stdClass Object
(
[id] => 531933
[title] => Dominik Galić i njegov otac Eduard pripremaju još jednu vukovarsku filmsku priču: Tko razumije Vukovar, razumije i Hrvatsku
[alias] => dominik-galic-i-njegov-otac-eduard-pripremaju-jos-jednu-vukovarsku-filmsku-pricu-tko-razumije-vukovar-razumije-i-hrvatsku
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Kao sin poznatog filmaša Eduarda Galića, Dominik Galić u djetinjstvu nije pridavao posebnu važnost očevu zanimanju. Čak i nije volio ići previše na setove. Više su njegovi prijatelji bili zainteresirani za set i statiranje od Dominika na filmovima i serijama koje je radio njegov otac. Njega je sport puno više privlačio. Film mu je onda bio apstraktan i tek je kasnio u životu vidio koliko je zapravo ostavio traga kroz atmosferui ljude koji su bili oko njega.
- Možda me to čak malo i zeznulo jer sam kasnije kroz život, kada sam se počeo ozbiljnije baviti filmom, cijelo vrijeme tražio ono što sam osjetio u djetinjstvu, a tada je zbog svih onda prisutnih okolnosti film bio puno društveno važnija i ozbiljnija djelatnost. No, jedno je sigurno: film je magija koja vam se nesvjesno uvuče pod kožu i ta se ljubav rodi ili se rodi. Kod mene se rodila – priznao nam je Domagoj koji s ocem Eduardom ponovno surađuje i upravo priprema dva nova projekta – “Šesti autobus“ i “za ona dobra stara vremena“.
Kako to da se niste ranije usmjerili u film? Što vas je odbijalo ili udaljilo od filmskog seta i eventualnog glumačkog posla?
- Ja sam završio jednu ozbiljnu karijeru koja je bila ona plivačka gdje sam nakon duge karijere došao do svjetskog vrha. Nisam bio najbolji, ali sam bio među najboljima na svijetu. Zato mi je nakon prestanka karijere bilo dosta teško vratiti se u neki normalan život i jedno vrijeme sam se tražio. Što sam se duže tražio to me film sve više privlačio, koliko god se s njim u maloj i relativno siromašnoj državi puput Hrvatske jako teško baviti, što ja naravno nisam odmah u potpunosti percipirao.
Glumački posao me nikad nije zanimao, ali sve ostalo da. Prije svega produkcija i pisanje scenarija. Kako sam ja izuzetno strog prema sebi, nisam nikad do kraja vjerovao kad bi mi roditelji rekli da imam dara za film, prije svega scenarije, no što su mi više to neki ljudi iz okruženja mog oca govorili to sam počeo o tome sve ozbiljnije razmišljati. Što sam dublje u to ulazio, vidio sam sve ljepote tog posla, ali nažalost i ograničenja koja taj posao u Hrvatskoj nosi.
Kako s odmakom gledate na karijeru u plivanju gdje ste postavili neke rekorde i postali hrvatski olimpijac?
- Gledam na to kao na jedan drugi život. Život koji me oblikovao kao osobu i koji mi je donio iskustva koja su neusprediva sa bilo čim što može doživjeti mlada osoba. Ono što mi je iz današnje perspektive najbolje u tome je da nije bilo nikakvih ograničenja. Dakle, ništa mene nije sprečavalo da pokušam biti najbolji što mogu biti, pa onda i u svjetskim razmjerima. Jedino ograničenja su bili ona koja je postavljalo moje tijelo i moj duh. To je velika razlika u odnosu na život kasnije. Sad su ograničenja puno veća, pogotovo s obzirom na hrvatske realnosti. S tim se nikad do kraja nisam pomirio. Iskreno, nekad mi se taj život čini kao neko snoviđenje.
A na iskustvo življenja i studiranja u Americi (poslovno administriranje, sveučilište Berkeley)?
- Iskustvo studiranja i življenja u Americi je nešto najbolje što mi se moglo dogoditi. To bih preporučio svakom mladom čovjeku. Osamostalilo me, naučilo razmišljati, proširili vidike, upoznao sam svakakve ljude iz svih krajeva svijeta i uvidio da nema nikakvih razloga da i u Hrvatskoj budemo lošiji od bilo koga. Osim onih prepreka koje sami sebi nametnemo. Nije Amerika ništa posebno na ono što tamo čuješ na predavanjima.
