Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

NOĆ U PARIZU Terorizam u robnoj kući konzumerizma

FILM: Nocturama; trilerska drama; Francuska, 2016.; REŽIJA: Bertrand Bonello; ULOGE: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: ****

'Nocturama' ima prijeteće konotacije i otvara razne interpretacije. U drugom, intrigantnijem dijelu filma mladi 'United-Colors-Of-Benetton' teroristi se sklanjaju u robnu kuću gdje će poput konzumerističkih zombija biti zavedeni šarenim artiklima.

Koordinirani teroristički napadi u Parizu u “Nocturami“ plijene sinematičkom vizualnošću, čak i više nego što bi se očekivalo od jednog festivalskog art filma, ali isuviše podsjećaju na gorku stvarnost. Samo će najvećeg filmofila eksplozija u srcu ostakljenog pariškog nebodera asocirati na akcijski klasik “Umri muški“. Većina će u tome vidjeti 11. rujna 2001. godine. Nastavno na to, kad nakon nebodera i nekoliko automobila budu dignuti u zrak, eksplozija grune u Ministarstvu unutarnjih poslova te požar plane blizu Louvrea, prekrivši vatrom zlatni kip Ivane Orleanske, rijetki će pomisliti da gledaju treći dio “die hardovskog“ akcijskog serijala s Gerardom Butlerom, naslovljen sada “Pad Pariza“.

Trenutačna asocijacija su povezani teroristički napadi u Parizu krajem 2015., uključujući puškaranje sa smrtnim posljedicama na koncertu benda Eagles Of Death Metal. Podudarnost filma s neugodnom stvarnosti koštao je “Noć u Parizu“ premijere u Cannesu - direkcija festivala odbila je prikazati novi projekt Bertranda Bonella, iako se redatelj prethodno natjecao za Zlatnu palmu sa “Saint Laurentom“. Još strašnije od podudarnosti filma i stvarnosti jest njegovo svjevrsno proročanstvo. Bonello se nalazio u montaži “Nocturame“ upravo u trenutku napada na Pariz.

Montirao je, dakle, film o sinkroniziranom terorističkom udaru na francusku prijestolnicu u trenutku similarnog zbiljskog akta terorizma. Ionako dovoljno zabrinjavajući kadar u kojem jedna od teroristica drži eksploziv u ruci (“Semex, nastao šezdesetih u Jugoslaviji“), a iza nje se prostire turistička panorama Pariza, automatski dobiva pojačano prijeteće konotacije, pa i otvara razne interpretacije. Naime, mladi teroristi u ovom politički provokativnom filmu (Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Laure Valentinelli, Hamza Meziani, Rabah Nait Oufella…) nisu pripadnici neke bliskoistočne terorističke frakcije, već multirasni Parižani.

Precizne razloge njihova čina Bonello ne otkriva, istovjetno kako mu treba vremena da otkrije uopće što smjeraju. Mobilna kamera na početku prati nekoliko likova u podzemnoj kako ulaze i izlaze iz vlakova, iz tunela na svjetlo, iz noći u dan i obratno, nepovezano, iz različitih perspektiva, u rasponu od nekoliko minuta ili sati (14.07, 14.30, 15.15, 15.30, 16.18…). Slutimo da se pokreću kotačići jedne akcije, ali ne i koje, sve dok grad ne progori. “Učinili smo što sumomorali“, govore između sebe nakon napada, a slučajna prolaznica na bicikli (Adele Haenel) komentira to jednom od njih kao nešto što je “bilo neminovno“ i “moralo se dogoditi“, te otkriva da su zbog toga “neki ljudi presretni, dok drugi plaču“.

Možda napad ima veze s dekadentnim društvom koje treba proći nasilnu rekonstrukciju da bi došlo do renesanse, kako je u eseju zapisao jedan terorist. A možda im je samo puna kapa trenutne vlade i sistema. Neki od ovih terorista su načitani, studenti, znaju ponešto o revolucijama, terorizmu i aktivizmu. Oni su i konzumenti pop-kulture. Redatelj prekriva film poznatim numerama, zove Blondie (“Call On Me“) i direktno se referira na “Zoru živih mrtvaca“ kultnog Georgea Romera.

U drugom, intrigantnijem dijelu “Noći u Parizu“ mladi “United-Colors-Of-Benetton“ teroristi se sklanjaju u robnu kuću kamo konzumerizam ždere aktivizam. Mladost će poput konzumerističkih zombija biti zavedena šarenim artiklima i ponašati se poput klinaca zaključanih preko noći u dućanu igračaka. Izvan robne kuće vlada mrtva tišina, a oni unutra voze aute, ratuju plastičnim pištoljima, probavaju odjeću, stavljaju maske na sebe, gledaju videospotove, slušaju glazbu na super-ozvučenju i prate na televiziji vijesti o njihovu napadu.

Postaje jasnije zašto o likovima ne doznajemo mnogo, dok Bonello ponavlja iste scene iz različitih perspektiva i rabi “split screen“ tehniku za poremećaj koncentracije. Za Bonella su oni pripadnici nove ADD generacije bez identiteta, lutke u izlogu terorizma i konzumerizma koji se jednako oglašavaju na podijeljenim ekranima televizije. Nije koincidencija da jedan od terorista u robnoj kući zatječe manekensku lutku identično odjevenu poput njega (plave “Nike“ patike i majica).

Inspiracija u albumu Nicka Cavea

Izvorni naslov “Nocturame“ bio je “Paris est une fête“, odnosno “Pariz je gozba“. Naslov je morao biti promjenjen nakon napada 2015. godine. Novi naslov (“Noćna vizija“) Bonello je preuzeo od albuma Nicka Cavea iz 2003., uz njegovu dozvolu. Caveove pjesme se ne čuju u filmu, ali tu je zato Heartsrevolution s anarhičnom “Ultraviolence“.

Naslovnica Cinemark