Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

DO POSLJEDNJEG DAHA (BREATHE) Do prvog Oscara

FILM: Breathe; romantična drama; Velika Britanija, 2017.; REŽIJA: Andy Serkis; ULOGE: Andrew Garfield, Claire Foy; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ** ½

'Breathe' nije prodisao punim plućima, ostavši stisnut između ozbiljne 'Oscar friendly' drame u stilu 'Teorije svega' i srcedrapateljske romanse poput 'Tu sam pred tobom'. Claire Foy glumi na tragu Emilije Clarke, a njezin partner Garfield upošljava sve oskarovske t(r)ikove i zasigurno je na pola snimanja već počeo vježbati svoj govor.

“Hvala ti što si odabrao život.“ – “Do posljednjeg daha“ (2017.)

Ne, “Do posljednjeg daha“ nije remake remakea kultnog Godardova filma (“Breathless“), premda Andrew Garfield znade u uvodnim scenama razvući osmjeh Jean-Paula Belmonda osvajajući srce ljepotice Claire Foy. Ali, hrvatski naslov filma “Breathe“ mogao bi vas navesti da na to pomislite. Zato se, prije nego pređemo na stvar, ponovno moramo naglas zapitati zbog čega se uporno forsira da se neki novi filmovi naslovljuju istovjetno kao stari, osobito ako su kultni kao “Breathless“. Zašto da u očima/ušima potencijalnog gledatelja zazvoni poznati naslov kad ga pročita u kinovodiču i stvori krivu predodžbu filma u glavi?!

OK, za razliku od nekih prijevoda/naslova “Do posljednjeg daha“ za “Breathe“ ima smisla, no ako se već išlo na to, mogao se film nasloviti “Do zadnjeg daha“, barem da se malo razlikuje od ne jednog nego dvaju prethodnika (francuski original i američka inačica s Richardom Gereom), posebice što stilski i tematski ne mogu biti različitiji. “Breathe“ je “wannabe“ oskarovska drama utemeljena na “inspirativnoj istinitoj priči“ o ljubavi od paralize oboljela Robina (Garfield) i Diane Cavendish (Foy) koja je posredno promijenila život osoba s teškim invaliditetom, s naglaskom na responaute u čijim očima njegov slučaj slovi za fenomen.

Slijedi istinita priča, najavljuje natpis na ekranu. A priča glasi ovako… Nakon početne depresije i zazivanja smrti (“pustite me da umrem“), Robin je, potpomognut ustrajnošću supruge i novim razlozima za život (odrastanje sina), odbio pomisao da bude prikovan za bolnički krevet. Napustio je bolnicu i odabrao kućnu njegu, provodeći dane u hidrauličkim kolicima s aparatom za disanje, izumom obiteljskog prijatelja Teddyja Halla (Hugh Bonneville). Tako je Robin istinski živio, ne “preživljavao“ u postelji ili, još gore, stroju za održavanje života.

Udahnuo je život maksimalno koliko je mogao budući da je aparat disao za njega i poživio puno više od prognoziranih nekoliko mjeseci. Doista, nadahnjujuća priča, k tome osobna za novopečenog redatelja Andyja Serkisa. Robinov sin, Jonathan Cavendish, Serkisov je prijatelj, ujedno i producent nesumnjivo dobronamjerna i povremeno inspirativno snimljena filma. Možda je baš u tome problem. Serkis režira “Do posljednjeg daha“ kao odveć idealiziranu i razmjerno sentimentaliziranu priču, uglavnom sklanjajući pogled kamere kad se treba konfrontirati s ružnom i teškom situacijom Cavendishovih, skrivajući emotivne ožiljke i proživljenu bol.

Svega tri scene naslućuju kako im je uistinu bilo. U prvoj sceni pas u igri izvlači utikač Robinova aparata za disanje, zahvaljujući kojem je on uopće živ, nakon čega nesretnik počne grcati i gušiti se prije nego Diana uđe u sobu i spasi ga u zadnji čas. U drugoj Robin sugerira Diani da nađe ljubavnika. U trećoj Serkis neuvijeno prikazuje mogućnost da se Robin uguši i utopi u vlastitoj krvi. Nažalost, takvi realistični trenuci su rijetki, a opet bez njih i ulaska u glavu likova, pronalaska malih vrata za njihove “unutarnje svjetove“, film ne uspijeva izazvati očekivani istinski emotivni angažman i ostavlja dojam prevelikog odmaka od stvarnog, a opet to posve ne prihvaća da bi bio “Me Before You“ i barem izmanipulirao istinsku emociju s obzirom da gaji oskarovske pretenzije.

Poznat po revolucionarnim, računalno animiranim “motion capture“ ulogama u blockbusterima kao što su serijal “Gospodar prstenova“ (lik Golluma), “King Kong“ (King Kong), trilogija “Planet majmuna“ (Cezar) i novi “Ratovi zvijezda“, tj. “Sila se budi“ i Posljednji jedi“ (Snoke), Serkis je kao glumac doktorirao odmak od realnog. No, u tim filmovima, ponajviše “Planet Of The Apes“, Serkis je ispred kamere, kao glumac skriven ispod piksela, nadodao slovo “e“ na “motion“ i stvorio “emotion capture“. Iza kamere to mu tek povremeno polazi za redateljskom rukom, možda zato što je opterećen režijom iz respekta prema prijatelju ili čak po njegovom producentskom naputku.

Jamačno je to razlog što film nije prodisao punim plućima do posljednjeg daha, ostavši stisnut između ozbiljne “Oscar friendly“ drame u stilu “Život je more“ i “Teorija svega“ te srcedrapateljske romanse poput “Tu sam pred tobom“. Talentirana Britanka Foy, buduća Lisbeth Salander, glumi na tragu Emilije Clarke u “Me Before You“, a njezin partner Garfield, svjež od zaslužene nominacije za “Greben spašenih“, upošljava sve oskarovske t(r)ikove i zasigurno je na pola snimanja već počeo vježbati svoj govor.

Garfieldov povišeni oskar momenat a la “Philadelphia“ dolazi u trenutku kad Robin postane odvjetnik pacijenata sa sličnom dijagnozom neizliječive bolesti i stupnjem invaliditeta, zalažući se za njihovu “bolju integraciju u društvo“. Tome prethodi najmoćnija SF horor scena filma, realističnom nadrealnošću dostojna jednog Kubricka – Robinov posjet njemačkoj klinici za oboljele od poliomijelitisa. Nesretnici su stiješnjeni u respiratorske aparate nalik nekakvim futurističkim strojevima za pranje rublja koji ih održavaju na životu, posloženi jedan do/ispod/poviše drugoga poput sefova u banci. Košmarni prizori daju dobar kontrapunkt ranijoj sceni Robinova zamišljaja da pomiče nepokretnu ruku i otkopčava respirator, njegovog nedostižnog sna.

Bez specijalnih efekata

Pohvalno je da Andy Serkis nije napučio “Breathe“ specijalnim efektima, računajući brojne filmove na kojima je radio. Jedini efekt jest Tom Hollander u dvostrukoj ulozi blizanaca Bloggsa i Davida Blackera. No, Serkis će se zato raspištoljiti u svom idućem redateljskom projektu – “The Jungle Book“. Da, pročitat ćemo još jednu “Knjigu o džungli“ u kinima.

Naslovnica Cinemark