Ona je posebna na pogledakoji ti da na život i na razmišaljanje o njemu. Ti si gospodar svog života i samo o tebi ovisi kako će to završiti. Odgovornost za život je na tebi, i za dobro i za loše. To je velika razlika u odnosu na naš pogled. Kod nas se uvijek odgovornost prebacuje na nekog drugug i onda se često gubimo u teorijama zavjera i nametnute nemoći da išta promijenimo.
Nije vam žao što ste se vratili u Hrvatsku početkom 2000-ih?
- To je danas jako teško pitanje. Vratiti se u vlastitu zemlju gdje si potekao, odakle su ti roditelji, prijatelji i sve što te obilježava kao osobu nikad nije loše. Vjerojatno moj život ne bi ni približno sličio ovom danas da sam ostao u Americi. Ja sam tamo imao neku vrstu osigurane karte za dobar život i za naše prilike jako puno novca, no pitanje je koliko bi me taj život ispunjavao i što bi on na kraju značio.
Ovdje sam kroz projekte na kojima radim, prije svega s ocem u vezi Vukovara, dao svoj obol zemlji koju volim i drugim generacijama koje dolaze da znaju kako se ova zemlja stvarala. A i radim s ocem nešto što zaista volim i za što, bez lažne bahatosti, mogu reći da me bog podario s nekim talentom. S druge strane, ovdje je nekada jako teško prihvatiti realnost koja te stalno vraća na početak i ne dopušta ti da izađeš iz okvira koji sami sebi zadajemo, a da nismo zapravo ni sigurni zašto to radimo. Teško je stalno koristiti toliko energije za stvari koje nimalo nemaju veze s onim što bi trebalo biti osnova posla s kojim se čovjek bavi.
Kakva je Hrvatska po vama bila onda (iz perspektive studenta), a kakva je danas (u vašoj 43-oj)? Koliko (ni)je napredovala?
- Na to pitanje nije lako odgovoriti jer kada dugo živite u jednoj sredini izgubite objektivnost. Mnogi ljudi izvana kažu da Hrvatska danas bolja i naprednija zemlja i da smo nekad prekritični prema sebi. Mislim da u tome ima nešto istine, no ja se ne mogu oteti dojmu da nismo kao društvo daleko došli. Ljudi na ovim prostorima vrlo često novac poimaju kao nešto što dolazi kao “deus ex machina“. Pa im onda nije jasno zašto ga ima, ni zašto ga nema.
Novac u ozbiljnim društvima dolazi kao posljedica vašeg napretka kao osobe i kao društva u cijlini, naravno u odnosu na druga društa oko nas. To što ga danas u Hrvatskoj nema onoliko koliko bismo htjeli i što neki odnosno mnogi žive loše znači da smo podbacili i nikakvo farbanje toga i relativiziranje istoga neće to promijeniti. Za to smo odgovorni mi sami, svi građani i nikakvo prebacivanje toga na politiku ili neke zavjere neće to poboljšati. Mi moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život i za svoje neuspjehe i mjenjati se. Možemo to i ne napraviti, ali onda ne trebamo tražiti krivnju negdje drugdje. Ona je prije svega u nama.
Isto pitanje za hrvatsku kinematografiju?
- Naša je kinematografija u šizofrenom stanju. Kod nas se sve pomiješalo i ako ovako nastavi neće dobro završiti. Svaka kinematografija traži novac. Bez njega kinematografije nema. Doduše, pitanje je način na koji se taj novac troši i za što se troši. Vi imate stanje da su se filmovi kod nas radili sa većim budžetima prije 15 godina nego danas, a s druge strane se očekuje da oni budu bolji.
To je nemoguće. Isto tako način na koji naši filmaši odrastaju i stvaraju se pravi od njih ljude koji su potpuno odvojeni od realnosti života u Hrvatskoj i za koga oni te filmove rade. Oni žive u nekom zrakopraznom prostoru, a onda očekuju da ih isti ljudi koji njih uopće ne zanimaju financiraju, makar filmovi koji rade nemaju s tim ljudima baš nikakve veze. Dobar dio filmaša to čak i nije briga, što je korak do ludila. Vi želite da vas financira neko za koga vas uopće nije briga i koga čak i prezirete.
Zato i dobijate ovakve afere s braniteljskom populacijom koja se pita znaju li ljudi koji snimaju filmove u Hrvatskoj, što se ovdje uopće u stvaranju države događalo. Tu neki put stradaju i ljudi koji nisu za to krivi i neke se svari prenapuhuju, ali kada je diskurs potpun kriv teško je o ičemu ozbiljno razgovarati. Hrvatska kinematografija mora početi snimati filmove koji interesiraju Hrvate, pa makar to ne išlo odmah lako. Ista je stvar sa Hrvatskom televizijom. Svaka drugi narativ će prije ili kasnije loše završiti za sve koji se hrvatskom kinamatografijom bave.
