Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

SUZE BOGA SUNCA Apologija akcijskog heroja

FILM: Tears Of The Sun; akcija; SAD, 2003.; REŽIJA: Antoine Fuqua; ULOGE: Bruce Willis, Monica Bellucci; OCJENA: *** 1/2

Bruce Willis je u patriotskom žaru, nakon 9/11, razmatrao da se pridruži vojnicima u Iraku te junači 'zapravo', no rečeno mu je kako je prestar za vojsku. Mnogi su u tom razdoblju krivo citirali ili interpretirali njegove izjave, imputirajući da podržava rat u Iraku. Nedvojbeno zato, Willis je pristao na ulogu A.K. Watersa i 'Tears Of The Sun'.

“Dobrodošao natrag“, pozdravlja kapetan Rhodes Toma Skerritta poručnika A.K. Watersa u tijelu Brucea Willisa na početku “Suza boga sunca“ (2003.). Rhodes je, ustvari, poželio dobrodošlicu i Willisu. Natrag u akcijski film. Nakon petogodišnje pauze. Naime, zbog terorističkog udara na Ameriku 11. rujna 2001. godine Willis je smatrao kako nije korektno da glumi u “Die Hard“ akcijama i zarekao se slijedeće: na neko vrijeme neće vojevati filmske bitke. Možda je osjetio grižnju savjesti zbog toga što su neki njegovi akcijski filmovi vizionarski prorokovali 9/11 (eksplozije nebodera, otmice aviona i bombaški napadi u “Umri muški 1-3“) i sve što je iza toga uslijedilo (represija arapskih građana New Yorka u “Opsadnom stanju“).

Legendarni akcijski junak je u patriotskom žaru razmatrao da se pridruži američkim i koalicijskim vojnicima u Iraku te junači “zapravo“, no rečeno mu je kako je, tada nadomak 50. rođendana, prestar za vojsku. Međutim, mnogi su u tom razdoblju krivo citirali ili interpretirali njegove izjave, imputirajući da je “pro-war“ i podržava rat u Iraku, što je morao često demantirati u intervjuima. Nedvojbeno zato, Willis je pristao na ulogu A.K. Watersa i “Tears Of The Sun“, što je uzgred bio planirani podnaslov za četvrti “Die Hard“ film.

“Suze boga sunca“ se liju u Africi, točnije (fiktivnoj) Nigeriji, ne Bliskom istoku/Iraku, no poveznice su očite. Međuetnička netrpeljivost, val nasilja, žestoke borbe i nemiri, uplitanje Amerikanaca… sve većim dijelom zbog kontrole nad izvorima nafte. Predsjednička obitelj je smaknuta u vojnom puču i vlast je preuzela pobunjenička milicija. “Predugo smo ih opskrbljivali oružjem“, govori Rhodes (s aluzijama na Al-Qaedu) poručniku kad ovaj sleti helikopterom na nosač aviona, prije nego što ga brifira za povratnički zadatak evakuacije stranih državljana u opasnosti uz napomenu “branit ćete se ako vas napadnu, inače izbjegavajte borbu“. Waters je, pak, sam oružje, kako priliči liku u tumačenju Willisa koji je dotad bio urbaniji akcijski junak, a s “Tears Of The Sun“ kao da se poželio i sam “igrati u džungli“ poput znanih drugara iz “The Expendablesa“.

Ime mu je, kvragu, sastavljeno od kratice za kalašnjikov (AK47) i Willis ga glumi kao kaubojsko-herojsku kombinaciju Johna Waynea u “Zelenim beretkama“ i Schwarzeneggera u “Predatoru“, sa stoičko-romantičnim senzibilitetom Humphreyja Bogarta iz “Casablance“. Poručnik “johnwayneovski“ govori jednom svom vojniku da “nabavi par kaubojskih muda“ (“cowboy the fuck up“) u misiji koja je arhetipska, od vesterna do “Ratnika podzemlja“ – provući se kroz neprijateljski teritorij s doktoricom Lenom Kendricks (Monica Bellucci) i nigerijskim izbjeglicama te se dokopati granice Kameruna.

Pritom su Waters i njegovi Navy Sealsi prepušteni sami sebi iza neprijateljskih linija kao specijalci u “Predatoru“. McTiernanov klasik jedno je od čvršćih uporišta redatelja Antoinea Fuque (“Dan obuke“) za “Suze boga sunca“, počevši od Watersova izlaska iz helikoptera i susreta s Rhodesom, preko galantnih pokreta i vožnji kamere po džungli, do portreta “ramboidnih“ vojnika koji “nemaju vremena krvariti“ (“Da ti pogledam ranu? Dobro sam!“) i trenutka kad se jedan od njih sprema otvoriti vatru na gibanje u žbunju odakle izađe - svinjica.

Naravno, neprijatelj je ovdje prividno “nevidljiv“, a toplinski noćni “infra“ pogled dolazi iz nišana strojnice u ruci ljudskog “predatora“ koji će promijeniti političko gledište. Površinski, “Tears of The Sun“ je reakcionarni akcijski film, “Rambo II“ za post-9/11 Ameriku i njezinu vanjsku politiku, koji završava efektno režiranom demonstracijom američke “kaubojštine“ i “vijetnamskim“ dizanjem džungle u zrak bombama iz “top gun“ mlažnjaka što dolijeću s nosača aviona usidrena “negdje blizu afričke obale“.

No, u sjeni geopolitike i prikaza SAD kao “no.1“ globalnog šerifa i čistača etničkih čišćenja, “Suze boga sunca“ kapaju po američkom “srcu tame“ (“Apokalipsa danas“). Opazit ćete da Waters nosi zelenu kamuflažnu odoru po impresivno i impresionistički snimljenoj mračnoj, kišom natopljenoj džungli i dobar dio filma lice mu je prekriveno maskirnom crnom bojom. Kad s helikopterom preleti preko masakrirana sela, Watersa zapeče savjest i ukrcat će nigerijske izbjeglice, prekršiti osobno pravilo i naređenje, od vojnika koji izvršava (i prljave) zadatke postati netko tko spašava živote i čini dobro djelo. “Tears Of The Sun“ funkcionira dvojako kao apologija akcijskog heroja i američke diplomacije u zemljama Trećeg svijeta.

'Malickovski' Fuqua

Fuqua nije Terrence Malick, no u nekoliko navrata je posegnuo za “malickovskim“ slikama flore i faune. Na primjer, pavijan će nijemo gledati naoružane američke vojnike, a jedna ptica odlepršati prenuta metkom nigerijskih gerilaca.

Naslovnica Cinemark