Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

KLUB ZADOVOLJNIH ŽENA + OSJEĆAM SE LIJEPA Žene, komičarke, bakice

FILM: Book Club/I Feel Pretty; komedija; SAD, 2018.; REŽIJA: Bill Holderman/Abby Kohn i Marc Silverstein; ULOGE: Diane Keaton, Jane Fonda/Amy Schumer, Michelle Williams; DISTRIBUCIJA: Blitz/Editus; OCJENA: ***; ** 1/2

Komičarka Amy Schumer je poletna u ulozi 'ružnog' pačeta koji postaje labud u svojim očima, no 'Osjećam se lijepa' se više smije njoj, nego sa njom u scenama verbalne ili tjelesne komedije. 'Klub zadovoljnih žena' je suptilnija komedija i uspijeva sačuvati dignitet glumica kojima daje priliku da ponovno prožive mladost i pokažu kako bi neki njihovi prijašnji filmski likovi izgledali u poodmakloj dobi.

“Vrag te odnio, E.L. James.“ – “Klub zadovoljnih žena“ (2018.)

Razmatrali smo na ovome mjestu “spojiti“ friške komedije “Moj lažni muž“ i “Osjećam se lijepa“. Bilo je poveznica za to, od plavokosih komičarki u glavnim ulogama (Anna Faris, Amy Schumer), do zapleta vezanih za likove koji nakon udarca u glavu zaboravljaju na prijašnje živote. Ipak, odlučili smo radije povezati “I Feel Pretty“ s komedijom “Book Club“. “Osjećam se lijepa“ i “Klub zadovoljnih žena“ se istovremeno reklamiraju kao ultimativni “chick flicks“. Za njih se organiziraju “tres chic“, “ladies night“ i ine pretpremijere zatvorenog tipa, samo za pripadnice klubova upoznatih sa sadržajima modnih brendova i romana kao što je “Pedeset nijansi sive“.

Oba filma, konačno, figuriraju kao legitimne osnažujuće komedije za žene koje se žele osjećati lijepe i biti romantično zadovolj(e)ne, neovisno o izgledu i godinama. Sve što Amy Schumer kao nesigurna Renee želi u “I Feel Pretty“ jest doznati kakav je osjećaj biti “neporecivo lijepa“, poput kolegice s treninga (Emily Ratajkowski). Njezina želja je razumljiva u filmu, ma koliko ona zapravo nije ružna, ni debela, što je izazvalo napade feministica. Neznanci je znaju zamijeniti za muškarca, bebe zakmeče kad je ugledaju, na šankovima je zadnja u redu za piće, zaposlenice “trendy“ dućana joj govore kako “nema njezinog broja“, a poslodavci “make up“ kompanije na newyorškoj Petoj aveniji (za koju radi “online“, u malom uredu, daleko od pogleda klijenata) smatraju da nije lice traženo za recepciju.

Nakon gledanja komedije “Veliki“ s Tomom Hanksom, Renee će zaželjeti želju - “voljela bih da sam lijepa“ - i to će joj se prividno i ostvariti nakon što se lupi u glavu na treningu. “To sam ja? Lijepa sam“, usklikne Renee vidjevši se u ogledalu. Američka komičarka (“Kaos u glavi“) poletna je u ulozi “ružnog“ pačeta koji postaje labud u svojim očima. Renee počinje sebe vidjeti kao ljepoticu i stječe prethodno nepostojeće samopouzdanje, toliko da bez problema pronalazi momka (Rory Scovel) s kojim će doživjeti nekoliko lijepih rom-com momenata, dobiva posao recepcionerke itd.

Mogla je Renee gledati i “Shallow Hal“, ne samo “Big“. Kvaka načelno pametna koncepta jest da nema magične transformacije kao u “Velikom“, odnosno čarolija je samo u njezinoj glavi. Ona nije neprepoznatljiva, ne postaje netko drugi, niti se njezina pojavnost mijenja; samo sebe vidi drugim očima i umišlja promjenu, kao što je Jack Black gledao Gwyneth Paltrow u komediji “Ljubav je slijepa“. Razlika je, međutim, što Renee nije ni izbliza groteskno pretila kao Paltrow ispod krupnih naslaga prostetike, a kako bi izazvao prvoloptaški smijeh publike redateljsko-scenaristički dvojac Abby Kohn-Marc Silverstein uporno je želi takvom prikazati kad pod njezinom težinom propada fitness-bicikl ili se prijavljuje za natjecanje u bikiniju protiv skladnije građenih djevojaka kakve sreće na radnom mjestu.