U film ste ušli scenarijima za sportske dokumentarce plivačke i nogometne tematike, nakon čega ste se prebacili na političke i postali politički aktivni, među ostalim u HDZ-u. Zašto politika i zašto HDZ?
- HDZ je stranka koja jedina može mjenjati Hrvatsku i bila je prisutna u svim važnim trenucima za nju. Ona i danas ima najveći potencijal za pozitivno mjenjanje Hrvatske jer ima sjajnih ljudi u njoj. Ljudi izvana premalo poznaju HDZ jer vide samo ono što javno ispliva. Nažalost, nekad ljudi koji su ispod naprave puno i dobro, ali nitko zna njih ne zna jer kod nas ako se ne namećeš na način koji je opće prihvaćen često ne možeš doći do nikakve pozicije. Moj politički angažman išao je za tim da probam stvari poboljšati iznutra, koliko god to nekom može naivno zvučati. Iskreno, nisam siguran koliko sam u tome uspio, makar nisam se dugo zadržao u politici, pa je možda teško o tome dati neki objektivni sud.
Nakon vašeg dokumentarca “Vukovarska pasija i Križni put“ iz 2009. uslijedio je veliki dokumentarni serijal “Heroji Vukovara“ te film “Šesti autobus“ kojeg kao koscenarist i producent upravo pripremate s ocem Eduardom. Odakle tolika zanimacija za Vukovar?
- Tko razumije Vukovar, razumije i Hrvatsku. Sve najbolje što Hrvatska jest i što je kroz svoje postojanje bila, pokazalo se u Vukovaru. Vukovar je ključan za stvaranje Hrvatske države jer je jedna skupina ljudi božjom intervencijom, jer ništa drugo to ne može objasniti, bila na pravom mjestu u pravom trenutku. Ti su ljudi izašli iz kmetskog mentaliteta koji nas stoljećima sputava i zapravo postavili osnove moderne Hrvatske države. E, sad koliko smo ti mi kao društvo prepoznali, to je potpuno drugo pitanje. Bavljenje Vukovarom je zapavo bavljenje Hrvatskom i onim što je za nju najfascinantnije, i u dobrom i lošem.
Na snimanju prvospomenutog dokumentarca upoznali ste heroja Domovinskog rata, pokojnog Marka Babića. Što mislite kako bi Babić komentirao Hrvatsku danas?
- Uf, to je jako teško reći. Marko je današnjim generacijama potpuno nerazumljiv. On je znao reći da je sretan što je nakon 900 godina baš njegova generacija stvorila Hrvatsku državu. Objasnite vi to današnjim generacijama “Facebook i Instagram“ klinaca ili onim ljudima koji napuštaju Hrvatsku jer ne mogu osnove normalnog života uspostaviti. Marko je za njih fantazmagorija. Naš je neuspjeh kao društva što Markov duh nismo uspjeli prenijeti na buduće generacije. Odnosno, pitanje jesmo li uopće i pokušali? Ja Marka u današnjoj Hrvatskoj uopće ne mogu zamisliti.
“Šesti autobus“ je dosad (budžetski) najveći filmski projekt vezan za Vukovar, ako ne i Domovinski rat uopće. Tipujete na iscrpni, sveobuhvatni film o Vukovaru, ne samo izoliranu priču o šestom autobusu za Ovčaru?
- “Šesti autobus“ je ipak jedna priča. Nemoguće je cijeli Vukovar ispričati kroz jedan film ili seriju niti to, po mom mišljenju treba raditi. Vukovar je previše kompleksan za to. Mi smo u “Šesti autobus“ uvrstili ono što mi smatramo najvažnijim za vukovarsku priču i ono što je priča podnosila, a da i dalje zadrži konture osnove priče koja je za film i seriju najvažnija. To je ipak priča koja je motivirana Vukovarom, ali koja nema pretenziju da ispriča sve priče, niti to može.
Koliko Hrvatskoj i hrvatskoj kinematografiji treba jedan ovakav film? Mislite li da će biti hit u kinima?
- Hrvatskoj kinematografiji je taj film nužan, makar ja nisam najobjektivniji kada o tom govorim, ali nije samo taj film nužan. Domovinski rat je ključ naše države i ako se tim ne bavimo u kinematografiji i to dosta nešto onda nije kako treba biti. Praviti se da je Hrvatska država nastala slučajno, a ne kroz Domovinski rat vodi u poništavanje same osnove naše države i onda i njeno postojanje postaje upitno. Da li će film biti kinohit, u Hrvatskoj je nemoguće prognozirati, makar se tome svesrdno nadamo.
