Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

CIAMBRA + SICILIJANSKA BAJKA Dokumentarizam i onirizam odrastanja

FILM: A Ciambra/Sicilian Ghost Story; drama; Italija, 2017.; REŽIJA: Jonasa Carpignano/Fabio Grassadonia-Antonio Piazza; ULOGE: Pio Amato, Koudous Seihon/Julia Jedlikowska, Gaetano Fernandez; DISTRIBUCIJA: ZFF; OCJENA: **** 1/2; *** 1/2

'A Ciambra' i 'Sicilian Ghost Story' filmovi su različitih estetika, ali s dosta zajedničkih točaka. Razdvajaju se u stilu (sirovi dokumentarizam, bajkoviti onirizam), a dodiruju u sadržaju, odnosno esencijalno pričama o odrastanju i pogledima na okrutni (mafijaški) svijet iz adolescentske perspektive.

Talijanski filmovi “Ciambra“ i “Sicilijanska bajka“ ne mogu jedan bez drugoga. Premijerno su bili zajedno u Cannesu 2017. pa su do kraja godine nastavili druženje na festivalima diljem svijeta, našem ZFF-u te dodjeli talijanskih Oscara, tj. nagrada David di Donatello, nakon čega ih evo sad i u hrvatskoj kinodistribuciji, konkrentno u Splitu u “Kinoteci“. “A Ciambra“ Jonasa Carpignana (“Mediterranea“) i “Sicilian Ghost Story“ dvojca Fabio Grassadonia-Antonio Piazza (“Salvo“) filmovi su različitih estetika, ali s dosta zajedničkih točaka.

Razdvajaju se u stilu (sirovi dokumentarizam, bajkoviti onirizam), a dodiruju u sadržaju, odnosno esencijalno pričama o odrastanju i pogledima na okrutni (mafijaški) svijet iz adolescentske perspektive. Glavni lik “Ciambre“ je 14-godišnji Pio Amato (igra samoga sebe), predstavljen u redateljevoj “Mediterranei“, a naš vodič kroz “Sicilijansku bajku“ godinu mlađa Luna (Julia Jedlikowska). Oboje, posebice Pio, prisiljeni su požuriti u svijet odraslih iz djetinjstva koje je u njegovom slučaju izgubljeno i sve samo ne nevino.

Pio pije, puši i živi u romskoj zajednici u Calabriji s mnogobrojnom obitelji, na periferiji talijanskog društva i rubu ilegale, nešto kao favele u “Božjem gradu“. Sitni lopovluk poput krađe bakra za njega je normalna stvar kako bi pomogao familiji, posebice kad mu otac Rocco (Rocco Amato) i brat-idol Cosimo (Damiano Amato) završe u zatvoru. Odlučan da donosi kruh na stol u bratovu odsustvu i postane muškarac poput njega, mada ne zna točno kako, Pio će napraviti mnoge krive odluke, a kamera biti tu da sve ovjekovječi na njegovom još uvijek dječačkom licu i, šire, licu njegove živopisne i bučne familije te također marginalnog društva afričkih migranata poput Ayive (Koudous Seihon, “Mediterranea“) iz Burkine Faso koji se snalazi kako zna i umije da stvori novi život i preživi.

Kamera direktora fotografije Tima Curtina u stalnom je pokretu da nađe najzanimljivije lice u kadru, recimo prilikom obiteljskih blagovanja ili druženja s Ayivom i migrantima, ali konstantno se vraća Piju koji je toliko interesantan da bismo mogli pratiti samo njegov život kao datost s dovoljno drame, bez zadatosti nadodanog “filmskog“ (melo)dramskog zapleta i (inače odlično uklopljene) hit-pjesme “Faded“ Alana Walkera. Ipak, “A Ciambra“ je unatoč tome autentična - film radije dokumentira Piovu stvarnost, nego što je režira.

Ovo je jedan od onih nerežirano režiranih filmova, spretan spoj talijanskog neorealizma, kvazi-dokumentarca i nikad snimljenog (samo izmještenog iz New Yorka u Calabriju) prednastavka “Dobrih momaka“ Martina Scorsesea koji je, nakon što mu se svidjelo što je vidio, odlučio staviti svoje ime na “Ciambru“ kao izvršni producent. Čak i kad Pio ima san o konju kako galopira usred otpada i djedu u mladosti, inspiriran njegovom pričom kako su nekoć bili “na cesti, slobodni, bez šefova“ (“mi protiv svijeta“), taj san je režiran u formi magičnog realizma.

U snove od stvarnosti znatno češće bježi i Luna, no njezini su snovi bajkovitiji. Bajka, ona mračnija, arhaičnija, nadomak horora, isprepleće se sa proganjajućom stvarnosti u “Sicilian Ghost Story“. Priča je nadahnuta stvarnom mafijaškom otmicom 12-godišnjeg Giuseppea Di Mattea iz 1993., sina sicilijanskog mafijaša-doušnika koji je proveo 779 dana u zatočeništvu da bi na kraju bio nemilosrdno zadavljen i raspršen u kiselini. Duo Grassadonia-Piazza oko tog brutalnog događaja gradi priču i u prvi plan stavlja Lunu.

Djevojka na pragu ženskosti zaljubljuje se u Giuseppea (Gaetano Fernandez) i netom prije njegove otmice daje mu pismo koje će ga držati na životu u zatočeništvu, dok ona traga za njim i komuniciraju (u) snovima. Snoliko-košmarna hororska bajkovitost Tima Burtona ili, još bolje, Guillerma Del Tora “template“ je talijanskom dvojcu u filmu s duhovima, maglovitim šumama i jezerima, čudovištima u obliku običnog čovjeka i rotvajlera, te heroinom koja u jednom trenutku podsjeća na Crvenkapicu.

Ponekad se Grassadonia i Piazza gube između stvarnosti i sna poput Lune koja počinje sanjati da to ne shvaća, a film djeluje odveć rastegnuto, kao da traje puno duže od dva sata, no “Sicilijanskoj bajci“ se mora priznati ugođajnost i gotovo neprimjetno stapanje žanrova bajke, “Romeo i Julija“ romanse, priče o duhovima i mafijaške drame, promotrene očima tinejdžerice sklopljenima u san. “Ne razumijem ništa u školi jer sanjam. Kad sam tužna i sretna sanjam“, govori Luna boreći se protiv svog svijeta udaljenog na treptaj od Piovog.

Naramak nagrada i nominacija

“Sicilijanska bajka“ je potvrdila nominaciju za najbolji adaptirani scenarij na dodjeli nagrada David di Donatello, a bila nominirana još za fotografiju. “Ciambra“ je, pak, osvojila nagradu za režiju i montažu, zabilježivši i nominacije u kategoriji filma, scenarija, produkcije, kamere i zvuka.

Naslovnica Cinemark