Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

SOLO: PRIČA IZ RATOVA ZVIJEZDA Ima li pilota u Falconu?

FILM: Solo: A Star Wars Story; SF akcijska avantura; SAD, 2018.; REŽIJA: Ron Howard; ULOGE: Alden Ehrenreich, Emilia Clarke; DISTRIBUCIJA: 2i Film; OCJENA: ** 1/2

U 'Solu' nemamo dojam da će Han izrasti u Hana kakvog znamo iz starih 'Ratova zvijezda'. Ovaj Han više djeluje kao sin staroga, nego on sam u mladim danima. No, zato je Lando slika i prilika budućeg Landa u izvedbi Billyja Dee Williamsa. Solo je možda Landu ukrao Falcona, ali Lando je uzvratio udarac. Solu je ukrao 'Sola'.

“Han i kako još? Koji su tvoji“, ispituje imperijalni časnik mladića prilikom njegove prijave za letačkog kadeta Imperije. “Nemam ljude, sam sam“, pojašnjava mladac. Njemu, Hanu, u tom će trenutku biti dodijeljeno prezime Solo, jedno od najzvučnijih u galaksiji “far, far away“. Solo film o Hanu Solu (Alden Ehrenreich), otkriva kako je, dakle, prezime dobio najveći svemirski akcijski pustolov u izvornom tumačenju teško zamjenjivog Harrisona Forda. “Solo: Priča iz Ratova zvijezda“ Rona Howarda iznosi niz pozadinskih detalja Hanove mitologije.

Konkretnije, kako je postao pilot, “najbolji u galaksiji“, kako je upoznao kosmatog Chewbaccu (bio bačen u tamnicu da posluži kao hrana za njega, “zvijer“), kako je dobio svoj “blaster“ (poklon lopovskog mentora Tobiasa Becketta) i kako je osvojio Millenum Falcon (od krijumčara Landa Carlissiana). Pridoda li se ovome pojavljivanje likova iz originalne “Star Wars“ trilogije, poput spomenutog Landa (Donald Glover), s kojim Han zgodno parafrazira neke legendarne dijaloške razmjene poput “Mrzim te. Znam.“, jasno je da “Solo“ baš i nije samostalan film kao prethodna “Priča iz Ratova zvijezda“.

“Rogue One“ se nalazio u internoj vezi sa serijalom, ali bio distinktivan i furao vlastiti film, stil i viziju ratnog “heist“ spektakla koju Howard djelomično nasljeđuje i kombinira s ikonografijom svemirskog vesterna unutar za serijal matične SF akcijske avanture. Ovdje je naglasak na “Ratovima zvijezda“. I to generalno “Ratovima zvijezda“, ne samo originalnoj trilogiji, odakle potječe Han Solo. Recimo da jedan bitan lik iz druge, “prequel“ trilogije ima iznenađujuće “cameo“ pojavljivanje.

“Star Wars“ je brend pa “Solo: A Star Wars Story“ mora biti u službi dugovječne franšize i vojske fanova. Programatski pristup se mogao naslutiti kad je iza kamere stao pouzdani Howard, zamijenivši nekonvencionalni duo Phil Lord-Chris Miller (“Lego Film“, “21 Jump Street“) nakon “kreativnih nesuglasica“ s producenticom Kathleen Kennedy, odnosno riječima starog Hana imali smo “bad feeling about this“. Nekako je to bilo i za očekivati nakon što su osob(e)niji, smioniji filmovi “Rogue One“ i “Posljednji Jedi“ zaradili manje od ziheraškog blockbustera “Sila se budi“.

Tračak kreativno usuglašenog pečata Lorda i Millera ostao je zabilježen na umjereno zabavnom filmu, u ponekoj ekscentričnoj akcijsko-humornoj sceni (borba Hana i Chewbacce prilikom njihova prvog susreta) ili liku droidice L3 (glas Phoebe Waller-Bridge) kojoj je dosta podjarmljivanja robota i potiho je zaljubljena u Landa, (ne)svjesna da nisu kompatibilni. Ipak, 70 posto gotovog proizvoda pripada Howardu i to se vidi. Howarda angažirana u službi producentice Kennedy, bez iskazana rizika, odmetništva, bunta i domišljatosti kao nekih od primarnih karakteristika junaka Hana Sola.