Hoće li branitelji sudjelovati u snimanju ratnih akcijskih scena?
- To je namjera od samog početka. Branitelji sudjeluju od samog početka. Od ideja, scenarija pa do snimanja ratnih scena gdje se od njih najviše očekuje.
Najavili ste da će film biti realističan/životan. Na što točno pod tim mislite? Kakve ratne trenutke hvatate kamerom?
- Rat je sve ono što ljudi u miru ne misle da on jest. Dakle, to je najviše što mi, otac i ja, desetogodišnjim iskustvom možemo doprinijeti. Tome će naravno doprinijeti i sami branitelji. Dakle, tu prije svega govorim o autentičnosti filma, a ne onome što si neko zamišlja da rat u Vukovaru je. Tu su razlike velike.
Je li se “Šesti autobus“ dotiče i Vukovara/Hrvatske nakon rata?
- Da, u nekim dijelovima da. Ondje gdje smatramo da to pridosi cjelovitosti priče i razumijevanju konteksta.
Današnje Hrvatske se dotičete i u post-tranzicijskom mladenačkom filmu “Za ona dobra stara vremena“. Scenarij ste napisali 2003., ali je još uvijek aktualan. Što vam to govori?
- Puno. Nažalost, to vam se veže i na odgovore koje sam vam već dao. Nismo puno odmakli. Ljudi koji danas čitaju taj scenarij ili koji su već u fazi postprodukcije gledali taj film često misle da je motiviran današnji događajima što možda meni laska jer sam mnoge stvari predvidio, ali taj scenarij nije bio nikakvo prediđanje. On je bio samo ono što sam ja vidio, donekle ponukan time što sam se upravo vratio iz Amerike te mi je pogleda bio donekle izvana, odnosno nije bio zamagljen unutrašnjim pogledom na stvari.
Inspiraciju ste crpili iz vlastitog života, konkretno što ste, nakon povratka iz Amerike, dobili posao u Agrokoru, ali ne u struci kao magistar ekonomije, već u skladištu?
- Sve što danas vidite da se događa oko Agrokora vam je najbolji komentar toga. Ne možete se praviti da radite svjetsku priču na balkanski način i očekivati da vas to nikad neće udariti u glavu. Sve što radite ima u životu posljedice, samo što često one dođe onda kad ih najmanje očekujete ili kada vam to najmanje paše.
Sigurno vam nije žao što ste se vratili iz Amerike u Hrvatsku?
- O tome sve manje razmišljam, odnosno više uopće ne razmišljam. Tako je, kako je. Život nikad nije crno-bijel i razmišljati o tome što bi bilo kad bi bilo zapravo vas vodi u pogrešnom smjeru.
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => 'ŠESTI AUTOBUS'
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2018-02-18 13:40:07
[created_by] => 3175
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2018-02-28 22:17:49
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2018-02-28 23:50:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 4260
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 256
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura
[secure] => 0
[page_title] => Kultura
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Small
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2018\/02\/18\/1_galic_dominik6-150218.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/02\/18\/1_galic_dominik-150218.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/02\/18\/1_galic_dominik2-150218.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/02\/18\/1_galic_dominik4-150218.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["galic_dominik6-150218","galic_dominik-150218","galic_dominik2-150218","galic_dominik4-150218"],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1260x840"},{"size0":"560x840"},{"size0":"560x840"},{"size0":"1260x840"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 256
[name] => Kultura
[alias] => kultura
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 20
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 8336254 Threads: 1 Questions: 1711315997 Slow queries: 5108973
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 113153072
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 36
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front02
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /kultura
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /kultura/dominik-galic-i-njegov-otac-eduard-pripremaju-jos-jednu-vukovarsku-filmsku-pricu-tko-razumije-vukovar-razumije-i-hrvatsku-531933
[printLink] => /kultura/dominik-galic-i-njegov-otac-eduard-pripremaju-jos-jednu-vukovarsku-filmsku-pricu-tko-razumije-vukovar-razumije-i-hrvatsku-531933?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 370674
[name] => dominikgalić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => dominikgalic
[link] => /tag/dominikgalic
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => 'ŠESTI AUTOBUS'
