Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

STILISTICA Utjerivačica duhova

FILM: Personal Shopper; nadnaravna drama; Francuska/Njemačka, 2016.; REŽIJA: Olivier Assayas; ULOGE: Kristen Stewart, Nora von Waldstatten; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: *** 1/2

'Stilistica' je horor koliko i 'Šesto čulo'. Većinski je to nadnaravna drama i karakterna studija s temom žalovanja, pa tek onda horor izoštren na žanrovsku frekvenciju proganjajućih duhova i uklete kuće. Assayas gradi film oko raspoloženja heroine, njezina 'Poltergeist' stanja uma.

“Daj mi znak!“ – “Stilistica“ (2016.)

“Što te uznemiruje“, doleti upitna poruka na viberu protagonistkinji filma “Personal Shopper“ Oliviera Assayasa. “Horor filmovi“, utipka na smartphoneu ona, Maureen (Kristen Stewart). U tom trenu “Stilistica“ vib(e)rira samosvjestan “slasher“, Cravenov nikad snimljeni “Vrisak 5“ za teroriziranje žrtava putem “chata“ pametnih mobitela. Misteriozni pošiljatelj poruka s nepoznatog broja nije nastavio pilati Maureen koji joj je najdraži “scary movie“, kao Ghost Face preko telefona u “Screamu“, no Assayas je tijekom dopisivanja uspio stvoriti tenzični osjećaj nečeg zlokobnog, premda toj osobi nismo niti čuli glas.

Tenzija gradira do maksimuma kad Maureen sa zakašnjenjem dobije poruku da dođe na sastanak u hotel, odnosno da, pošto nije došla, ovaj kreće prema njezinu stanu. “Dolazim“, stigne jedna poruka. “Penjem se“, eto za njom i druge. Nepoznati netko ili možda nešto kao da zna sve o Maureen kojoj Assayas, ironično, priređuje horore u filmu “Personal Shopper“, iako je oni uznemiruju. No, “Stilistica“ je horor koliko i “Šesto čulo“. Većinski je to nadnaravna drama i karakterna studija s temom žalovanja, pa tek onda horor izoštren na žanrovsku frekvenciju proganjajućih duhova i uklete kuće.

Assayas gradi film oko raspoloženja heroine, njezina “Poltergeist“ stanja uma. Njemu “bu“ scene nisu prioritet, što je za film olakotno jer kad redatelj poseže za njima, one znaju graničiti s jeftinijim “haunted house“ hororom za početnike, posebice kad se upitno dobroćudne prikaze ukažu rigajući ektoplazmu kao manifestaciju ljutnje poput sablasti iz “Istjerivača duhova“. Maureen će se u uvodu filma naći u ukletoj kućerini. Zvukovi usred noći, nečija spektralna prisutnost u mraku… Klasika.

Ipak, Assayas više pozornosti poklanja Maureen, nego situaciji u kojoj se našla, uzgred namjerno, ne slučajno. Nije ona neka hororska teen-heroina koja će se zateći u opsjednutoj kući. Dakle, Maureen je htjela provesti još jednu noć u svojoj donedavnoj kući prije nego je proda kako bi ondje možda ostvarila kontakt s preminulim bratom blizancem Lewisom s kojim dijeli istu srčanu manu, kao i ulogu medija. Ona nije istjerivačica duhova, nego utjerivačica. Napokon, Maureen i Lewis su imali dogovor da će jedno drugome dati neki znak ako umru.

Bratov znak Maureen čeka cijeli film vjerujući u postojanje svijeta onkraj našeg i susrećući se s duhom koji bi mogao biti onaj njezinog brata, a možda i ne. Kad je onaj pošiljatelj pita “što radiš“, odgovorit će “čekam“. I mi čekamo s njom i u međuvremenu ulazimo u njezin život. Paralelno s pronalaskom portala u svijet duhova, Maureen radi kao “personal shopper“ i obavlja kupnju za zvjezdani model Kyru (Nora von Waldstatten) koja joj strogo zabranjuje da na sebe navlači kupljene stvari.

Taj odvojak filma djeluje kao pokušaj satire na račun kulture slavnih, no Assayas mu pristupa odveć površinski da bi smo dobili poriv napisati nešto više. Međutim, inspirativna je poveznica/unutarnja logika s redateljevim prethodnim ostvarenjem “Clouds Of Sils Maria“ gdje je Stewart također igrala pomoćnicu slavne ličnosti, glumice u tumačenju Juliette Binoche, te za tu ulogu osvojila Cesara, francuskog Oscara. Budući da je njezin razmjerno tajnovit lik nestao usred tog filma, iščezao poput duha, možemo zamisliti da je otišla raditi za Kyru, pa i motati još nekoliko misli i upitnika po glavi, što je, čini se, Assayaseva namjera.

U mnogim scenama bljedunjava Maureen djeluje eterično, gotovo avetinjski, kao da se sama nalazi u limbu između ovog i onog svijeta, očekujući da se i njezina srčana mana pretvori u “vrlinu“, ako već i nije. Tjelesna je, i to vrlo (topless, tange), samo u scenama kad, osokoljena pošiljateljevim nagovaranjima, isprobava Kyrinu skupocjenu odjeću i obuću te pomodno lupa seksi “selfieje“ ispred ogledala, čak i masturbira na njezinom krevetu u njezinoj haljini, jer “zabrana je preduvjet žudnje“.

Film ponekad nejednoliko objedinjuje zemaljsko i nezemaljsko, ali ne i Stewart, sad već pretvorena u jednu od zanimljivijih predstavnica svoje generacije (“Oblaci Sils Marije“, “Neke žene“, “Cafe Society…“). U njoj su ovdje utjelovljena dva svijeta. Svijet smrtnika i onaj zagrobni. Svijet dobre glumice koja izgleda kao da ne glumi i hollywoodske zvijezde odjevene u krpice s potpisom. Mlada glumica napravila je sa “Stilisticom“ definitivni iskorak iz “Sumraka“ u svjetlo.

Bez Kristen, ali s Robertom Pattinsonom

U idućem filmu Oliviera Assayasa “Idol's Eye“, najavljenom za 2018., neće biti Kristen Stewart, ali tu je zato Robert Pattinson u ulozi lopova koji ukrade plavi dijamant mafijaškom bossu i započne rat među njima dok ih obojicu lovi FBI. Mafijaškog bossa, zanimljivo, igra Sylvester Stallone, a u glumačkoj ekipi je još i Rachel Weisz.

Naslovnica Cinemark