Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Kad bi Hrvati slavili Ahmiće

Ovo je jedan od najčasnijih događaja u našoj povijesti, izjavio je Stjepan Mesić u Srbu, na ovogodišnjem obilježavanju nečega što čak i HTV imenuje "danom ustanka", iako je taj dan odlukom Sabora ukinut kao državni blagdan. Dvostrukom predsjedniku nije jasno zašto jedna "mizerna skupina" oko Dražena Keleminca prosvjeduje protiv obilježavanja tog događaja iz srpnja 1941. godine.

Mesiću, po običaju, ništa nije jasno i ništa mu nije važno. Ta njemu je i Jasenovac bio tek radni logor. Kad bi zaista htio shvatiti razloge prosvjeda (a ne prosvjeduje samo ta skupina, nego daleko širi dio znanstvene i obične javnosti), mogao bi pročitati niz historiografskih radova (npr. Ivana Kozlice, Zlatka Begonje i drugih) u kojima je dokumentirano opisano kako je taj ustanak protiv NDH obilježen stravičnim zločinima, spaljivanjem čitavih sela, protjerivanjem i ubijanjem tisuću ljudi (skoro svih Hrvata i Bošnjaka), među kojima ni djeca i starci nisu pošteđeni, ubojstvom hodočasnika i dvojice svećenika.

Organizator skupa Milorad Pupovac je, podsjetivši još jednom na ustaške represalije, upozorio na današnju opasnost "desne", čitaj proustaške, dominacije u društvu.

Prethodno je u Jadovnom broj žrtava u tamošnjim logorima rastegao od deset do pedeset tisuća, u trgovačkoj maniri "što više, to bolje". Istina, pozvao je konačno na odavanje počasti i stradalim Hrvatima u Brotnju i Boričevcu, ali onako usput i iznuđeno, to su za njega tek kolateralne žrtve jedne plemenite akcije.

Govorio je i Hrvoje Klasić, veli sam, ne kao povjesničar, nego kao antifašist. On uostalom nikada ni ne govori kao povjesničar niti na povjesničare nalikuje.

Rekao je, između ostalog, kako ne smijemo zaboraviti po zlu poznate Pavelića i Luburića, ali ni one po dobru poznate, časne ljude poput Gojka Polovine i Marka Oreškovića, a kao da povjesničar Klasić ne zna kako su baš i tog Oreškovića ubili pobunjenici u čiju slavu se svake godine priređuje svečanost koju je eto i on ove godine uveličao.

Ovo, ako ste krivo shvatili, dragi čitatelji, nije uopće priča o ustašama, četnicima i partizanima, o Srbima i Hrvatima, o desnima i lijevima, nego o običnom ljudskom moralu, ili točnije o naličju morala u koje spadaju laži, manipulacije, bezosjećajnosti, trgovanje žrtvama, dehumanizacija politike itd. I tome slično.

Slaviti to i takvo oslobađanje dijela Like i jugozapadne Bosne, bez obzira na okolnosti i motive, gotovo je isto kao da Hrvati počnu slaviti "oslobađanje" Ahmića, koje je, kako je zaključio Haag, imalo legitimni vojni cilj, samo što bi tada oštro reagirali svi mediji i sve političke stranke.

Nakon što su Ivo Sanader i Jadranka Kosor podigli spomenik zločinu nad vlastitim narodom, vlasti posljednjih godina, uz Pupovčeve prijekore, ignoriraju manifestaciju u Srbu. Ali, nije li vrijeme da se ona zabrani, ili barem da joj se uskrati financiranje, pa taman koalicija došla u pitanje.

Naslovnica ad hoc