Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

LEGENDA O KONKUBINI Znatiželja je ubila mačku

FILM: Kukai; fantazija; Kina/Japan, 2017.; REŽIJA: Chen Kaige; ULOGE: Xuan Huang, Shota Sometani; DISTRIBUCIJA: Pa-dora; OCJENA: **

Setovi jesu monumentalni, ali kompjutorski CGI efekti izgledaju jeftino i lažno, poglavito u prizorima s demonskom mačkom. Da film nije režirao art redatelj, kritičari se ne bi libili zapisati da je to loše, možda i 'trashy' u onom smislu da ubojita mačka koja govori, napada ljude može izazvati nenamjeran (o)smijeh, ekvivalentno letećim morskim psima u nastavcima 'Sharknada'. Melodram, pak, pati pod teretom viška užurbanih podzapleta iz domene radoznalih dvorskih/ljubavnih intriga i njihovih jedva skiciranih aktera.

Idete na “Legendu o konkubini“, začuđen je bio pogled blagajnice i biljeterke u splitskom multipleksu. Pogled je govorio sve o gledanosti novog filma legendarnog kineskog redatelja Chena Kaigea, ekranizacija povijesnog romana japanskog pisca Bakua Yumemakure, nije na nekoj razini, čak da i djevojka nije razočarano uparila brojku od par desetaka ljudi u prvih nekoliko dana. “Legend Of The Demon Cat“ (izvorno “Kûkai“) strši u tekućoj multipleksnoj ponudi kao jedini azijski film i rijetki neamerički, što odbija dobar dio publike navikle na hollywoodske uratke.

Naizgled je njegovo prirodnije stanište kino “Karaman“, gdje je zaigrao s odmakom od tjedan dana, ali zapravo i ne nužno. Nastala u koprodukciji Kine i Japana, “Legenda o konkubini“ je spektakularna povijesno-fantazijska misterija vrijedna preko 150 milijuna dolara i obilato podebljana specijalnim računalnim efektima, baš kao i hollywoodski blockbusteri. A ako je vjerovati statistikama Kaige se ponašao kao kineski James Cameron – dao je sagraditi golemu repliku drevnog grada dinastije Tang iz 8. stoljeća.

(Re)konstrukcija je potrajala dugih šest godina i povećala ionako ne baš mali inicijalni budžet, dok će epska tvorevina biti pretvorena u tematski park, kako bi sličnost s hollywoodskim načinom razmišljanja bila potpunija. Hoćemo reći, “Legend Of The Demon Cat“ ne razlikuje toliko od američkih blockbustera, barem na papiru. Na ekranu da. Setovi jesu monumentalni, ali kompjutorski CGI efekti izgledaju jeftino i lažno, poglavito u prizorima s demonskom mačkom koja napada svakoga tko je umiješan u misterioznu smrt titularne konkubine Yang Guifei (Sandrine Pinna), miljenice kineskog cara Xuanzonga (Zhang Luyi), koju istražuje netipični detektivski par - kineski pjesnik Bai i japanski redovnik Kukai (Xuan Huang, Shota Sometani).

Ništa bolje nisu ni metamoforze ljudi u ždralove, skakutavi instrumenti i slični produkti piksela. Da film nije režirao art redatelj, kritičari se ne bi libili zapisati da je to loše, možda i “trashy“ u onom smislu da ubojita mačka koja govori, napada ljude na banketima i siše im oči/očne jabučice može izazvati nenamjeran (o)smijeh, ekvivalentno letećim morskim psima u nastavcima “Sharknada“. Ipak, Kaige je jedan od najvažnijih pripadnika tzv. Pete generacije kineskih filmaša (“Žuta zemlja“, “Velika parada“), nagrađen u Cannesu za remek-djelo “Zbogom moja konkubino“, pa se mora paziti s pokudama.

No, činjenica jest da kineski velikan nije svladao računalnu grafiku i još uvijek se nalazi u raskoraku s modernom tehnologijom nakon što je 2005. pokušao iskoristiti novomilenijski momentum borilačkih akcijskih fantazija “made in Asia“. Kaigeova “Zakletva“ bila je vizualno neuredan i kaotičan spektakl, “Kung Fu frka (zbrka)“ naspram kaligrafski režiranih epova tog tipa s potpisom Anga Leeja i Zhanga Yimoua (“Tigar i zmaj“, “Heroj“, “Kuća letećih bodeža“). U vizualnom pogledu “Legenda o konkubini“ je korak nazad za Kaigea.

“The Promise“ je, ako ništa drugo, cvjetao od raskošnih, živih boja unutar mizanscene, scenografije i kostimografije, crvenih i žutih/zlaćanih. Kolorit je sad toliko prigušen, ispran i bezbojan da se čini kako je je film snimljen u Bugarskoj ili se bar takva kopija prikazuje u hrvatskoj kinodistribuciji (ako su prethodno navedeni filmovi vizualno “Rambo 2“, ovaj je “The Expendables 2“). A o CGI-ju je bolje više ne pisati. Možda je Kaige išao na to da, u meta-filmskom/tekstualnom stilu, preuveličanim specijalnim efektima prikriva zagonetku oko povijesno utemeljene priče, demistificirane i ambijentirane u realistični svijet iluzije i nadnaravnog, (ne)poništenih kletvi i (ne)ostvarenih proročanstava, istina i laži.

“Unutar iluzije se krije stvarnost“, kaže netko u filmu u kojem čarolije nisu nužno trikovi, a pjesnici pomiruju idealiziranu istinu drugih pjesnika svojim novim pjesmama. Upravo stoga, “Legend Of The Demon Cat“ je narativno struktuiran tako da se unutar priče o konkubini nalazi (tragična) priča, ispričana u “flashbacku“ preko dnevnika njezinog japanskog obožavatelja (Hiroshi Abe). Razmjerno slično je bio koncipiran i “Farewell My Concubine“ sa svojevrsnom operom unutar opere, no Kaige je u tom filmu znatno preglednije izložio melodramu koja ovdje pati pod teretom viška užurbanih podzapleta iz domene radoznalih dvorskih/ljubavnih intriga i njihovih jedva skiciranih aktera. Znatiželja je ubila mačku. Zbogom moja “Legendo o konkubini“.

Tračak komedije u tragediji

Scenarist filma je Huang Huiling (“Crouching Tiger, Hidden Dragon“). Huiling je unio nešto komedije u tragediju i vječnu tugu. “Kakva ljepota truli poput mrtvog cvijeta“, poetski se u jednoj sceni izrazi Bai. “Nemamo vremena za pjesmu“, presiječe ga Kukai.

Naslovnica Cinemark