Mišljenja Cinemark

PRIVEDITE OSUMNJIČENE Vječni sjaj dijaboličnog uma

FILM: The Usual Suspects; triler; SAD, 1995.; REŽIJA: Bryan Singer; ULOGE: Gabriel Byrne, Kevin Spacey; OCJENA: *****

Tko je Keyser Söze? Teško je pisati o trileru čiji kraj, uz 'Šesto čulo', predstavlja definitivni 'twist' 90-ih, a ne natuknuti njegov identitet, ako je to uopće on. Istina je labav pojam u inteligentnom, dijaboličnom filmu uvojite naracije koji zahtijeva koncentraciju publike i nemoguće bi ga bilo gledati na prekide, s reklamama. Šokantni obrat danas koincidira s još šokantnijim otkrićima u vezi Kevina Spaceyja, ali i režisera Bryana Singera (optužbe za seksualno zlostavljanje) koja potiču na neka nova čitanja filma.

Nepredviđeni završni preokreti karakterizirali su devedesete, dekadu koja je iznjedrila najviše filmova s neočekivanim krajevima. "Sedam", "Iskonski strah", "Igra", "Šesto čulo", "Klub boraca"... i "Privedite osumnjičene" (1995.) redatelja Bryana Singera i scenarista Christophera McQuarrieja. Dakako, filmovi su i prije frapirali publiku kad se, recimo, razotkrilo što je "pupoljak" ("Građanin Kane") i tko je "majka" Normana Batesa ("Psiho").

No, devedesete su donijele nove vječne pitalice u dva filma u kojima je sjajnu sporednu ulogu odigrao Kevin Spacey. Što je u kutiji ("Seven) i, posebice, tko je Keyser Söze ("The Usual Suspects")? Doista, tko je Keyser Söze? Teško je pisati o trileru čiji kraj, uz "The Sixth Sense", predstavlja definitivni "twist" devedesetih, a ne natuknuti njegov identitet, ako je to uopće on, ali vrijedi pokušati.

"Privedite osumnjičene" je scenaristički izvrsno konstruirana ("meta") "namještaljka" s određenom improvizacijom, koncipirana poput policijskog ispitivanja/saslušanja i identifikacije kriminal(a)ca. Unutar prvih deset minuta filma koji je, moguće, izvorni naslov dobio po rečenici iz "Casablance" ("Round up the usual suspects"), privedeni osumnjičeni se nalaze poredani u vrsti za identifikaciju u policijskoj postaji.

Dean Keaton, Michael McManus, Todd Hockney, Fred Fenster i Verbal Kint (Gabriel Byrne, Stephen Baldwin, Kevin Pollak, Benicio Del Toro, Spacey) trebaju istupiti naprijed kad čuju svoj broj i izgovoriti rečenicu "Hand me the keys, you fucking cocksucker!".

Svaki od osumnjičenika izgovara rečenicu na drukčiji način, uz smijeh spontano izazvan vjetrovima koje je na setu puštao naduti Del Toro. Ikonička scena gradi konstrukciju filma. U vrstu, čujemo, "uvijek stave jednog krivca", dakle netko od njih bi trebao biti "pravi" negativac. A tu su i varijacije, tj. improvizacije u priči.

Nju će u filmu pričati nepouzdani narator. On je Verbal Kint, "sitni prevarant" u društvu "opakih otmičara" koji ga zovu "čovjek s planom". Nomen est omen: Verbal kao onaj koji voli pričati. Kint nije samo lajavac, već i šepavac, invalid. Njega ispituje agent carine Dave Kujan (Chazz Palminteri).

Kujan želi doznati zašto je otet kamion pun oružja te kakve veze ta otmica ima s pucnjavom u luci i nestalim kokainom. Priča započinje s vremenskom odrednicom "sinoć", da bi se vratila "šest tjedana ranije" i uglavnom se vozila na dva temporalna kolosijeka – sadašnjost i prošlost.

U prvoj "sinoćnjoj" sceni vidimo ranjenog Keatona kako ležeći pokušava užgati razliveni benzin. Misteriozni čovjek će uriniranjem ugasiti njegove planove, da bi nešto kasnije sam bacio cigaretu koja leti u usporenom pokretu i pali vatru. Tada prvi put čujemo ime "Keyser". Sve je na svome mjestu u McQuarriejevoj zamršenoj slagalici.

Sadašnjost i prošlost kao dvije verzije priče - stvarnost i fikcija, istina i laž, objektivno i subjektivno, šepanje i šepurenje. Uriniranje kao "little fuck you". Keyser kao Söze. Naime, Kint priča priču kako je se sjeća, a ne znači da su se zbivanja doista tako dogodila budući da se neke stvari odvijaju drukčije od prikazanog i ispričano je njegova verzija.

