Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

VOLEĆI PABLA Falši stomak nije neki pomak

FILM: Loving Pablo; drama; Španjolska/Bugarska, 2017.; REŽIJA: Fernando Leon de Aranoa; ULOGE: Javier Bardem, Penelope Cruz; DISTRIBUCIJA: Editus; OCJENA: ** 1/2

Bardemov prostetički stomak i podbradak ne doprinose autentičnosti, kao ni glumačke izvedbe španjolskih glumaca engleskom jeziku. Virginia je mogla biti lik poput Karen iz 'Dobrih momaka' od kojih De Aranoa posuđuje strukturu filma, no režiser odvaja romansu od biznisa i fokus se brzo seli na Escobara u već viđenim scenama njegova uspona i pada.

Raskopčane košulje ili bez majice Javier Bardem defilira kadrovima filma “Voleći Pabla“ i ponosi se trbušinom u ulozi zloglasnog narko-lorda Pabla Escobara. Redatelj Fernando Leon de Aranoa (“Savršen dan“) ne propušta naciljati kameru u smjeru Bardema kad god može i zadržati se na njegovu stomaku. To je očito tradicija filmskih biografija Escobara. U prijašnjem i boljem filmu “Escobar – pakleni raj“ s Beniciom Del Torom u glavnoj ulozi, Pablo je predstavljen iz profila da mu stomak automatski upadne u oči.

Međutim, Del Toro se zapravo nadebljao za ulogu Escobara, Bardem baš i nije. Prilikom svakog idućeg pogleda na Bardemov drob, pažljivije oko će uočiti da je prostetički, a ne pravi. Isto vrijedi i za njegov podbradak, mada je uvjerljiviji od onog Leonarda DiCaprija i Woodyja Harrelsona u “J. Edgaru“ i “LBJ-u“. Pomalo razočaravajuće za oskarovca i metodskog glumca, jednog od najboljih na svijetu u posljednjih 15-ak godina (“Prije noći“, “Život je more“, “Nema zemlje za starce“, “Biutiful“…).

Početak produkcije filma “Loving Pablo“ predugo se rastezao zbog naštimavanja financijske konstrukcije pa je moguće da se Bardem podvrgnuo kuri debljanja i u međuvremenu morao skinuti kilažu za neku drugu ulogu. No, Bardem ovakav kakav jest nije toliko fizički autentičan kao Del Toro, prije rubno karikaturalan, a rođen je da utjelovi Escobara čak i više od Del Tora, stoga ostaje žal što film nije ranije stigao u kina. Ovako, ugledao je i svjetlost dana zadnji u špaliru, nakon Del Torova filma “Escobar: Paradise Lost“ koji je ponudio impresivniji portret narko-bossa i prve dvije sezone unisono hvaljene serije “Narcos“.

Većoj autentičnosti “Voleći Pabla“ pridonijele bi i glumačke izvedbe na španjolskom jeziku, umjesto na engleskom sa španjolskim akcentima (odluka komercijalne prirode), posebice kad pred kamerom imate Bardema i njegovu životnu družicu, oskarovku i omiljenu Almodovarovu glumicu Penelope Cruz u glavnoj ženskoj ulozi Escobarove ljubavnice – slavne TV novinarke Virginije Vallejo, prema čijoj je knjizi memoara “Loving Pablo, Hating Escobar“ film snimljen. Njihova ljubavna afera dogodila se na samom početku Escobarova uspinjanja do vrha narko-piramide.

“Obitelj i posao su odvojene stvari“, govori Pablu njegova žena Maria Victoria Henao (Julieth Restrepo), no Escobar nije znao kako to dvoje odvojiti. S druge strane, režiser De Aranoa odvaja romansu od biznisa, na štetu filma koji je mogao naučiti recept od “Escobara“, gdje je priča bila promotrena očima mladića zaljubljena u Pablovu nećakinju. Film se otvara scenom pred kraj Escobarove vladavine, kad DEA odvodi Virginiju na “nepoznatu lokaciju“ 1993. godine.

Ipak, negdje nakon prve trećine nakon što se upozna s opasnim, ali i zavodljivim kriminalističkim svijetom, “kraljevima bijele planine“ i narko milijunašima među kojima se “nije osjećala nikad sigurnije“, ona biva stavljena po strani kadra i pretvara se u sporedan lik, pasivnu naratoricu umjesto aktivnu participanticu zbivanja, nerijetko “izmišljenih radi dramatizacije“, kako navodi natpis u uvodu, valjda djelomično i zato što nije svjedočila nekima od njih, a o njima pripovijeda.

“Voleći Pabla“ bi bio sigurno svježiji film o Escobaru da je svijet Virginijinog “gospodina ljubavnika“ u cijelosti ili barem većim dijelom viđen njezinim očima, isprve subjektivnima i širom raširenima od uzbuđenja (“nije mi važno kako zarađuje nego kako troši“, “vidjeti ga u prirodnom okruženju stavra ovisnost“). Virginia je mogla biti lik poput Karen u tumačenju Lorainne Bracco iz Scorseseovih “Dobrih momaka“ od kojih De Aranoa posuđuje strukturu filma, no fokus se brzo seli na Escobara u već viđenim scenama njegovog uspona i pada (osnovao Medellinskog kartela, izabran za kongresnika, počeo ubijati ministre…).

Šteta je time veća jer Bardem i Cruz odlično funkcioniraju zajedno u kadru. Iznimno je upečatljiv trenutak kad Escobar poklanja Virginiji pištolj i do najsitnijeg detalja opisuje što bi joj sve mogli raditi njegovi neprijatelji ako je uhvate, pa i njezin kasniji dolazak do njega u očajničkom pokušaju da je zaštiti. Cruz inspirira Bardema da duboko prodre u um Escobara, radije nego da ga samo (psiho)fizički “utjelovljuje“, kao u nadrealnoj sceni gologuzog bijega kroz džunglu s kalašnjikovom u ruci.

Naslovnica Cinemark