U ovom brendiranju franšize nema preklapanja redateljsko-producentske vizije kao u “The Last Jedi“ od kojeg “Solo“ nije preuzeo raskošnu kompoziciju boja i uopće “starwarsovsku“ vizualizaciju. Naprotiv, “Solo“ je dosad najmračniji, najsivlji “Star Wars“, ali pod tim ne mislimo na unutarnju mračnost klasika “Imperija uzvraća udarac“, niti “gritty“ sivilo izvrsnog “Rogue One“, samo na mutnu fotografiju inače umješnog Bradforda Younga (“Dolazak“), u rangu akcića snimljenih u istočnoj Europi, koja doprinosti vizualnom kaosu u akciji.

Je li povremeni vizualni kaos redateljski preslik kaotične produkcije filma ili možda produkt 3D konverzije, dovoljno je u tom pogledu usporediti akcijsku scenu bijega Millenium Falcona od Imperijinih lovaca iz “Empire Strikes Back“ sa sličnom u “Solu“ (tamo kroz polje asteroida, ovdje kroz vrtlog). Ritmičnost scene i preglednost geografije nisu na strani Howarda dok montažno šara između Hana u kokpitu i Becketta (Woody Harrelson) za topom s akcijom napolju, tako da izostaje željeni mitski momenat Solova “čeličenja“ i finalnog pretvaranja u najboljeg letača među zvijezdama.

Dosad najpoznatiji po ulozi zvijezde vesterna u filmu “Ave, Cezare“ braće Coen, Ehrenreich je u startu uskočio u (par brojeva) prevelike cipele, no unatoč trudu, posvećenosti i neospornom šarmu u ulozi ipak nije pronašao balans između mimikrije Fordova govora tijela i vlastite interpretacije lika, tj. pretežno naginje potonjem. U “Solu“ nemamo dojam da će Han izrasti u Hana kakvog znamo iz “Nove nade“, “Imperija“ i “Povratka jedija“. Ovaj Han više djeluje kao sin staroga, nego on sam u mladim danima. No, zato je Lando slika i prilika budućeg Landa u izvedbi Billyja Dee Williamsa, s dovoljno Gloverovog osobnog glumačkog pečata. Solo je možda Landu ukrao Falcona, ali Lando je uzvratio udarac. Solu je ukrao “Sola“.

Kolateralna žrtva gramzivosti

“Pitam se hoćemo li se više ikad vidjeti“, dvojio je prilikom rastanka “hansolovski“ junak Lone Starr na kraju komedije osamdesetih “Spaceballs“ ili “Blesijanci“, parodije na “Ratove zvijezda“ u režiji Mela Brooksa. “Tko zna? Ako Bog da, srest ćemo se opet u nastavku 'Spaceballs 2: The Search For More Money'“, rekao mu je Yogurt, lik formiran prema Yodi. Međutim, “Solo“ će teško vidjeti nastavak jer prvi film zasad prolazi ispod očekivanja studija Walt Disney Pictures, a to je posljedica “potrage za više love“ iz podnaslova “Blesijanaca 2“. Disney se raspojasao sa “Star Warsima“ - ovo je već drugi “SW“ film unatrag pola godine i četvrti od 2015. naovamo (“Sila se budi“, “Rogue One“, “Posljednji jedi“). Usporedbe radi, filmovi iz prijašnje dvije trilogije izlazili su svake tri godine (1977., 1980., 1983., 1999., 2002., 2005.). “Solo“ je pao kao kolateralna žrtva Disneyjeve gramzivosti i većeg pridavanja važnosti kvantiteti naspram kvalitete. Puno je artificijalnosti u “Solu“. Nešto govori o filmu kad najemotivnija scena pripada droidici, a ne ljudskom protagonistu, primjerice Hanovom ljubavnom interesu (Qi'ra; Emilia Clarke).

Naslovnica Cinemark