Mišljenja Cinemark

SVJETIONIK Bitka za svjetlo

FILM: The Lighthouse; SAD, 2019.; REŽIJA: Robert Eggers; ULOGE: Robert Pattinson, Willem Dafoe; OCJENA: **** 1/2

‘Svjetionik’ je i film o filmu, odnosno kinu, ‘čaroliji u svjetlima’. Film izgleda kao da je iskopan u arhivu 30-ih i 40-ih ili pronađen u skrivenom sefu legendarnog producenta c/b horora i ‘noira’ Vala Lewtona koji ga je ljubomorno čuvao za sebe.

Otkad potpisnik ovih redaka redovno prati ZFF, dakle gotovo dobrih deset godina, festival nije savjetovao kritičare/novinare da punih tjedan dana unaprijed rezerviraju ulaznicu za jutarnju projekciju nekog filma kako ne bi ostali bez nje.

Ove godine se upravo to dogodilo. Film koji je izazvao festivalsku jagmu za kinokartama jest "The Lighthouse", drugijenac Roberta Eggersa (horor "The VVitch") s Robertom Pattinsonom i Willemom Dafoeom u glavnim ulogama. Više je faktora zasigurno kumovalo tome.

Kino "Europa" je zatvoreno pa su tradicionalne jutarnje projekcije u približno dvostruko manjem "Tuškancu" otvorene i za javnost kako bi se reducirala navala na večernjima, tj. nisu samo "ekskluziva" za kritičare/novinare. Nadalje, izvrsna "Vještica" stekla je od 2017. naovamo kultni status i pretvorila Eggersa u redatelja čiji se idući film čeka s nestrpljenjem. Konačno, tu je i Pattinson koji je od premijere "Svjetionika" u Cannesu postao novi Batman.

Pattinson je još uvijek miljenik mnogih pripadnica ljepšeg spola, zauvijek zaljubljenih u njega kao vampira iz popularne "Sumrak" sage, premda se mladi glumac odmaknuo maksimalno daleko od imidža hollywoodske zvijezde nizom hrabrih uloga u nezavisnim i umjetničkim filmovima za festivale, ne multiplekse ("Rover", "Izgubljeni grad Z", "Paklena noć", "Misija: Duboki svemir").

Dosta je Pattinsonovih obožavateljica stiglo u "Tuškanac", uz ljude iz filmske struke i filmofile. Neke od njih su se uskomešale od uzbuđenja prije projekcije, no ubrzo je uslijedio šok kad je postalo jasno da je "The Lighthouse" svjetlosnim miljama udaljen od "Twilighta" kao nijedan dosadašnji Pattinsonov film, dalji čak i od svemirske drame "High Life".

Da je Pattinson vampir u "Svjetioniku" on ne bi bio Edward Cullen Stephenie Meyer. Bio bi Murnauov Nosferatu kojeg je, zanimljivo, glumio Dafoe u "Sjeni vampira", preciznije njegova tumača Maxa Schrecka. Naime, "The Lighthouse" je snimljen na 35-mm vrpci i njeguje uski format crno-bijele slike kao nijemi filmovi dvadesetih.

Eggersova vizualna nastojanja smjeraju prema njemačkom ekspresionizmu s potpisom Murnaua, od nijansirana osvjetljenja do fotografije crno-bijelih kontrasta u svrhu suprostavljanja realnog i nadrealnog na rubu svijeta i zdrave pameti.

Uski format potencira prostornu suženost mjesta radnje, reducirane na svjetionik na hridi okružen morem i izoliran od civilizacije. Zaglavljeni na toj izoliranoj lokaciji Pattinsonov i Dafoeov lik, stari svjetioničar i njegov novi pomoćnik podjednako nečiste savjesti i skrivenih tajni, dosegnut će psihološku točku pucanja, još luđe i anksioznije od Jacka Nicholsona u Kubrickovu "Isijavanju".

Loši predznaci slijede jedan za drugim ("Donosi nesreću ako ne dovršiš zdravicu", "Nesreća je ubiti morsku pticu") i mladi svjetioničar počinje buncati o sirenama, gubiti razum kao njegov prethodnik. Možda je i sve u njegovoj glavi. "Ja i ova hrid smo proizvod tvoje mašte", sugerira stari svjetioničar u jednom momentu.

Redateljeva tehnika u psihološkom hororu s elementima crnog humora može se nazvati "zatišje pred buru". Košmarni ugođaj se bilda postepeno zvukom srditog vjetra, bijesnih valova i jezivih truba, te halucinantnim slikama silueta boje ugljena, morskih stvorenja, montažog preklapanja staklene čaše i ostakljenog tornja svjetonika.

Nismo provjeravali vrijeme, no prošlo je sigurno deset minuta prije nego što su Pattinsonov i Dafoeov lik prozborili riječ i počeli govoriti kao da čitaju Hermana Melvillea ("Za koji tjedan obojica htjeti biti tihi kao grobnica"). Dotad su kadrom dominirali samo zvučni efekti i glazba. Od dijaloga ni "d".

Mogao je "Svjetionik" nastaviti u (is)tom tonu nijemog filma i vjerojatno bi bio jednako impresivan, možda i impresivniji. I nastavio je, doduše samo povremeno, kroz ekspresije vjerojatno nikad boljeg Pattinsona. Svejedno, kad jedina dva lika filma počnu pričati, "The Lighthouse" izgleda kao da je iskopan u filmskom arhivu tridesetih i četrdesetih.

Ili pronađen u skrivenom sefu legendarnog producenta c/b horora i "noira" Vala Lewtona ("Ljudi-mačke", "Sedma žrtva") koji ga je ljubomorno čuvao za sebe. Filmofilija je prisutna u svakom kadru "Svjetionika", no ono što ga razlikuje od, recimo, Oscarom nagrađenog "Umjetnika" jest stupanje na teritorij eksperimentalnog filma, kao da već ovakav nije dovoljno subverzivan za projekt koji se otvara logom hollywoodskog studija Universal Pictures.

U tehnici snimanja i pokretima kamere na kranu, filmofili će prepoznati (vizualni) utjecaj Wellesova "Građanina Kanea" i ranog Hitchcocka. Sve to ima savršenog smisla jer "The Lighthouse" je i film o filmu, odnosno kinu, "čaroliji u svjetlima". Režiser je svjetioničar kojemu je posao da održavati svjetlo, a njegov svjetionik je kinoprojektor što baca snop svjetlosti na platno i mora svijetliti.

Duel dvojice muškaraca može se shvatiti psihološki kao "frojdovska" bitka za muškost u svjetioniku kao divovskom falusu, ali i metafilmska oko toga tko će upravljati svjetlom. Njihova borba predstavlja borbu za kino između stare generacije utjelovljene u Dafoeu ili mlade (Pattinson) koja mu krade vatru poput Prometeja. "Samo me pusti do svjetla".

Pripreme za Batmana

Pattinson je počeo pripreme za "Batmana" koji će u kina doletjeti 2021. godine. Formira se polako već i glumačka ekipa. Matthew McConaughey je Harvey Dent, Paul Dano Riddler, Zoe Kravitz Žena-mačka, a Pingvin bi mogao postati Colin Farrell. Prije toga, Pattinsona ćemo vidjeti u novim filmovima Christophera Nolana ("Tenet") i Claire Denis ("The Stars at Noon").

Naslovnica Cinemark