasicima “Doručak kod Tiffanyja“, “Ljubavna priča“ i “Kad je Harry sreo Sally“. Očekujemo i mušku inačicu programa - “Men's Night – Tribute To Classics“.

Naslovnica Cinemark