Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

UMRI DRUGI DAN Bond s laserskim potpisom

FILM: Die Another Day; akcija; SAD/Velika Britanija, 2002.; REŽIJA: Lee Tamahori; ULOGE: Pierce Brosnan, Halle Berry; OCJENA: ** 1/2

Računalno generirana slika je do 2002. postala normativ i u akcijskim filmovima poput 'xXx-a', stoga se Bond odlučio prilagoditi i dati CGI-ju da podijeli kadar s klasičnom kaskaderskom akcijom. Bond se morao nadmetati s akcijskim junacima poput xXx-a i superjunacima. Razapet između takve sadašnjosti i vlastite 40-godišnje prošlosti, 'Die Another Day' je produkt tog nadmetanja.

“Ovo ti je dvadeseti, vjerujem“, izbroji Q (John Cleese) dajući novi sat Jamesu Bondu (Pierce Brosnan). Ne sumnjamo u Q-ovu matematiku, no legendarni izumitelj “gadgeta“ se tu zgodno referirao na ukupnu brojku Bond-filmova. “Umri drugi dan“ (2002.) bio je dvadeseti “Bond“ i stigao je u kina na četrdesetu godišnjicu popularnog serijala. Interne referencije tim su povodom frcale na sve strane. Svaki od prethodnih 19 filmova dobio je posvetu u dvadesetome, od Brosnanovih unatrag do “Bondova“ Seana Conneryja, Rogera Moorea, Timothyja Daltona, pa i onog jed(i)nog Georgea Lazenbyja.

Junakov sat sadrži laser s kojim će razrezati led kao što je isto napravio s podom vlaka u “Zlatnom oku“. Halle Berry je izašla iz mora s bijelim opasačem i ronilačkim nožem poput Ursulle Andress u “Dr. No“. U Q-ovu laboratoriju nalaze se cipela s oštricom (“Iz Rusije s ljubavlju“), “jet-pack“ (“Operacija Grom“), krokodilska podmornica (“Octopussy“)… Negativčev laser prijeti sasjeći Halleinu Jinx kao Bonda u “Goldfingeru“. Agent 007 bježi od lavine kao u filmu “U službi njezinog veličanstva“ čiji su inicijali otisnuti na CD-u u Moneypennynu uredu.

Projektil promašuje Bondovo vozilo kad ga 007 nakosi na dva kotača (“Dozvola za ubojstvo“)… Za fanove akcijsko-špijunske “zlatne koke“, “Die Another Day“ je snijeo dva tuceta tzv. uskršnjih jaja da bi i Marvel bio ljubomoran. Nalazeći se na korak od toga da utopi vlastitu osobnost u moru referencija, film je bio previše okrenut bogatoj povijesti serijala i nije baš mislio na budućnost, a morao se istovremeno nositi s njegovom sadašnjosti kako zna i (ne) umije.

“Dok vas nije bilo, svijet se promijenio“, M (Judi Dench) brifira bradatog Bonda nakon što je proveo mjesece u sjevernokorejskom zatočeništvu pokušavši spriječiti trampu oružja i dijamanata. M cilja na svijet u filmu, ali njezina opaska se mogla prenijeti i s ove strane ekrana. Na svijet filma kao takvog koji više nije bio dovoljan samo za agenta 007, da se poigramo profetskim naslovom prethodnog “Bonda“ s Brosnanom, iz nedokučivog razloga preskočenog u ciklusu na Doma TV-u.

U tri godine koliko je prošlo od “Svijet nije dovoljan“ do “Umri drugi dan“, svijet visokobudžetne kinematografije se nepovratno promijenio. “The World Is Not Enough“ je izgledao akcijski prilično staromodno u usporedbi s “Matrixom“ iz iste godine ili superjunačkim spektaklima poput “X-Mena“ i “Spider-Mana“. Računalno generirana slika je do 2002. postala normativ i u akcijskim filmovima poput “xXx-a“, stoga se Bond odlučio prilagoditi i dati (lošem) CGI-ju da podijeli kadar s klasičnom kaskaderskom akcijom.

Bond bi “radije na staru streljanu“, kako je rekao Q-u, ali tržište ga je tjeralo na novu. A tu se, dakle, morao nadmetati ne samo s akcijskim junacima poput Vin Dieselova xXx-a koji je bio “punkerska“ kopija Bonda, nego i superjunacima. Razapet između takve sadašnjosti i vlastite 40-godišnje prošlosti, lepršavih Conneryjevih ili Mooreovih dobrih-loših filmova tipa “Diamonds Are Forever“ i “Moonraker“, “Die Another Day“ je produkt tog nadmetanja, “Bond“ s laserskim potpisom na dijamantima koji su vječni i otisnuti na licu negativca po imenu Zao (Rick Yune) poput “skupih akni“.

Jazbina megalomanskog negativca Gustava Gravesa (Toby Stephens) sad je golema palača od leda na Islandu, ali barem je poslužila Bondu da u svom stilu bocne hladnu ljepoticu Mirandu Frost (Rosamund Pike) kako se tu “sigurno osjeća kod kuće“, kao kontrast vatrenoj Jinx koja će u rijetkom odstupanju od formule postati gotovo njegova ravnopravna akcijska partnerica, ne samo priležnica. Zlikovac je sada morao solarno superoružje visoke tehnološke kvalitete iz svemirskog programa usmjeriti na ledeni brijeg, ne samo hidroavion (“Čovjek sa zlatnim pištoljem“), te izazvati tsunami po kojem će digitalni Bond surfati u možda najblesavijoj akcijskoj sceni serijala.

Režirajući “Umri drugi dan“ Lee Tamahori (“Bili jednom ratnici“, “Na rubu divljine“), budući redatelj nastavka “xXx-a“, ponašao se gotovo poput Bond-negativca i pretjerao u megalomaniji do krajnjih granica nenamjerne autoparodije. “Nadzemni“ pristup “bondovskoj“ formuli kruženja globusom, pucanja i zavođenja, mogao se nazrijeti u furioznoj uvodnoj akcijskoj sekvenciji potjere aerogliserima koji lebde nad minskim polje demilitarizirane zone na razmeđi Sjeverne i Južne Koreje. Ključna riječ je “nad“ minskim poljem.

Premda, Tamahori je jedino u uvodnoj špici pokušao napraviti nešto istinski “anti-bondovski“ hrabro i drukčije podvrgnuvši Bonda mučenju koje će mu barem nakratko maknuti šeretski cerek s lica od šaljenja (“Spasilo me zvono“) i izbiti iz njega “touch“ galancije, što će biti odlika akcija Daniela Craiga. Do odjavne špice i okršaja na nebu postalo je jasno da (Brosnanov) Bond treba skoro prizemljenje i ozbiljnu reinvenciju. Bondov “one-liner“ u završnici filma potvrđuje da je i on bio potiho svjestan toga. “Zabavi je došao kraj“.

Iskrenje u Koreji

“Nećete doživjeti dan kad će se cijelom Korejom upravljati sa sjevera“. Politički podtekst filma je zanimljiv, ali nije ispao vizionarski. Kad zaiskri u završnici u Koreji, gdje je sve i počelo, te se mobiliziraju se južnokorejski vojnici, netko će reći “Zovi predsjednika (Amerike)“. No, negativac je zapravo Sjeverna Koreja, ne Južna.

Naslovnica Cinemark