Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

GNJEV MIRNA ČOVJEKA Hladna osveta iz vruće Španjolske

FILM: Tarde para la ira; triler; Španjolska, 2016.; REŽIJA: Raul Areval; ULOGE: Antonio de la Torre.Luis Callejo; DISTRIBUCIJA: Motovun FF; OCJENA: **** 1/2

Areval kreira ugođaj na kontrapunktu hladnog i vatrenog oružja u osvetnikovim rukama. Hladan znoj oblijeva i gledatelja - tenzije su intenzivne i eskaliraju impulzivnim, nerijetko ekscesivnim nasiljem. Tiha osveta brege dere, mogli bismo reći.

Iskusniji režiseri mogli bi pozavidjeti na upečatljivom otvaranju redateljskog debija 39-godišnjeg španjolskog glumca Raula Arevala, nagrađenog na Veneciji i ovjenčanog s četiri Goye. “Gnjev mirna čovjeka“ (“Tarde para la ira“) započinje dugim, neprekinutim kadrom pljačke draguljarnice, u cijelosti snimljenim sa stražnjeg sjedišta automobila za bijeg, u trajanju od nekih pet-šest minuta. Kamera odatle, tik iza vozača Curra (Luis Callejo), gleda maskirane i naoružane lopove kako u trku izlijeću iz draguljarnice s plijenom, dolaze do auta i potom se raštrkaju svaki na svoju stranu kad vide da policija dolazi.

Vozaču auta ne preostaje ništa drugo nego da i sam udre po gasu pred policijom ako ne želi biti uhvaćen kao jedini suučesnik pljačke. Slijedi nervozna potjera gradskim ulicama, ali jurnjava nije dugoga vijeka i vozač neće uspjeti umaći. Pred njega izlijeće drugo vozilo. Bočni sudar. Auto se okreće naopačke, sa njim i kamera koja još drži oči otvorene na zadnjem sjedištu i prati kako policajci žustro grabe vozača. Jednako tako žustro “Gnjev mirna čovjeka“ grabi (pozornost) gledatelja, zapravo i žustrije.

Vrtimo film unatrag i doista se ne sjećamo redateljskog prvijenca nekog glumca s režijski tako akcijsko-trilerski virtuoznom uvodnom scenom. Netko drugi bi na Arevalovu mjestu otvorio filmski debi nekom jakom dijaloškom partijom ili festivalom glume, dakle nečim s čime je kao glumac na “ti“, međutim Španjolac se baš htio nametnuti kao režiser. U glumačkoj karijeri Areval je ispred kamere upisao i suradnju s jednim Pedrom Almodovarom (mršavi stjuard s brkovima u “Putnicima ljubavnicima“), ali čini se da je iz prve ruke, na setu, najviše naučio režiju promatrajući na djelu Alberta Rodrigueza ili mu je barem on bio neka vrsta žanrovskog uzora - u njegovu trileru “Močvara“, prikazanom na FMFS-u, glumio je policajca u potrazi za serijskim ubojicom.

Areval je i kao gledatelj upi(ja)o žanrovski film. Iza kamere iznimno sigurni i samopouzdani Španjolac operira unutar okvira žanrovskog filma, pa makar ih u tom procesu razbijao ili širio prema festivalskom, signalizirajući da “Tarde para la ira“ nije komercijalni američki uradak. “Gnjev mirna čovjeka“ je, dakle, film u kojem kamera ne skreće pogled kad glavni ženski lik Ana (Ruth Diaz), Currova bolja polovica, obavlja malu nuždu. Likovi su takvi kakvi jesu, obični, stvarni, životni, iz naroda, ljudski, kao i njihova karakterizacija.

Naspram agresivnog, mačističkog Curra, skorašnjeg povratnika iz zatvora, imamo anti-mačo lik Josea (Antonio de la Torre), mirnog, šutljivog, “malo čudnog“ tipa iz kvarta. Joseov otac je u bolnici na aparatima i njegova je motivacija isprve maglovita kad započne vezu s konobaricom Anom dok ona u njemu vidi priliku za novi život i bijeg od Curra koji joj “samo stvara nevolje“. U tom dijelu priče grade se likovi i formira realistična drama o ljubavnom trokutu kao žanrovska distrakcija, no Areval čitavo vrijeme umješno stvara osjećaj (ne)izvjesnosti da će se nešto dogoditi.

Ne znamo što točno, odnosno samo naslućujemo po posijanim tragovima (konstatacija “netko je umro u pljački“ uparena crno-bijelom snimkom kako lopovi udaraju starijeg menadžera draguljarnice i nemilosrdno mlate jednu zaposlenicu). Saznanje mijenja živote likova povezanih koncima sudbine, ali i čitav film “Tarde para la ira“, pretvarajući ga nepovratno u osvetnički triler pun bola i gorčine, gnjeva koji se ne da obuzdati. To je Areval proračunato zacrtao od samoga početka, jednako kao i njegov osvetnik - on više nema ništa za izgubiti i učinit će sve da dozna tko su odgovorni za njegovu tragediju.

Osveta je hladna u filmu iz vruće Španjolske. Areval kreira ugođaj na tom kontrapunktu, evidentnom i u karakterizaciji nesvakidašnjeg “buddy“ dvojca Jose-Curro, ali i kombinaciji hladnog i vatrenog oružja u osvetnikovim rukama. Hladan znoj oblijeva i gledatelja - tenzije su intenzivne i eskaliraju impulzivnim, nerijetko ekscesivnim nasiljem. Tiha osveta brege dere, mogli bismo reći. Najbolji primjer za to je scena u podrumu boksačkog kluba s nevjerojatnim zaoštravanjem “suspensea“ hoće li osvetnik uzeti odvijač s obližnjeg stola i probosti krivca. Hoće? Ma, hajde, ipak neće? Hoće!? Napetost se u “Gnjevu mirnog čovjeka“ može rezati i odvijačem.

Američki remake u planu

“Gnjev mirna čovjeka“ je imao hrvatsku premijeru ljetos na Motovun Film Festivalu koji ga i distribuira po kinima. U planu je američki remake naslovljen po engleskom nazivu filma. “The Fury Of A Patient Man“. Scenarij piše Javier Gullon (“Enemy“, “Aftermath“), za režiju je predviđen Albert Hughes (“Menace II Society“, “The Book Of Eli“), a glumci još nisu odabrani. Prijedlog za lik Josea: Hugh Jackman.

Naslovnica Cinemark