Mišljenja Cinemark

Cinemark

PARADA Toplo (ex)jugoslavensko bratstvo i jedinstvo

Film: PARADA; komedija; Srbija, 2011.
Režija: Srđan Dragojević
Uloge: Nikola Kojo, Goran Navojec
Distribucija: Blitz
Ocjena: ****

Gej je okej za stanovnike bivše Jugoslavije kad je “Parada“ u pitanju. Film Srđana Dragojevića u Srbiji je pokorio kinoblagajne u maniri pravog “blockbustera“ i upravo premašio 300 tisuća prodanih ulaznica. Dobre rezultate bilježi i u ostalim državama. A u nepuna dva tjedna u Lijepoj našoj službeno ga je vidjelo gotovo 15 tisuća posjetitelja (14.997). Sad je “Parada“ na izglednom putu da se približi “stotki“.

- S večerašnjim rezultatima, prešli smo 20 tisuća. Ja, osobno, vjerujem da ćemo u konačnici imati oko 70-80 tisuća. I to će značiti da cijela ex-YU ima na kraju preko pola milijuna, što bi mogao biti jako dobar put ka sagledavanju tržišta regije – otkrio nam je Dragojević sinoć, uoči pisanja ovog teksta.

Zanimljivo, istodobno s “Paradom“, u hrvatsku kinodistribuciju krenula su dva američka mamca za publiku, hvaljena drama oskarovskog tipa “Tajni život kućnih pomoćnica“ i budžetirani akcijski spektakl “Nemoguća misija: Protokol duh“. Velikom “comebacku“ Toma Cruisea nije lako konkurirati, no Dragojević je uvjerljivo deklasirao Emmu Stone i “kućne pomoćnice“. Ilustracije radi, “Parada“ je ostvarila bolje “otvaranje“ i od najvećeg hrvatskog kinohita u posljednje vrijeme, “Koka i duhova“.

Ako su već zdušno kamenovani na hrvatskim ulicama (šifra: ljetošnja “Parada srama“), gejevi su u mraku kinodvorane, daleko od znatiželjnih pogleda, dočekani širom raširenih ruku što se nakon odjavne špice znaju spontano sklopiti u pljesak oduševljenja, kao na nekolicini projekcija u Splitu, ali i Zagrebu. Upravo u tome leži osnovna privlačnost filma u očima šire publike - Dragojević se izravno suočio s ozbiljnom, aktualnom, gorućom tematikom od koje, čast rijetkim iznimkama, uglavnom bježe subverziji poslovično neskloni hrvatski redatelji, strahujući od društvene provokacije, političke nekorektnosti i općenito rasplamsavanja kontroverzija.

Seksualna netolerancija na heteroseksualnom, homofobnom, desno orijentiranom, mačistički zadrtom brdovitom Balkanu primarni je target Dragojevićeva vrlo dobrog spoja crne komedije i filma ceste, s uporištem u malčice isforsiranom melodramskom finalu pedagoške note. U ulozi tranzicijom načeta srpskog zaštitara Limuna, redateljev kućni glumac Nikola Kojo (“Mi nismo anđeli 1&2“, “Lepa sela lepo gore“) tumači je jednog takvog Balkanca sklona ruralnom primitivizmu i dnevnoj dozi fašizma, bivšeg ratnika i kriminalca, “ćelavca“ s tetovažama, ožiljcima i obaveznom lančinom oko vrata.

“Zašto se ne tučeš s nekim normalnim pa da mi bude čast vaditi te iz zatvora“, pita on sina “skinheada“ koji je izmlatio nekog “Adama i Stevu“. Limun bi prosječnog pedera i sam najradije počastio s “par vaspitnih“, iako opetovano u osami svoga doma uživa u “Benu Huru“ (“To su bili filmovi!“), nesvjestan latentne homoerotike u odnosu između naslovna junaka i Messale, opipljive i u njegovu susretu s Hrvatom Rokom (Goran Navojec), s kojim se “rokao, baš onako muški“ tijekom rata. Kako njegovi zaštitari odbijaju “štititi bolesnike“, Roko je samo jedan od Limunovih bivših neprijatelja koje će vrbovati za “nemoguću misiju“ osiguravanja beogradske “Paradu ponosa“ ne bi li se dodvorio silikonskoj zaručnici Biserki (Hristina Popović), bijesnoj zbog njegova napada na redatelja njihova vjenčanja, geja Mirka (Goran Jevtić).

S Mirkovim dečkom, veterinarom Radmilom (Miloš Samolov), Limun sjeda u “mini cooper“ roza boje na iskupnički put od Hrvatske preko Bosne do Kosova u potrazi za dragovoljcima koje je nekoć gledao preko nišana – Muslimanom Halilom (Dejan Aćimović) i Albancem Azemom (Toni Mihajlovski).