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Dominik Galić i njegov otac Eduard pripremaju još jednu vukovarsku filmsku priču: Tko razumije Vukovar, razumije i Hrvatsku
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3175
[name] => Marko Njegić
[username] => marko-njegi
[email] => marko-njegi@sd.hr
[password] => $2y$10$InymkgzsoQ8yBIABvfFbSu.rpTzqylffc4TDDFaRUJ8zdZUOeS5dS
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 0000-00-00 00:00:00
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/marko-njegic-3175
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1693
[gender] => m
[description] =>
[image] => 1693.png
[url] =>
[group] => 4
[plugins] => {"customparams_author_school":"","customparams_author_title":"","customparams_author_title_categoryid":"28","customparams_fb_link":"","customparams_tw_link":""}
)
[avatar] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/authors/1693.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/02/18/1_galic_dominik6-150218.jpg
[galleryCount] => 4
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] => galic_dominik6-150218
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/02/18/1_galic_dominik6-150218.jpg
[title] =>
galic_dominik6-150218
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/02/18/1_galic_dominik-150218.jpg
[title] =>
galic_dominik-150218
)
[2] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/02/18/1_galic_dominik2-150218.jpg
[title] =>
galic_dominik2-150218
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/02/18/1_galic_dominik4-150218.jpg
[title] =>
galic_dominik4-150218
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Kao sin poznatog filmaša Eduarda Galića, Dominik Galić u djetinjstvu nije pridavao posebnu važnost očevu zanimanju. Čak i nije volio ići previše na setove. Više su njegovi prijatelji bili zainteresirani za set i statiranje od Dominika na filmovima i serijama koje je radio njegov otac. Njega je sport puno više privlačio. Film mu je onda bio apstraktan i tek je kasnio u životu vidio koliko je zapravo ostavio traga kroz atmosferui ljude koji su bili oko njega.
- Možda me to čak malo i zeznulo jer sam kasnije kroz život, kada sam se počeo ozbiljnije baviti filmom, cijelo vrijeme tražio ono što sam osjetio u djetinjstvu, a tada je zbog svih onda prisutnih okolnosti film bio puno društveno važnija i ozbiljnija djelatnost. No, jedno je sigurno: film je magija koja vam se nesvjesno uvuče pod kožu i ta se ljubav rodi ili se rodi. Kod mene se rodila – priznao nam je Domagoj koji s ocem Eduardom ponovno surađuje i upravo priprema dva nova projekta – “Šesti autobus“ i “za ona dobra stara vremena“.
Kako to da se niste ranije usmjerili u film? Što vas je odbijalo ili udaljilo od filmskog seta i eventualnog glumačkog posla?
- Ja sam završio jednu ozbiljnu karijeru koja je bila ona plivačka gdje sam nakon duge karijere došao do svjetskog vrha. Nisam bio najbolji, ali sam bio među najboljima na svijetu. Zato mi je nakon prestanka karijere bilo dosta teško vratiti se u neki normalan život i jedno vrijeme sam se tražio. Što sam se duže tražio to me film sve više privlačio, koliko god se s njim u maloj i relativno siromašnoj državi puput Hrvatske jako teško baviti, što ja naravno nisam odmah u potpunosti percipirao.
Glumački posao me nikad nije zanimao, ali sve ostalo da. Prije svega produkcija i pisanje scenarija. Kako sam ja izuzetno strog prema sebi, nisam nikad do kraja vjerovao kad bi mi roditelji rekli da imam dara za film, prije svega scenarije, no što su mi više to neki ljudi iz okruženja mog oca govorili to sam počeo o tome sve ozbiljnije razmišljati. Što sam dublje u to ulazio, vidio sam sve ljepote tog posla, ali nažalost i ograničenja koja taj posao u Hrvatskoj nosi.
Kako s odmakom gledate na karijeru u plivanju gdje ste postavili neke rekorde i postali hrvatski olimpijac?
- Gledam na to kao na jedan drugi život. Život koji me oblikovao kao osobu i koji mi je donio iskustva koja su neusprediva sa bilo čim što može doživjeti mlada osoba. Ono što mi je iz današnje perspektive najbolje u tome je da nije bilo nikakvih ograničenja. Dakle, ništa mene nije sprečavalo da pokušam biti najbolji što mogu biti, pa onda i u svjetskim razmjerima. Jedino ograničenja su bili ona koja je postavljalo moje tijelo i moj duh. To je velika razlika u odnosu na život kasnije. Sad su ograničenja puno veća, pogotovo s obzirom na hrvatske realnosti. S tim se nikad do kraja nisam pomirio. Iskreno, nekad mi se taj život čini kao neko snoviđenje.
A na iskustvo življenja i studiranja u Americi (poslovno administriranje, sveučilište Berkeley)?
