Minimalistički Aki Kaurismaki (“Čovjek bez prošlosti“, “Svjetla u sumraku“) se vratio. Vratio se onome što mu je godinama zaštitni znak. Toplim ljudskim pričama s hladnog finskog sjevera, škrtima na scenografiji, pokretima kamere i suvišnim riječima. U Kaurismakijevim filmovima, poput najnovijeg “Druga strana nade“, vlada mir i tišina. Tako minimalistički, oni su maksimalno suprotni blockbusterima koliko mogu biti. “Treba mi akcije nakon ovog mira i tišine“, izjavit će jedan ženski lik u “The Other Side Of Hope“ najavljujući odlazak u Meksiko, a slično bi prilikom izlaska iz kina mogao uzdahnuti gledatelj blockbusterskih apetita neupoznat s Kaurismakijevim opusom.
Fanovima Kaurismakija ne treba akcije. Njima će “kaurismakijevski“ mir i tišina sasvim lijepo dostajati u nov...