Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

MJESTO TIŠINE Distorzija šuma i horor na vršcima prstiju

FILM: A Quiet Place; horor; SAD, 2018.; REŽIJA: John Krasinski; ULOGE: Emily Blunt, John Krasinski; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: **** ½

'A Quiet Place' upošljava tišinu kojoj su se likovi prilagodili iz 'survival' pobuda, tako da kamera izoštrava osjetilo vida i drži oči širom otvorene. Za jedan 'mainstream' uradak već je iznimno hrabro, pa čak i eksperimentalno što Krasinski oduzima filmu dobar dio njegova zvuka i dijaloški ga ogoljava na najesencijalniju komunikaciju. 'Mjesto tišine' vraća nas u vrijeme prije suvremenih distorziranih blockbustera i horora koji koriste zvuk kao jedno od izražajnih sredstava. Gotovo u doba prije pojave zvučnog filma.

“Neću stvoriti ni šuma.“ – “Mjesto tišine“ (2018.)

Mjesto tišine je kino. To je naziv “teasera“ horora “Mjesto tišine“, možda i najboljeg zadnjih godina. “U kinu živi prema jednom pravilu…“, govori narator i eto nas u dvorani, na projekciji filma “A Quiet Place“. Neki momak pažljivo sjeda na fotelju s najvećim kokicama u rukama i stolica neznatno škrinu. Narator nastavlja “… nikada ni šuma ne stvori“. Pogled na veliki ekran. Tamo glumac John Krasinski, ujedno i redatelj i koscenarist “Mjesta tišine“, u karakterističnoj sceni filma stavlja prst na usta kao da će izustiti “psssst“.

Opet smo s ove strane ekrana. U kinu jedna djevojka polaaaako otvara paketić sladića i oprezno vadi jedan crveni prutić. Tip do nje smotreno nabada slamku u plastičnu čašu gaziranog pića kao da mu život o tome ovisi. No, prvospomenuti momak zaboravlja na oprez. Uživljen u zbivanja na platnu on od nervoze zagrabi punom šakom (u) kokice. Jedan dio njih ispadne iz kantice, a drugi mu upadne među zube. Zvuk hrskavih kokica i mljackanja otvorenih usta izazove bojazan kod ostalih gledatelja koji ustuknu unatrag od njega dok on panično zvjerka oko sebe.

Neljudski, pišteći zvuk prolomi se dvoranom, nešto zgrabi momka sa sjedala i povuče ga prema gore. “Ne razgovaraj…“, javlja se opet narator, “… ne piši poruke“. “Neka kino bude…“, izmjenjuju se napeti prizori filma, “… Mjesto tišine“. Vrhunska navlakuša. I metafilmska. Samo zamislite da vrijede ova pravila za preživljavanje filmske projekcije: nemojte pričati, šuškati kokicama, srkati colu i tipkati na mobitel ako želite izaći iz kina u jednom komadu, jer kino mora biti “Mjesto tišine“. U multipleksu bi preživjelo jedva 20-ak posto publike.

Snimljen u produkciji Michaela Baya i studija Paramount, glavnih krivaca za “Transformerse“, “A Quiet Place“ je prilično ironičan prema ciljanoj skupini multipleks-gledatelja naviknutih da rade barem nešto - ako ne sve sve - od navedenog prilikom gledanja horor blockbustera kakvi su “The Conjuring“ i “It“. Ironičan je i prema blockbuster kinematografiji današnjice kao takvoj koju je definirao Bay. Moderni “loud, louder, are you nuts?“ blockbusteri poznati su po glasnoći. Bez buke nema nauke, njihova je deviza. Za horore - buka, cika i (kraljice) vriska.

“Mjesto tišine“ vraća nas u vrijeme prije suvremenih distorziranih blockbustera i horora koji koriste zvuk kao jedno od izražajnih sredstava. Gotovo u doba prije pojave zvučnog filma, odnosno na prijelaz nijemog u zvučni. Zvuk u postapokaliptičnom svijetu ovog horora donosi smrt, a šutnja je zlato. Krasinski je snimio film takoreći bez dijaloga. Likovi komuniciraju znakovnim jezikom, pantomimom i kontaktom očima, tek povremeno progovore šaptom, čitavo vrijeme pazeći na svaki, pa i najmanji šum, kao u uvodu. Zašto je tome tako, doznajemo ubrzo.

