Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Što smo doznali od Martine Dalić

Knjigom Martine Dalić „Agrokor - slom ortačkog kapitalizma“ i njezinom promocijom ostali su razočarani svi koji su mislili kako će ona sada osvetnički udariti po Andreju Plenkoviću koji ju je dao smijeniti iako su sve radili u dosluhu.

Ispalo je suprotno, ona je bila puna hvale za premijerovu političku hrabrost i volju da promijeni HDZ i Hrvatsku, čak je i njegovu misao stavila kao uvodni citat. Strastveno je branila sve ono što je učinjeno u vezi s takozvanim lex Agrokorom, jer je, veli ona, izbjegnut stečaj uz poštovanje međunarodnih ugovora i tržišnih pravila, obrušavajući se žestoko na sve osporavatelje riječima laž, namještaljka, podvala, zlonamjernost, politikantstvo i tome slično.

Ostala su dva vrlo važna neodgovorena pitanja. Zaobiđeno je pitanje kako se to dogodilo da se tvorci zakona o Agrokoru pojave i kao njegovi provoditelji u vidu savjetnika i odvjetnika uz masnu naplatu svojih usluga. No, to je pitanje barem spomenuto, ali nitko nije ni spomenuo pitanje je li proces nagodbe planiran tako da većinski vlasnici na kraju balade postanu dvije ruske državne banke i da se sjedište firme izmjesti u Nizozemsku?

Nije baš uvjerljiva priča o slomu ortačkog, bolje reći klijentelističkog kapitalizma, odnosno modela međusobnog pogodovanja političara i kvazipoduzetnika na štetu državnog proračuna. Nije uvjerljiva, jer su na promociji dominirali baš likovi iz te priče. Viđen je Borislav Škegro čiji su suradnici također bili savjetnici u operaciji Agrokor, viđen je Emil Tedeschi, koji je autoricu knjige proglasio „heroinom našeg vremena“, hvale i Vladinu hrabrost i mudrost.

Kako i ne bi kad je prije nekoliko tjedana od te iste Vlade dobio koncesiju na flaširanje izvorskih voda uz cijenu od sto tisuća kuna. On, uostalom, nije postao vlasnik profitabilnih tvrtki na puno drugačiji način negoli i sam Todorić.

Promocija je pružila sjajnu ilustraciju podijeljenog društva. Nije to podjela na lijeve i desne, nego, sve izrazitije, na elitu i narod, na bogataše i sirotinju. I narod nije toliko gnjevan na elitu, koliko elita na narod, pa smo i ovom prilikom mogli čuti izraze krajnjeg prijezira spram „populističke retorike“, „kolektivnog mahnitanja“, „biračke iracionalnosti“, itd.

Jedan je od predstavljača pozvao na žurne reforme prije nego nam se dogode, ne daj Bože, Orban ili Kaczynski.
Sve u svemu od bivše ministrice gospodarstva, iz njezine knjige i s njezine promocije nismo puno doznali. Ništa novo, osim jednog važnog detalja.

Ona nije smijenjena zbog pritiska javnosti, već zbog pritiska Milorada Pupovca, kojega je prozvala i za teški sukob interesa. Time je još jednom potvrđena Pupovčeva neshvatljiva ucjenjivačka politička moć, što je možda i samom Plenkoviću dozlogrdilo. Martina Dalić, s obzirom na odanost Plenkoviću, vjerojatno ne bi prozvala Pupovca bez odobrenja bivšeg, a možda i budućeg šefa, u tom slučaju možda bez Pupovca.

Naslovnica ad hoc