Kvragu, tko je Keyser Söze i što je istina, gledatelj se pita kao Kujan, podjednako želeći dobiti odgovore na postavljena pitanja, razlučiti fak(a)t i fikciju. Söze naizgled može biti bilo tko, od njegova odvjetnika Kobayashija (Pete Postlethwaite) do Keatona, a opisuje se kao nekakav mit, zloglasni mađarski mafijaš od čijeg imena i kriminalcima klecaju koljena.

Koliko je opasan, doznajemo u jednom "flešbeku" kad mu neki rivali uzmu familiju kao taoce kako bi mu zaprijetili, a on sam ubije suprugu/djecu radije nego da oni to naprave i, jasno, potom pobije njih, njihove bližnje i daljnje te iščezne. Njemu je pripadao spomenuti kokain za koji, još malo zbunjoze, netko kasnije kaže da ga nije ni bilo.

Nije možda bilo ni Sözea. "Nestao je", kaže Kint i otpuhne (u) zrak između sebe i Kujana. Istina je labav pojam u inteligentnom, dijaboličnom filmu uvojite naracije koji zahtijeva koncentraciju publike i nemoguće bi ga bilo gledati na prekide, s reklamama.

Svaki lik je stvoren za krive procjene, slutimo da u Kintovoj priči ima (ili nema) još koječega, sve je tajnovito i sjenovito, kao u izvanrednom kadru Keatona obavijena crnom siluetom nekog drugog muškarca u staklu prozora. Egzistira li uopće Söze kao takav jer "nitko ne vjeruje da postoji, nitko ga nije vidio"? Je li se išta dogodilo kako priča Kint? Je li se, dovraga, dogodio sam film, odnosno sve u njemu?

Rečeno nam je da Söze "koristi pijune koji ništa ne znaju". Upravo to, na kvadrat, rade Kint, McQuarrie i Singer: osim što koriste likove/glumce poput pijuna na šahovskoj ploči, oni ih rabe i kao aktere filma, najveće iluzije, pa i manipulacije blizu mađioničarskom triku u kojem mađioničar navodi publiku na krivi trag.

Mađioničar je sličan pripovjedaču, (ne)pouzdanom naratoru koji subjektivno prikazuje kao objektivno. "Najveći trik koji je vrag ikad izveo jest što je uvjerio svijet da ne postoji. To je njegova najveća prevara", legendarna je izjava iz filma, inače citat francuskog pjesnika Baudelairea. "The Usual Suspects" je meta film o (filmskom) pripovijedanju i pripovjedaču čija je naracija priče važnija od same priče.

Narator povlači konce likova i manipulira Kujanom/publikom u šahovskom trileru koji se odlično nadovezao na poetiku Tarantinovih "Pasa iz rezervoara" i "Paklenog šunda" ("kul" ekipa kriminalaca, nelinearna naracija), pa i izjavu zlikovca iz McTiernanova "Posljednjeg akcijskog junaka" da "u ovom svijetu negativci mogu pobijediti" ili barem (do daljnjega) iskliznuti iz prstiju policije.

Antologijska je scena, snimljena iz tri različita kuta, kad Kujan shvati da je preveslan i ispusti šalicu kave koja u usporenom pokretu pada na pod i razbija se. Kujan je nasamaren kao i gledatelj jer nije obraćao pažnju na donji dio šalice i još neke potankosti, premda su detalji i sitni tragovi rješenja zagonetke posijani u kadru i - izvan njega.

Šokantni obrat danas koincidira s još šokantnijim otkrićima u vezi Spaceyja, ali i Singera (optužbe za seksualno zlostavljanje od 1995.) koja potiču na neka nova čitanja filma dok šalica opet ne (is)padne u "slow motionu". Privedite osumnjičene.

Oscar za originalni scenarij i sporednu ulogu

Kevin Spacey je za sporednu ulogu u ovom filmu dobio prvog od dva Oscara (glavna u "Vrtlog života"), a Christoper McQuarrie osvojio je zlatni kipić za najbolji orginalni scenarij. McQuarrie i Bryan Singer postali su u budućosti sinonimi za blockbustere, prvi za serijal "X-Men", a drugi za kasnije nastavke "Nemoguće misije". Malu u logu u filmu ima Peter Greene kao "poveznica" s "Paklenim šundom" (Zed). P.S. "Privedite osumnjičene" se prikazuje ovog utorka 19. studenoga na Cinemaxu2.

Naslovnica Cinemark