Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Mit o podijeljenoj naciji

Sve je bilo idilično do povratka nogometaša iz Rusije, a onda se u njihovom društvu pojavio čovjek-institucija pa se već i piše akronimom kao MPT. Institucijom su ga učinile pristaše, ali još više oni koji ga ne mogu živa smisliti. Njegova je pojava izazvala takvo zgražanje u dijelu javnosti kao da se pojavio sam Ante Pavelić, uz teze o narušenom jedinstvu.

Kako cijeli narod može podijeliti jedan pjevač, i to samo zato što je nekad davno otpjevao pjesmu koja je postala nadahnuće i ohrabrenje u obrani naroda? Kako netko zbog jednog čovjeka može promijeniti svoj stav prema cijeloj reprezentaciji, pa i prema samoj državi? Bit će da onome kome su smetali Dalićevi uspjesi i oduševljenje navijača smeta i Thompson, koji je, slično kao i predsjednica države, poslužio kao izgovor za iskazivanje čemernog raspoloženja.

I prije Thompsonova ukazanja „socijalni antropolog“ Sandi Blagonić, zaposlenik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i čest TV gost uz prostačke uvrede na račun KGK, koje se ne može niti citirati, napisao je i ovo: „Navijam jedino kad igra Hrvatska, i to za njezine protivnike. Tužan sam kad vidim razdragane Hrvate. Njihova sreća u kombinaciji s dezenom stoljnjaka lošijih birtija u hrvatskim vukojebinama u meni izaziva mizantropsku, egzistencijalnu mučninu“.

Igor Peternel iz HHO-a ovu je objavu komentirao riječima kako Blagonić kaže ono što neki drugi misle, ali se ne usude to izreći, uz dodatak kako autoru treba pomoć, a ne osuda.

U svom domoljubnom osjećaju, a o tome se radi makar ta riječ zvučala prozaično i nekako kompromitirano, Hrvati su jedna od najhomogenijih europskih nacija. Pokazali su to u odluci o nezavisnosti, u ratu, u pomaganju ugroženima, u vjerskim okupljanjima, pri sportskim natjecanjima.

Isforsirane podjele (najsnažnije i najčešće na „antifašiste“ i „fašiste“) dio su propagandnog rata poslije rata protiv same državne samostalnosti, koji traje do danas i neće uskoro prestati. U toj podijeljenosti odnos nije 50: 50, kako se sugerira, nego pesimistički gledano 90:10.

Na jednoj je strani „marginalna skupina“ u kojoj je više od milijun ljudi koji su izišli na ulice pjevajući domoljubne pjesme, a na drugoj strani Dragan Markovina, Sandi Blagonić, Hrvoje Klasić, Drago Pilsel, Nataša Janjić, Tihana Lazović i još desetak kroatofobičnih, javno eksponiranih djelatnika, uz inozemnu pomoć Jelene Karleuše, Efraima Zuroffa i Aleksandra Vučića.

I još neke nepostojeće podjele s očitim se lošim namjerama također nastoje produbiti i producirati, kao podjele na iseljenu i domovinsku Hrvatsku, ili pak regionalne, spolne ili generacijske podjele. Druga je stvar s nekim drugim, nažalost neizbježnim, prvenstveno socijalnim podjelama na siromašne, srednji sloj i opet manjinu ekstremno bogatih, među kojima ima nezanemariv broj kriminalaca.

Naslovnica ad hoc