Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Otvoreno pismo Ivana Pavla II. HDZ-ovcima

Premijer i njegov kabinet već su odabrali. Za njih dileme nema...

Što se Crkva petlja u politiku, neka ide na izbore, pa da vidimo kako će proći. Ovo je rečenica koju često možete čuti od sekularnih fundamentalista kad se Katolička crkva u javnosti oglasi o vrijednosnim pitanjima, a ne političkima. Ovi zagovornici sekularnosti na fundamentalistički način su shizofrena čeljad.

S jedne strane mrče braneći sekularnu državu i guraju Crkvu u sakristiju, a s druge strane je pozivaju da ide na izbore. Ne razlikujući državu i društvo, oni ne shvaćaju da je Crkva odvojena od države, ali je, kao i sve vjerske zajednice, nevladine udruge, sveučilišta... dio društva, i kao svi ima pravo i dužnost iznositi svoje stavove u pluralnom i demokratskom društvu.

Uskratiti bilo kome u sekularnom, demokratskom i pluralnom društvo pravo da iznosi svoje stavove je staljinističko-titoistički model, a ne liberalno-demokratski.

Nota iz 2002.

Ne shvaćajući (ili shvaćaju, ali bi gušili temelje svakog liberalno-demokratskog društva, a to je sloboda savjesti i govora) narav Crkve i narav sekularnog društva, ovi bojovni sekularni fundamentalisti previđaju da Katolička crkva u cijelom zapadnom, demokratskom svijetu – ide na izbore!

Naime, Drugi vatikanski sabor Crkvu definira ne samo kao hijerarhiju, Crkva je prije svega Božji narod, dakle svi kršteni katolici, laici, koji su u raznim političkim strankama, od demokršćana, preko socijaldemokrata i socijalista do liberala. I oni su Crkva, Crkva je i Jandroković, i šef SDP-a Bernardić, Crkva je i šef HNS-a Ivan Vrdoljak..., ako su kršteni. Dakle, kroz vjernike laike Crkva u cijelom svijetu ide na izbore sa svojim etičkim pologom.

Jednako tako vjernici idu birati po vlastitoj savjesti, pa i u smislu glasača Crkva, kao Božji narod, ide na izbore. Katolička crkva, poštujući autonomiju pojedinca, ne propisuje svojim članovima u koju će se stranku učlaniti, ali ih potiče na odgovorno uključivanje u politiku kako bi promicali opće dobro na vlastitu odgovornost, dakle, ne kao "ovce", nego ljudi koji imaju vlastitu svijest i savjest.

To je u "Doktrinarnoj noti" vezanoj uz sudjelovanje katolika u političkom život, koju je 2002. godine odobrio Ivan Pavao II., kao "otvorenom pismu" svim katolicima u politici diljem svijeta, jasno rekao ovaj sveti papa preko Kongregacije za nauk vjere.

Kako se bliži prosvjed na splitskoj Rivi protiv ratifikacije Istanbulske, donosim glavne naglaske ove "Note" Ivana Pavla II., kao "otvoreno pismo" ovaj put HDZ-ovcima, njihovim zastupnicima, mahom katolicima, zagovornicima ratifikacije protivne istini o čovjeku (rodna ideologija) da vide što o njihovu djelovanju misli ovaj veliki ljubitelj i promicatelj Hrvatske, od neovisnosti do eurointegracija.

Ivanu Pavlu II. jako je stalo do sekularne države, do razlikovanja između religije i politike, citiram njegov jasan stav: "Do krajnje osjetljivih prilika dolazi kada neka specifično vjerska norma postane, ili teži postati, državni zakon, ne vodeći računa o razlikovanju između pitanja iz religijske domene i onih za koje je mjerodavno političko društvo. Izjednačivanje vjerskog zakona s građanskim pravom može ugušiti vjersku slobodu i ići čak dotle da ograniči ili zaniječe druga neotuđiva ljudska prava."

Papa brani legitimni pluralizam, ali upozorava katolike u politici da pluralizam ne znači etički relativizam kad su u pitanju vrednote života i smrti, kad je u pitanju istina o čovjeku, njegovo dostojanstvo i prava.

"Ispravno shvaćanje osobe je temelj demokracije", jasan je Ivan Pavao II. Svi smo složni o potrebi jačanja borbe protiv nasilja prema bilo kome, pa i ženama na prvom mjestu, ali čemu onda implementacija rodne ideologije u jedan takav dokument? Rodna ideologija je protivna istini o čovjeku o kojoj govori sveti papa, prijatelj Hrvata, za rodnu ideologiju je ljudska osoba konstrukt odvojen od njegova biološkog spola, što je papa Franjo nazvao "ideološkom kolonizacijom".

Sigurno ćete pogriješiti

To nije protivno katoličkom nauku, već prije svega zdravom razumu, onome što kaže i biomedicinska znanost. Papa zato posebno inzistira na poštovanju temelja svake demokracije i slobodnog društva, a to je sloboda savjesti. Katolik koji stranačku stegu ili foteljaški probitak pretpostavlja svojoj savjesti prvo ponižava svoje dostojanstvo odričući se vlastite slobode, a onda pristaje i na dokidanje smisla same demokracije.

Papa je protiv "izjednačivanja vjerskog zakona s građanskim pravom", no u slučaju Istanbulske ne radi se tom izjednačavaju, nego o prekrajanju istine o čovjeku.

Zato, HDZ-ovi zastupnici, katolik u politici ne može biti kimoglavac kad su bitna ljudska i etička pitanja u igri. Ivan Pavao II. jasno vam poručuje s neba: "Živjeti i djelovati po svojoj savjesti u političkim pitanjima nije ropsko pokoravanje stajalištima koja nemaju veze s politikom niti neka vrsta konfesionalizma", nego pitanje istine i (vlastitog) dostojanstva.

Birajte, dakle, katolici u HDZ-u, između vlastite savjesti, između Ivana Pavla II. i Rade Borić. Baš da vidimo do koga više držite.

Naslovnica Agora