- Iskustvo studiranja i življenja u Americi je nešto najbolje što mi se moglo dogoditi. To bih preporučio svakom mladom čovjeku. Osamostalilo me, naučilo razmišljati, proširili vidike, upoznao sam svakakve ljude iz svih krajeva svijeta i uvidio da nema nikakvih razloga da i u Hrvatskoj budemo lošiji od bilo koga. Osim onih prepreka koje sami sebi nametnemo. Nije Amerika ništa posebno na ono što tamo čuješ na predavanjima.
Ona je posebna na pogledakoji ti da na život i na razmišaljanje o njemu. Ti si gospodar svog života i samo o tebi ovisi kako će to završiti. Odgovornost za život je na tebi, i za dobro i za loše. To je velika razlika u odnosu na naš pogled. Kod nas se uvijek odgovornost prebacuje na nekog drugug i onda se često gubimo u teorijama zavjera i nametnute nemoći da išta promijenimo.
Nije vam žao što ste se vratili u Hrvatsku početkom 2000-ih?
- To je danas jako teško pitanje. Vratiti se u vlastitu zemlju gdje si potekao, odakle su ti roditelji, prijatelji i sve što te obilježava kao osobu nikad nije loše. Vjerojatno moj život ne bi ni približno sličio ovom danas da sam ostao u Americi. Ja sam tamo imao neku vrstu osigurane karte za dobar život i za naše prilike jako puno novca, no pitanje je koliko bi me taj život ispunjavao i što bi on na kraju značio.
Ovdje sam kroz projekte na kojima radim, prije svega s ocem u vezi Vukovara, dao svoj obol zemlji koju volim i drugim generacijama koje dolaze da znaju kako se ova zemlja stvarala. A i radim s ocem nešto što zaista volim i za što, bez lažne bahatosti, mogu reći da me bog podario s nekim talentom. S druge strane, ovdje je nekada jako teško prihvatiti realnost koja te stalno vraća na početak i ne dopušta ti da izađeš iz okvira koji sami sebi zadajemo, a da nismo zapravo ni sigurni zašto to radimo. Teško je stalno koristiti toliko energije za stvari koje nimalo nemaju veze s onim što bi trebalo biti osnova posla s kojim se čovjek bavi.
Kakva je Hrvatska po vama bila onda (iz perspektive studenta), a kakva je danas (u vašoj 43-oj)? Koliko (ni)je napredovala?
- Na to pitanje nije lako odgovoriti jer kada dugo živite u jednoj sredini izgubite objektivnost. Mnogi ljudi izvana kažu da Hrvatska danas bolja i naprednija zemlja i da smo nekad prekritični prema sebi. Mislim da u tome ima nešto istine, no ja se ne mogu oteti dojmu da nismo kao društvo daleko došli. Ljudi na ovim prostorima vrlo često novac poimaju kao nešto što dolazi kao “deus ex machina“. Pa im onda nije jasno zašto ga ima, ni zašto ga nema.
Novac u ozbiljnim društvima dolazi kao posljedica vašeg napretka kao osobe i kao društva u cijlini, naravno u odnosu na druga društa oko nas. To što ga danas u Hrvatskoj nema onoliko koliko bismo htjeli i što neki odnosno mnogi žive loše znači da smo podbacili i nikakvo farbanje toga i relativiziranje istoga neće to promijeniti. Za to smo odgovorni mi sami, svi građani i nikakvo prebacivanje toga na politiku ili neke zavjere neće to poboljšati. Mi moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život i za svoje neuspjehe i mjenjati se. Možemo to i ne napraviti, ali onda ne trebamo tražiti krivnju negdje drugdje. Ona je prije svega u nama.
Isto pitanje za hrvatsku kinematografiju?
- Naša je kinematografija u šizofrenom stanju. Kod nas se sve pomiješalo i ako ovako nastavi neće dobro završiti. Svaka kinematografija traži novac. Bez njega kinematografije nema. Doduše, pitanje je način na koji se taj novac troši i za što se troši. Vi imate stanje da su se filmovi kod nas radili sa većim budžetima prije 15 godina nego danas, a s druge strane se očekuje da oni budu bolji.
To je nemoguće. Isto tako način na koji naši filmaši odrastaju i stvaraju se pravi od njih ljude koji su potpuno odvojeni od realnosti života u Hrvatskoj i za koga oni te filmove rade. Oni žive u nekom zrakopraznom prostoru, a onda očekuju da ih isti ljudi koji njih uopće ne zanimaju financiraju, makar filmovi koji rade nemaju s tim ljudima baš nikakve veze. Dobar dio filmaša to čak i nije briga, što je korak do ludila. Vi želite da vas financira neko za koga vas uopće nije briga i koga čak i prezirete.
