Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Implozija nacionalnog ponosa

Kakav Tuđman, kakav Tito, kakav Ivan Pavao, kakva Oluja, kakav Ivanišević, kakva Janica. Takav frenetičan doček kakav je u cijeloj Hrvatskoj priređen nogometnoj reprezentaciji nikada nije viđen. Mnogi su upotrijebili izraz neopisivo. Neopisivo baš i nije, daleko je teže objašnjivo.

Što je to što je u narodu izazvalo takve emocije, što ih je izvelo na trgove i ulice? To nije (samo) idolatrija, nije ni samo nogomet, nisu ni samo mediji. Objašnjenja vjerojatno ima puno, a evo jednoga mogućeg.

Stoljećima su im branili ime, jezik i povijest, otkidali im i cijepali zemlju, stoljećima su nad njima vladali stranci. I kad je stvorena samostalna država nastavili su im govoriti da su fašisti, razbijali su im spomenike, zatvarali generale, zabranjivali pjesme i pjevače, gurali ih tamo gdje ne žele, poprijeko gledali na komemoracije nevinim žrtvama, govorili im da su primitivni, nesposobni i promašeni, nametali moral koji im je stran i neshvatljiv.

I onda se dogodio taj kolosalni športski uspjeh koji je potaknuo imploziju uspavanog i potisnutog ponosa, oslobodio ih straha. Dogodilo se nešto što se događa tek s vremena na vrijeme, tim snažnije i jače. Dogodio se narod koji je, kao što je točno primijetila jedna talijanska novinarka, ponosan na svoj nacionalni identitet.

Kao da se probudilo tisuće generacija, ustala je mladež koja nema povijesnih kompleksa inferiornosti i krivnje. Govorili su im: "Vi ste uvijek bili roblje", a oni su nazorovski kliknuli: "Lažu"!

Ali naivno je vjerovati kako se ta vrijeđanja, omalovažavanja i ponižavanja, ono klepanje po ušima i udaranje po tjemenu neće nastaviti. Još za vrijeme velike i čiste radosti koja je prošla bez ikakva izgreda, bez mržnje i bez uvreda i kojoj se čak divio cijeli svijet, i naročito u danima koji su uslijedili, svjedočimo ropskim refleksima kojima svoj prilog, uz poslovične protuhrvatske šoviniste, daju i vlasti, državne i gradske. Sama pojava jednog pjevača na pozornici, zbog kojega je ukinut cijeli glazbeni program i kojega su igrači prošvercali u autobusu kao slijepog putnika na brodu, doživljena je kao veliki incident.

Predsjednik HSS-a Krešimir Beljak nazvao ga je „fašističkim smećem“, a u Splitu su mu zabranili nastup. Zlatku Daliću su marljivo isjekli dio govora u kojemu je spomenuo iseljenike, Hrvate u BiH i branitelje, koji su, kako je sam izbornik kazao, omogućili da reprezentacija nosi dresove s kvadratićima.

Na jedan Twitter-status kako je doček nogometaša bio pokušaj „mekog ustaškog državnog udara“, Krešimir Macan, Vladin medijski strateg, je dodao: „Koji nije uspio“. Dakle pokušaj je bio, ali eto neuspješan, zahvaljujući valjda budnim vlastima. To će se svakako negdje u Bruxellesu i u Beogradu dobro honorirati.

Naslovnica ad hoc