Fabijan Šovagović bio je zvijezda gdje god bi se pojavio. Ogroman talent, gromada od umjetnika, ipak, samo u jednom mjestu nije bio zvijezda. To su Ladimirevci, malo slavonsko selo u kojem je rođen, selo za koje je govorio da ga je "sa sobom ponio u grad i godinama ga nosi u sebi".
On u Ladimirevcima nije bio zvijezda, kada bi došao, samo se reklo da je doš'o Fabo, kao da se vratio ukućanin koji je upravo nahranio konje vrativši se s njive. Obilazio bi bake i đedove, pitao se s njima o zdravlju, o marvi, o životu, drmnuo bi koju ljutu sa suseljanima pa sokakom kući, kao da nikada nije otišao.
Koliko ga je obilježila slavonska ravnica i Ladimirevci, govori i činjenica da je i glumu uspoređivao s oranjem, ali ne ovim današnjim s klimatiziranim traktorima, nego oranjem iz svoga dj...