Zato i dobijate ovakve afere s braniteljskom populacijom koja se pita znaju li ljudi koji snimaju filmove u Hrvatskoj, što se ovdje uopće u stvaranju države događalo. Tu neki put stradaju i ljudi koji nisu za to krivi i neke se svari prenapuhuju, ali kada je diskurs potpun kriv teško je o ičemu ozbiljno razgovarati. Hrvatska kinematografija mora početi snimati filmove koji interesiraju Hrvate, pa makar to ne išlo odmah lako. Ista je stvar sa Hrvatskom televizijom. Svaka drugi narativ će prije ili kasnije loše završiti za sve koji se hrvatskom kinamatografijom bave.
U film ste ušli scenarijima za sportske dokumentarce plivačke i nogometne tematike, nakon čega ste se prebacili na političke i postali politički aktivni, među ostalim u HDZ-u. Zašto politika i zašto HDZ?
- HDZ je stranka koja jedina može mjenjati Hrvatsku i bila je prisutna u svim važnim trenucima za nju. Ona i danas ima najveći potencijal za pozitivno mjenjanje Hrvatske jer ima sjajnih ljudi u njoj. Ljudi izvana premalo poznaju HDZ jer vide samo ono što javno ispliva. Nažalost, nekad ljudi koji su ispod naprave puno i dobro, ali nitko zna njih ne zna jer kod nas ako se ne namećeš na način koji je opće prihvaćen često ne možeš doći do nikakve pozicije. Moj politički angažman išao je za tim da probam stvari poboljšati iznutra, koliko god to nekom može naivno zvučati. Iskreno, nisam siguran koliko sam u tome uspio, makar nisam se dugo zadržao u politici, pa je možda teško o tome dati neki objektivni sud.
Nakon vašeg dokumentarca “Vukovarska pasija i Križni put“ iz 2009. uslijedio je veliki dokumentarni serijal “Heroji Vukovara“ te film “Šesti autobus“ kojeg kao koscenarist i producent upravo pripremate s ocem Eduardom. Odakle tolika zanimacija za Vukovar?
- Tko razumije Vukovar, razumije i Hrvatsku. Sve najbolje što Hrvatska jest i što je kroz svoje postojanje bila, pokazalo se u Vukovaru. Vukovar je ključan za stvaranje Hrvatske države jer je jedna skupina ljudi božjom intervencijom, jer ništa drugo to ne može objasniti, bila na pravom mjestu u pravom trenutku. Ti su ljudi izašli iz kmetskog mentaliteta koji nas stoljećima sputava i zapravo postavili osnove moderne Hrvatske države. E, sad koliko smo ti mi kao društvo prepoznali, to je potpuno drugo pitanje. Bavljenje Vukovarom je zapavo bavljenje Hrvatskom i onim što je za nju najfascinantnije, i u dobrom i lošem.
Na snimanju prvospomenutog dokumentarca upoznali ste heroja Domovinskog rata, pokojnog Marka Babića. Što mislite kako bi Babić komentirao Hrvatsku danas?
- Uf, to je jako teško reći. Marko je današnjim generacijama potpuno nerazumljiv. On je znao reći da je sretan što je nakon 900 godina baš njegova generacija stvorila Hrvatsku državu. Objasnite vi to današnjim generacijama “Facebook i Instagram“ klinaca ili onim ljudima koji napuštaju Hrvatsku jer ne mogu osnove normalnog života uspostaviti. Marko je za njih fantazmagorija. Naš je neuspjeh kao društva što Markov duh nismo uspjeli prenijeti na buduće generacije. Odnosno, pitanje jesmo li uopće i pokušali? Ja Marka u današnjoj Hrvatskoj uopće ne mogu zamisliti.
“Šesti autobus“ je dosad (budžetski) najveći filmski projekt vezan za Vukovar, ako ne i Domovinski rat uopće. Tipujete na iscrpni, sveobuhvatni film o Vukovaru, ne samo izoliranu priču o šestom autobusu za Ovčaru?
- “Šesti autobus“ je ipak jedna priča. Nemoguće je cijeli Vukovar ispričati kroz jedan film ili seriju niti to, po mom mišljenju treba raditi. Vukovar je previše kompleksan za to. Mi smo u “Šesti autobus“ uvrstili ono što mi smatramo najvažnijim za vukovarsku priču i ono što je priča podnosila, a da i dalje zadrži konture osnove priče koja je za film i seriju najvažnija. To je ipak priča koja je motivirana Vukovarom, ali koja nema pretenziju da ispriča sve priče, niti to može.