Obitelj se bosih nogu, na vršcima prstiju, vrzma po napuštenom dućanu devastirana grada - otac (Krasinski), majka (Emily Blunt, izvanredna kao tiha kraljica vriska) i njihovo troje djece (Noah Jupe, Millicent Simmonds, Cade Woodward). Slutimo da je na snazi postapokalipsa, sve i da natpis na ekranu nije ispisao “89. dan“. Najmlađi klinac želi uzeti igračku šatla, ali otac mu je daje tek nakon što iz nje izvadi baterije. “Preglasan je“, signalizira otac, ali malac će svejedno krišom uzeti baterije. Ispred dućana na naslovnici novina urla naslov “Mogu vas čuti“.

Što to znači, bit će jasno kad malac upali zvuk šatla nakon čega iz šume dotrči neki monstrum i munjevito ga ščepa pred zanijemjelom familijom. Više (ne i previše) detalja otkrivamo kad svane 472. dan. Otac pokušava dokučiti koja je slaba točka čudovišta. Čitamo njegove natuknice “stvorenje slijepo-napada zvuk-oklopljeno“ i otkrivamo filozofiju preživljavanja i filma “ostanite tihi, ostanite živi“, jer “tihi šumovi su sigurni, glasni nisu, osim ako u blizini nema neki šum koji je glasniji“, poput žuborenja vode ili vatrometa.

Krasinski upošljava tišinu kojoj su se likovi prilagodili iz “survival“ pobuda tako da kamera izoštrava osjetilo vida i drži oči širom otvorene. Ipak, vjerojatno zbog nameta producen(a)ta, tišina nažalost nije u potpunosti uposlena da bi film bio sagledan očima hendikepirane kćerke s aparatićem za sluh koja ne može čuti monstrume kako dolaze ili barem bio lišen postprodukcijske zvučne kulise i glazbene podloge Marca Beltramija u svrhu postizanja ekstra prenuća publike “bu“ scenama.

Osobno bismo voljeli da je “A Quiet Place“ posve počivao na prirodnim zvukovima, no za jedan “mainstream“ uradak već je iznimno hrabro, pa čak i eksperimentalno što Krasinski pojačava distorziju šuma, oduzima filmu dobar dio njegova zvuka i dijaloški ga ogoljava na najesencijalniju komunikaciju. Dakle, Krasinski svjesno ide na to da se šira publika mora postovijetiti s likovima i biti emotivno investirana na onom bazičnom levelu. Pred nama je možda posljednja obitelj na starom svijetu i prva u novom čija je unutarnja funkcionalnost testirana izvanjskom prijetnjom, odnosno očinskom/majčinskom zaštitom te žrtvom za djecu (i) zbog višeg cilja u vidu (ponovno) rođenja čovječanstva.

Njezini članovi ne mogu upozoriti nekoga i viknuti “iza tebe je“, dozivati ime nestalog/skrivenog djeteta ili jednostavno vrisnuti od bola kad, recimo, bosom nogom nagaze na čavao. Sve to Krasinski koristi za bildanje tenzija i guranje gledatelja na rub sjedala u nekima od najnapetijih scena posljednjih godina (žito kao živo blato). Nismo rekli da je majka trudna i da njezin termin poroda otkucava poput tempirane bombe. Kako će ona roditi u tišini da ne ispusti glas i kako će beba doći na svijet bez plača? Scena njezinih preuranjenih trudova i rađanja vrhunac je filma i kalibracije neizvjesnosti. Pssst!

Paramountovo iskupljenje za 'Uništenje'

Paramount se s “Mjestom tišine“ iskupio za “Uništenje“, premda studio možda sada žali što nije pustio i taj komercijalno jednako “riskantni“ film u širu kinodistribuciju, s obzirom da je u limitiranoj, bez veće reklame, zaradio preko 30 milijuna dolara. Zarada “A Quiet Place“ je nadmašila sva očekivanja i “hype“ u vezi tišine na filmu i u kinu je napravio svoje. Autentičnosti je svakako pridonio nastup Millicent Simmonds koja je zapravo gluha. Nedavno smo je gledali u filmu u “Wonderstruck“, a Noaha Jupea u “Wonder“.

Naslovnica Cinemark