Film kao da se i dalje srami Reneeina “starog“ tijela i više se smije njoj, nego sa njom u scenama verbalne ili tjelesne komedije. U isti mah, veliča njezinu novu samouvjerenost u društvu/svijetu gdje su ideali ženske ljepote na cijeni i žene su pod presijom da im se prilagode. Prema kraju “Osjećam se lijepa“ pokušava popraviti prethodni nesrazmjer prihvaćanjem protagonistice onakvom kakva jest - magije nije bilo, tj. sve je postigla kao prijašnja Renee. Premda, poruka filma da ljepota dolazi iznutra (“Neće vam linija za uljepšavanje promijeniti život, nego vi“) biva odaslana tijekom prezentacije nove “beauty“ kozmetike dostupnije “svakodnevnim/prosječnim ženama“.

“Book Club“ je ravnomjerniji od “I Feel Pretty“ i uglavnom se smije sa protagonisticama, ne njima, dok odašilje poruku kako su godine samo broj i (ljubavni) život ne mora biti gotov kad prekoračite šezdesetu ili sedamdesetu. Spremili smo se na žensku inačicu “Legendi u Vegasu“ s kojima ih vezuje Mary Steenburgen, ali “Klub zadovoljnih žena“ nije legendarnim glumicama i njihovim likovima izazivao veću neugodu iz domene jeftinog zahodskog humora. Jedinu neugodost je doživio Craig T. Nelson kao Bruce nakon što mu supruga Carol (Steenburgen) ubaci dvije viagre u pivo i podigne šator u njegovim gaćama.

Ova komedija je suptilnija i uspijeva sačuvati dignitet čak i kad se u titularnom “book clubu“ počne čitati “Fifty Shades Of Grey“, jer ništa od S/M akcije nećemo vidjeti, samo čuti kad Carol natukne Bruceu da je veže, a Sharon (Candice Bergen) reče Georgeu (Richard Dreyfuss) kako ima ovlasti da mu stavi lisičine. Prijateljice od davnina, svojevrsna “Seks i grad“ četvorka u poznim godinama, udovica Diane (Diane Keaton), vlasnica hotela Vivian (Jane Fonda), razvedena sutkinja Sharon i kuharica Carol, nalaze se, dakle, jednom tjedno uz čašu vina radi književnog kluba, pokrenutog da “stimuliraju um“.

Nije to stimulacija uma kao u “Društvu za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja“ – Diane i ekipa u kolekciji čuvaju Johna Grishama i Dana Browna, a “Mobyja Dicka“ spominju u šaljivom kontekstu penisa, ali barem znaju za Wernera Herzoga i njegov dokumentarac “Spilja zaboravljenih snova“, ako ga već koriste za referenciju o vagini. Juliet Ashton (Lily James) vjerojatno ne bi u njihovim godinama čitala “Pedeset nijansi sive“, prije bi na tu mogućnost rekla “preposterous“, no tko zna.

“Fifty Shades Of Grey“ je ionako samo pokretač radnje - Vivian donosi “stimulirajuću“ knjigu da im oživi zamrle ljubavne živote i stisne “play“ u kolektivnoj menopauzi, što bezvremenske glumice znaju iskoristiti u rom-com međuigri s muškim partnerima u tijelima raspoloženih Andyja Garcije i Dona Johnsona. “Klub zadovoljnih žena“ daje im priliku da ponovno prožive mladost, odjenu čizme a la “Detektiv Klute“ (Fonda) i stepaju kao u “Melvinu i Howardu“ (Steenburgen), tj. pokažu kako bi neki njihovi prijašnji filmski likovi izgledali u poodmakloj dobi, poput bakice Annie Hall (Keaton) ili Murphy Brown (Bergen).

Jed(i)na romantična subverzija

“Klub zadovoljnih žena“ sadrži i jed(i)nu romantičnu subverziju: Diane Keaton i Andy Garcia glumili su ujnu i nećaka prije 28 godina u “Kumu III“, a sada igraju zaljubljeni par. Film kao redatelj-debitant potpisuje Bill Holderman, čovjek koji je producirao npr. “Sve je izgubljeno“ Roberta Redforda. Iza “Osjećam se lijepa“ stoje također debitanti, dosad poznati kao scenaristi filmova “Nikad se nisam poljubila“, “Njemu baš i nije stalo“, “Zavjet ljubavi“ i “Kako biti solo“.

Naslovnica Cinemark