Koliko Hrvatskoj i hrvatskoj kinematografiji treba jedan ovakav film? Mislite li da će biti hit u kinima?
- Hrvatskoj kinematografiji je taj film nužan, makar ja nisam najobjektivniji kada o tom govorim, ali nije samo taj film nužan. Domovinski rat je ključ naše države i ako se tim ne bavimo u kinematografiji i to dosta nešto onda nije kako treba biti. Praviti se da je Hrvatska država nastala slučajno, a ne kroz Domovinski rat vodi u poništavanje same osnove naše države i onda i njeno postojanje postaje upitno. Da li će film biti kinohit, u Hrvatskoj je nemoguće prognozirati, makar se tome svesrdno nadamo.
Hoće li branitelji sudjelovati u snimanju ratnih akcijskih scena?
- To je namjera od samog početka. Branitelji sudjeluju od samog početka. Od ideja, scenarija pa do snimanja ratnih scena gdje se od njih najviše očekuje.
Najavili ste da će film biti realističan/životan. Na što točno pod tim mislite? Kakve ratne trenutke hvatate kamerom?
- Rat je sve ono što ljudi u miru ne misle da on jest. Dakle, to je najviše što mi, otac i ja, desetogodišnjim iskustvom možemo doprinijeti. Tome će naravno doprinijeti i sami branitelji. Dakle, tu prije svega govorim o autentičnosti filma, a ne onome što si neko zamišlja da rat u Vukovaru je. Tu su razlike velike.
Je li se “Šesti autobus“ dotiče i Vukovara/Hrvatske nakon rata?
- Da, u nekim dijelovima da. Ondje gdje smatramo da to pridosi cjelovitosti priče i razumijevanju konteksta.
Današnje Hrvatske se dotičete i u post-tranzicijskom mladenačkom filmu “Za ona dobra stara vremena“. Scenarij ste napisali 2003., ali je još uvijek aktualan. Što vam to govori?
- Puno. Nažalost, to vam se veže i na odgovore koje sam vam već dao. Nismo puno odmakli. Ljudi koji danas čitaju taj scenarij ili koji su već u fazi postprodukcije gledali taj film često misle da je motiviran današnji događajima što možda meni laska jer sam mnoge stvari predvidio, ali taj scenarij nije bio nikakvo prediđanje. On je bio samo ono što sam ja vidio, donekle ponukan time što sam se upravo vratio iz Amerike te mi je pogleda bio donekle izvana, odnosno nije bio zamagljen unutrašnjim pogledom na stvari.
Inspiraciju ste crpili iz vlastitog života, konkretno što ste, nakon povratka iz Amerike, dobili posao u Agrokoru, ali ne u struci kao magistar ekonomije, već u skladištu?
- Sve što danas vidite da se događa oko Agrokora vam je najbolji komentar toga. Ne možete se praviti da radite svjetsku priču na balkanski način i očekivati da vas to nikad neće udariti u glavu. Sve što radite ima u životu posljedice, samo što često one dođe onda kad ih najmanje očekujete ili kada vam to najmanje paše.
Sigurno vam nije žao što ste se vratili iz Amerike u Hrvatsku?
- O tome sve manje razmišljam, odnosno više uopće ne razmišljam. Tako je, kako je. Život nikad nije crno-bijel i razmišljati o tome što bi bilo kad bi bilo zapravo vas vodi u pogrešnom smjeru.
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/dominik-galic-i-njegov-otac-eduard-pripremaju-jos-jednu-vukovarsku-filmsku-pricu-tko-razumije-vukovar-razumije-i-hrvatsku-531933
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=2598f1ca213a1136d0c9b50ab2b796d709408e4d
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Dominik+Gali%C4%87+i+njegov+otac+Eduard+pripremaju+jo%C5%A1+jednu+vukovarsku+filmsku+pri%C4%8Du%3A+Tko+razumije+Vukovar%2C+razumije+i+Hrvatsku&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fdominik-galic-i-njegov-otac-eduard-pripremaju-jos-jednu-vukovarsku-filmsku-pricu-tko-razumije-vukovar-razumije-i-hrvatsku-531933
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fdominik-galic-i-njegov-otac-eduard-pripremaju-jos-jednu-vukovarsku-filmsku-pricu-tko-razumije-vukovar-razumije-i-hrvatsku-531933
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => 'ŠESTI AUTOBUS'
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
21. svibanj 2024 21:28
