Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

FAHRENHEIT 451 Riječi i slike na brzogorećoj lomači

FILM: Fahrenheit 451; SF; SAD, 2018.; REŽIJA: Ramin Bahrani; ULOGE: Michael B. Jordan, Michael Shannon; OCJENA: ** 1/2

Pojava 'Fahrenheita 451' je pravovremena i (re)vizija romana u svijetu gdje živimo ide u korak s vremenom e-knjiga i novina u digitalnom obliku, sve kraćih informacija, reality TV-a, 'live streamova', društvenih mreža. Zato je šteta da film nije bolje produciran, napisan i glumljen, te da u nekim segmentima djeluje banalno, pa čak i blasfemično u odnosu na izvornik, zbog čega brzo sagorjeva pred očima.

Zapaljene stranice knjiga, umjetničke slike i fotografije previjaju se od boli izazvane opekotinama najvećeg stupnja. Riječi i slike se uvijaju i izvijaju pod vatrom. Slike se pretvaraju u svoje iskrivljene verzije iz horor filma. “Sto godina samoće“, “Lolita“, “Zvonar crkve Notre Dame“, “Moby Dick“ i “Faust“, portret Abrahama Lincolna, “Djevojka s bisernom naušnicom“ i fotka mornara koji ljudi medicinsku sestru na dan kad je završo Drugi svjetski rat samo su neke od knjiga, slika i fotografija nestalih u plamenu u izvrsnoj špici novog “Fahrenheita 451“, dojmljivijoj od takoreći cijeloga filma.

Vatra će gorjeti i u obećavajućoj prvoj sceni kad Guy Montag (Michael B. Jordan) kresne šibicu. Upaljena šibica je usamljeno svjetlo u koje Montag neko vrijeme pilji prije nego puhne u nju i ugasi žeravu. Mrak. Vrijeme je za mračnu, distopijsku viziju budućnosti, novu ekranizaciju vizionarskog SF romana “Fahrenheit 451“ Rayja Bradburyja iz 1953. godine. Ovogodišnji “Fahrenheit 451“ u režiji Ramina Bahranija (“99 domova“) i produkciji HBO-a ne propušta naglasiti da je suvremeno čitanje Bradburyjeva romana.

Do kraja filma kao vještac na lomači će, među ostalim knjigama, biti potpaljen i “Harry Potter“ J.K. Rowling, autorice koja je 1966. imala svega godinu dana kad je Francois Truffaut prvi put preselio “Fahrenheit 451“ na ekran. Bahranijev film svojski se trudi ažurirati predložak za moderno doba, predviđeno prije 65 godina s pričom o svijetu budućnosti u kojem je svaki oblik kulture zločin i zato biva izgnan iz društva ili spaljen poput gotovo svih tiskanih knjiga. “Fahrenheit 451“ se događa.

Ne toliko da se potpaljuju knjige kao u nacističkoj Njemačkoj, ali se događa. Kad je Bradburyjev roman izašao nedugo poslije Drugog svjetskog rata, u vrijeme transformacije “entertainmenta“ pojavom televizije koja je počela ljude odvlačiti od knjiga i uništavati kulturu čitanja, fašizam je još bio svjež u kolektivnom sjećanju. Danas živimo ekstremnu verziju Bradburyjeve vizije, samo što se knjige i novine toliko malo čitaju da ih vlasti nemaju potrebe paliti. Svijet polako opet tone u fašizam i bolesna fašistička ideologija je živa i zdrava od Amerike do Europe.

Elektronički mediji su zaduženi za pranje mozga od kulturnih sadržaja koji uključuju čitanje, gledanje i razmišljanje nečeg što je suprotno dominantnom zatupljujućem sadržaju bez misli i osjećaja. Pojava “Fahrenheita 451“ je pravovremena i Bahranijeva (re)vizija romana u svijetu gdje živimo ide u korak s vremenom e-knjiga i novina u digitalnom obliku, sve kraćih informacija i sličica u sekundi, reality TV-a, “fake newsa“, “live streamova“, društvenih mreža.

Opservacija današnjeg svijeta artikulirana je u nizu Bahranijevih “apdejtanja“ predloška. Vatrogasci budućnosti, poput Montaga i njegova šefa, kapetana Beattyja (Michael Shannon), imaju status zvijezda reality televizije i pale knjige bacačima plamena nalik strojicama uperenima u niže staleže i ljude s izgledom imigranata nazvane Jegulje. Senzacionalističke televizijske reportaže, kontrolirane od države, bivaju projicirane na ostakljenim zgradama kao vertikalnim ekranima i ispraćene komentarima na određenu temu u obliku “emojija“, izgledajući poput nekakvog spoja “twitterskih“ ili “facebookovskih“ TV vijesti uživo.

(De)evolucija televizije prilično je razorno prikazana, kao i nekultura čitanja, svedena na tri “klasika“ (“Biblija“, “Svjetionik“, “Moby Dick“) dostupna “online“ u “emoji“ varijanti, što Bahrani sluti da bi se jednog dana moglo dogoditi ukoliko se kao društvo ne osvijestimo na vrijeme. Važnost i relevantnost “Fahrenheita 451“ je neosporna ovdje i sada. Zato je šteta da film nije u cijelosti bolje produciran, napisan i glumljen, te da u nekim segmentima djeluje banalno, pa čak i blasfemično u odnosu na izvornik, zbog čega brzo sagorjeva pred očima.

Produkcija je televizijsko-štancerska, produkcijske vrijednosti SF-ovski generičke, usporedive s onima u nedavnoj seriji “Altered Carbon“. Lik Montaga ima nedovoljno razvijenu karakterizaciju dok prolazi put samootkrića/iskupljenja od “hodajuće peći za sreću“ i antagonista omamljena kerozinom (“Pali knjige, neka gore“) do junaka s željom da dozna što se krije u “grafitima“ predodređenima za lomaču i počne razmišljati o ljudima i životima iza stvari koje spaljuje.

Montagov razvoj nije organski, već opstoji čisto radi scenarija, kao i njegova romansa s Carisse (Sofia Boutella), jednom od vođa podzemnog pokreta otpora. Ne osjećamo njegovu nedoumicu ni buđenje kad posvjedoči samozapaljenju starice koja je umrla za knjige i iz njezine kuće uzme “Zapise iz podzemlja“ Dostojevskog kako bi “dokazao da postoji“. Starica je umrla sa znakovitom riječi “Omnis“ na usnama. Omnis je kolektivna svijest nekadašnjeg čovječanstva.

Sve knjige, slike, sva glazba, film i povijest zbijeni su u molekulu DNK koja opstoji u ptici (!) kako bi se znanje množilo jednom kad ona poleti i proširi ga poput virusa. Znanje su kod Bradburyja i Truffauta čuvali “ljudi-knjige“ pohranjujući književna djela u poglavlja pamćenja. U krajnjoj suprotnosti ideologiji “Fahrenheita 451“, Bahranijev film tretira znanje poput bolesti koja napada isprane mozgove i nanovo ih pere, protivno njihovoj volji.

Zamalo Gibson iza kamere

U igri za režiju nove verzije “Fahrenheita 451“ bio je i Mel Gibson, a tada je kao glavni glumac figurirao Tom Cruise. Šteta što nećemo vidjeti kako bi taj film u konačnici ispao.

Naslovnica Cinemark