“Vidi četnika, vidi ustaše... samo nam još peder fali“, prolomit će se Bosnom. Veterani različite nacionalnosti okupljaju se, dakle, kako bi branili pedere od razularene mase koja poziva na njihov linč, slično kao što su Steve McQueen, Yul Brynner i ekipa (“Sedmorica veličanstvenih“) štitili nemoćne Meksikance. Albanac će, tako, dobiti priliku izdevetati srpske huligane kojima će, također usred Beograda, “jebat mater“ i Hrvat. “Svašta sam radio, ubijao Srbe, ali nikad nisam čuvao gejeve“, priznaje Roko.


Očito, Dragojević ne staje samo na tretmanu spolne netrpeljivosti (“Seksualne manjine? To ste vi, Srbi!“). “Pride” je, doista, tek “mcguffin” za mnogo važnije stvari, a tiču se svih nas, “milijuna što smo bez svoje volje morali 'uživati u čarima analnog seksa' tijekom dvije odvratne dekade“ pod prisilom “nasilne komunikacije“ pravih pedera, političara i ratnih profitera, nekadašnje Limunove klijentele. “Parada“ se hrabro sprda s vječitim nacionalističkim šablonama i predrasudama utjelovljenim u karikaturalnim likovima četnika, ustaša, balija i šiptara. Komedija je narodska, populistička, u tradiciji raspojasanih srpskih pripadnika žanra iz 80-ih i s povremenim naklonom profanom hollywoodskom “zahodskom humoru“.

No, kao u svakoj dobroj komediji, prilikom nizanja duhovitih verbalnih/fizičkih eskapada Dragojević ne zanemaruje likove, u ovom slučaju frajere potisnute ljudskosti i novootkrivene nježnosti (prisutne i kod njega samoga), odnosno humanističku poruku filma - kad dođe do ljubavi, gay i kriminalac su jednaki, poput Hrvata i Srbina, Muslimana i Albanca ili nekog petog. Bilo bi štosno da se Dragojević, nakon zgodnog sinefilskog citiranja “Bena Hura“/“Sedmorice veličanstvenih“, drznuo rekonstruirati finale za anale iz “Neki to vole vruće“ sparivanjem Limuna i Radmila. Nema veze. Nitko nije savršen.

Trebamo 'Koka' i regionalne koprodukcije

Tražio sam od srpskih distributera da obavezno prikažu “Koka“. Odličan je i zaista je grijeh da ne igra u Srbiji. Ja sam već njima rekao da je smiješno što "Metastaze" nisu igrale u Srbiji. Mislim da bi film napravio barem 20-30 tisuća gledatelja. Nedavno sam predložio da se slovenski hit "Gremo mi po svoje" nasinkroniziran na srpski – govori Dragojević.

Je li u regionalnim koprodukcijama leži spas za gledanost filmova ex-YU država, tj. u paralelnoj distribuciji istih u regiji?

- Duboko mislim da jest i drago mi je što "Parada" to dokazuje. Moja mala tvrtka "Delirium films" već je bila koproducent dva slovenska filma. Sada imamo na natječaju za manjinske koprodukcije u Srbiji jedan hrvatski i jedan slovenski film. Nadam se da će oba proći, zaista su jako dobri projekti. Mislim da bi slijedeći korak u suradnji bio formiranje regionalnog filmskog fonda gdje bi sve države bivše Jugoslavije participirale. Možda sam preveliki optimist, ali vjerujem da će se to dogoditi već za nekoliko godina...

Za Slovence je ovo prvi film 'treće Jugoslavije'

Jeste li zadovoljni dosadašnjim tekstovima o filmu u Hrvatskoj?
- Pretežno su OK. Ante Tomić je napisao zaista fantastičnu kolumnu koja "hvata", možda bolje od svih do sada, pravu suštinu filma. Ima i nekih par loših kritika, na netu. No, meni loše kritike ne smetaju. Kao što bi rekao "Prljavi Harry": "Mišljenje je kao dupe, svatko ga ima". Priznajem, rasrdio sam se kad sam pročitao da jedna gospođa piše kako je film dosadnjikav. Eh, svašta je mogla reći, ali to... zaista čudno.
Najbolji i najgori komentar koji ste dobili na račun filma?

- Slovenci vele da je ovo prvi film “treće Jugoslavije“, nakon 20 godina od početka konflikta 1991. Ne znam je li najbolji ali je najinteresantniji. Komentari koji mi zamjeraju "aktualnost" i "dnevnu politiku" zaista me izbacuju iz takta. Ništa ne vrijedi što objašnjavam da sam scenarij napisao prije više od tri godine, kritičari i dalje o tome... Kao da nemaju blage veze o procesu stvaranja filma, da to zahtijeva par godina.

Dragojević na Berlinaleu 2012.

Uz odličan uspjeh "Parade" u kinima, najnovija vijest jest da je uradak Srđana Dragojevića upao na nadolazeći filmski festival u Berlinu, i to u program "Panorama". Čestitamo.
Naslovnica Cinemark