Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

PSEĆI OTOK Anderson pušten s lanca

FILM: Isle Of Dogs; animirana avantura; SAD/Njemačka, 2018.; REŽIJA: Wes Anderson; GLASOVI: Bryan Cranston, Edward Norton; OCJENA: *** 1/2

Američki režiser poznat je po jedinstvenoj likovnoj estetici i kompulzivnosti simetričnim kadrovima u svojim 'hipsterskim' igranim filmovima, a taj artistički pedigre u animaciji samo biva potenciran. 'Otok pasa' u tom smislu odlazi do kraja i pušta Andersona s estetskog lanca da autorski renderira klasike animirane kinematografije. Ipak, ne lajemo na krivo stablo ako zapišemo da - slučajno ili namjerno - Anderson pritom odašilje neke proturječne, (ne)skrivene poruke u sociopolitički svjesnom crtiću.

Karijera Wesa Andersona je dvosmjerna. Paralelno sa snimanjem dugometražnih igranih filmova (“Obitelj čudaka“, “Panika pod morem“, “Kraljevstvo izlazećeg mjeseca“…), od kojih neki nalikuju slikovnicama (“Hotel Grand Budapest“), kultni redatelj se bavi i animacijom, poput Tima Burtona. “Pseći otok“ je njegov drugi animirani projekt nakon “Fantastičnog gospodina Lisca“. Odabran da svečano otvori Berlinale, “Isle Of Dogs“ dolazi na Animafest kao najveća atrakcija ovogodišnje etape animiranog festivala.

Andersonov novi film vizualna je poslastica za ljubitelje “stop motion“ animacije, još minuciozniji u potankostima naspram “Fantastic Mr. Fox“, s dlakom pasa dvostruko uvjerljivijom od krzna lisica i izrazima lica animiranih likova bliskijim zvjezdanim glumcima (Bryan Cranston, Liev Schreiber, Scarlett Johansson) koji im posuđuju glasove, mahom njegovim stalnim ili čestim suradnicima (Edward Norton, Bill Murray, Jeff Goldblum, Tilda Swinton, Harvey Keitel…).

Američki režiser poznat je po jedinstvenoj likovnoj estetici i kompulzivnosti simetričnim kadrovima u svojim “hipsterskim“ igranim filmovima, a taj artistički pedigre u animaciji samo biva potenciran. “Pseći otok“ u tom smislu odlazi do kraja i pušta Andersona s estetskog lanca da autorski renderira klasike animirane kinematografije, od nemoguće fizike Looney Tunesa, do pomaknutosti Aardmana i vizualnosti Pixara (“Wall-E“).

Kako se “Isle Of Dogs“ ipak odvija u Japanu “20 godina u budućnosti“, preciznije distopijskom velegradu Megasakiju, u (pod)tekstu ili teksturama duhom su prisutniji japanski animatori poput Hayaoa Miyazakija (ekološki kontekst “Porco Rossa“), Katsuhira Otome (slikovni futurizam “Akire“) ili uopće režiseri kao Akira Kurosawa (korijeni priče sežu do samurajskih šogunata, smetlište kao mjesto radnje “Dodes’ka-dena“) i Ishiro “Godzilla“ Honda koji bi prepoznao vlastite znanstveno-fantastične utjecaje (mecha-psi, eksplodirajući zubi).

No, rekosmo, Andersonov osobni pečat je prepoznatljiv u strukturi priče i vizualnim igrarijama. Priča nije izložena linearno od povijesnog prologa - o ratu izmđu ljubitelja pasa i mačaka, dječaku samuraju, bezglavom nasljedniku i trima psima koji su obilježavali teritorij - pa naprijed prema poglavljima, odnosno presijeca se “flashbackovima“. Kad “flashback“ završi, to će se gledateljima dati do znanja natpisom “end of flashback“. Imamo i napomenu gledateljima da ljudski likovi govore svojim jezikom, među ostalim neprevedenim japanskim, a psi engleskim, dok je njihov lavež “prilagođen“.

Psi su u filmu izgnani na deponijski Trash Island (Otok smeća) nakon izbivanja pseće gripe, navodno opasne za ljude. Prvi pas službeno deportiran iz grada je Spots, ljubimac 12-godišnjeg siročeta Atarija (Koyu Rankin) kojeg je usvojio gradonačelnik Megasakija Kobayashi (Kunichi Nomura). Na otoku kolo vode “alfa psi“ Rex, Boss, King, Duke i lutalica Chief, poznat po tome da uredno upozorava “ja grizem“. Pateći od neuhranjenosti, nesanice i agresije, oni se bore za svaki zalogaj s ostalim psima.

“Ajmo najprije vidjeti što je u vreći prije nego se potučemo“, predloži jedan od njih protivničkoj ekipi. “OK, vrijedi tuče“ reče potom i eto borbe u oblaku prašine kao u starim crtićima, što će biti tzv. ponavljajući geg “Psećeg otoka“. Zaplet počinje u trenutku kad na otok u potragu za Spotsom doleti Atari i kreće ga pronaći s “alfama“, gradonačelnik, pak, pošalje robotske pse kako bi vratio štićenika, dok istovremeno u Megasakiju, gdje još vlada “anti-dog“ histerija zahvaljujući upravo Kobayashiju, traži se serum za pseću gripu.

Deportiranje, “anti-dog“ histerija… “Isle Of Dogs“ je sociopolitički svjestan crtić koji preslikava stanje svijeta (izbjeglice, netrpeljivost prema manjinama, obojenima itd.), tako da animacija daje još veću iluziju života. Gradonalečnik Kobayashi djeluje kao supstitut za predsjednika Trumpa, a Japan u crtiću je Amerika i svijet u stvarnosti.

S druge strane, u “Psećem otoku“ predvodnica “pro-dog“ protesta, američka studentica na razmjeni (Greta Gerwig), ponaša se kao da (i)zaziva “black power“ i nosi crnačku frizuru “mikrofonku“, iako je zapravo bjelkinja, jedini “bijeli“ lik. “Whitewashing“ tu ne završava jer će i crni pas lutalica biti obojan u bijelo i preuzeti ulogu bijeloga. Ne lajemo na krivo stablo ako zapišemo da - slučajno ili namjerno - Anderson odašilje neke proturječne, (ne)skrivene poruke.

Samo na Animafestu?

Odluka vašeg kritičara da prilikom nedavnog posjeta Londonu pogleda “Pseći otok“, pokazala se dobrom. “Isle Of Dogs“ je trebao stići u hrvatsku kinodistribuciju, no na koncu je netragom nestao s liste najava. Kako zasad stoji, samo će se ukazati na Animafestu, i to u četvrtak i subotu.

Naslovnica Cinemark