Obično vrijedi pravilo da se dobra književnost ne ispisuje tekstom koji mitraljira suvremenike, osobito one koji drmaju političkim životom neke zemlje.
Tomu služi novinarstvo. Kad se zamagle i pretope granice između paprenog političkog komentara i beletristike, ishod u pravilu bude pamflet koji dvostruko promašuje: niti dopire do onog dijela publike kojoj je stalo do literature, niti do čitatelja gladnih polemičke publicistike. Naravno, svako pravilo ima poneku iznimku. Ako pitate ovog recenzenta, “Adresa” Dragana Velikića možda je i jedina od te vrste. Da mi je netko rekao kako ću uživati u prozi (a ne političkoj esejistici!) u kojoj je brat-bratu barem petina sadržaja izravno posvećena tranširanju režima Aleksandra Vučića, rekao bih mu da nije naročito bistar. Ali, skrušeno priznaj...