Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Nakon Europe, slijedi islamizacija Latinske Amerike

Dok naš ministar Božinović diže ruke za Marakeški sporazum, Europa se zbog istog raspada. Dok isti sporazum za ono što bi se onkraj političke korektnosti trebalo nazvati trećom, ovaj put pacifističkom, islamskom invazijom na Europu, a ne "migracijama", jer se radi o čistom osvajanju prostora, što je zorno vidljivo iz kvartova europskih gradova u kojima vlada paralelni svijet, kriminal i šerijat.

Dok liberalna, neksenofobna, napredna Danska pridošlice iz islamskog svijeta koji nisu dobili azil želi premjestiti na pusti, izolirani otok, koja, paradoksalno, pristaje uz Marakeški sporazum, a gradi de facto zatvor, "goli otok", ksenofobna hrvatska politika taji od naroda da će kod Petrinje graditi prihvatni centar za migrante, pristajući na treću invaziju.

Za sve su krivi Angela i Barack

Eto, dok se sve to događa, dok su svi izbori u Europskoj uniji postali zapravo referendum o islamskim imigracijama u EU, o islamskoj invaziji koja je buknula 2015., debelom zaslugom Angele Merkel i Baracka Obame, ispod radara prolazi vijest da je islamist Erdogan svojom imperijalističkom islamističkom čizmom kročio na tlo Latinske Amerike. Ovih dana po drugi put se susreo s komunističkim predsjednikom Venezuele Madurom i u zamjenu za materijalnu pomoć ovoj bogato najsiromašnijoj zemlji svijeta ponudio uvoz islama. Erdogan je prije toga pozvao Madura u Ankaru na Konferenciju islamske suradnje u povodu Trumpove odluke da veleposlanstvo SAD-a premjesti u Jeruzalem, što je Maduro nazvao "objavom rata islamskom narodu i arapskom svijetu".

Erdogan mu je ovih dana uzvratio posjetom potpisavši više ugovora, poglavito gospodarskih, kojima će Venezueli pod sankcijama dati kisika, kupovati njihovu naftu i zlato, te dovesti turske tvrtke. U zamjenu za to Maduro je obećao izgradnju prvog turskog islamskog kulturnog centra na tlu ovog kršćanima obilježenog kontinenta, kao i ulazak Sveučilišta u Ankari u sustav visokog obrazovanja Venezuele.

Ovi centri, o kontekstu Erdoganove neoimperijalne politike neoosmanizma, u zadnje su vrijeme kao gljive poput kiše nicali na Balkanu, objektu druge (oružane) islamske invazije, a sada je sultan Erdogan stigao s istim do Latinske Amerike, gdje muslimana ima u tragovima. Erdogan je pritom snažno pohvalio Madura i Venezuelu, a popljuvao Europu, koja "pokazuje netrpeljivost i mržnju prema muslimanima", iako ove naše europske guske u magli Marakeškim sporazumom idu naruku spomenutoj trećoj, pacifističkoj islamskoj invaziji na Europu koju od milja zovu migracijama.

Razdragani Maduro, koji je Erdoganu natandario najviše državno odlikovanje, našalio se kako on i Erdogan imaju jednu stvar zajedničku, da zbog svoje politike i jedan i drugi imaju nadimak "sultan". Provoditelj akademske turkizacije Venezuele je brat pokojnog Chaveza, Madurova prethodnika, Adan, koji je prije smrti već bio razvio dobre odnose s iranskim šijitskim radikalima.
O namjerama da reislamizira (da, točno sam napisao reislamizira – ponovno islamizira) Latinsku Ameriku Erdogan trubi već godinama. Tako je, u Guardianu, izjavio kako su muslimani došli u Ameriku tri stoljeća prije Columba (Vikinge ipak nije spominjao), točnije 1178. godine, ali su ih, a što drugo, kršćani počistili, pa sada stvari treba vratiti na prvobitno stanje, odnosno, dati dite materi, Ameriku muslimanima. Ova tvrdnja, smjesa bizarnosti, notorne izmišljotine i otvorene imperijalističke islamske prijetnje, također je prošla mnogima ispod radara, pri čemu se Erdoganovi apetiti ne svode samo na spomenuti neoosmanizam "ograničenog dometa".

Hrpa europskih idiota

Ovu ljubav komunista Madura i islamista Erdogana ne treba tumačiti samo uskakanjem Turske u tešku materijalnu situaciju Venezuele u smislu ja tebi koricu kruha, ti meni turski islamski kulturni centar, već i srodnošću ideologija, komunističke i islamističke, pa slijedom toga i nacifašističke, jer je islam veoma lijepo prihvatio Hitlera, istrebitelja Židova, što je opsesija i svih islamističkih pokreta do dandanas. Naime, i islamizam i komunizam i nacifašizam su ideologije kojima je u srži globalna imperijalistička ideja pokoravanje svijeta pod čizmu vlastite ideologije.

Druga im je zajednička crta da isto pokoravanje ide nasilnim putem, revolucijama, invazijama, džihadom, iliti svetim ratom. Koliko je Europa glupa i neodgovorna u cijelom ovom procesu, zajedno sa svojom moralnom policijom političke korektnosti, da, unatoč tome što je Erdogan još 1999. godine izjavio "džamije su naše vojarne, kupole su naši šljemovi, minareti naše bajunete, a sljedbenici naša vojska", European Voice 2004. godine proglasio ga je ni manje ni više nego – Europljaninom godine!?
Već tada Erdogan nije krio svoje islamističke globalne ambicije, kao što ni dandanas ne krije da želi u tom projektu biti lider cijelog islamskog svijeta. Na zapadnjačkoj strani pak, u tim svojim poremećenim, megalomanskim islamističkim ambicijama, nije mu lako naći hrpu korisnih idiota, koji se prostiru širokom linijom, od Bruxellesa do Marrakecha. I Zagreba.

 

Naslovnica Agora