Draga Mani,
znam da ne smijem pisati nekrolog. Pismo, eejjj Ivice pismo, tako biste vi rekli. Ovdje u Ljubljani je kiša, nadire sa svih strana, slijeva se s Triglava, putuje iz Portoroža i čini kovitlace tople magle. Volio bih da smo u Splitu, tamo kiša stvara mirise, skače u more, plače i smije se.
U poplavi fotografija i sjećanja koja izlaze svake minute, uz vaše ime na Facebooku još uvijek je upaljeno zeleno svjetlo i pokazuje se torta. Kako da vas razveselim za rođendan? Nekad sam to odlično znao. Išli smo u konobu "Varoš" na ručak, nekad i u nepoznati restorančić kraj pazara na Sućidru kojem se ne sjećam imena. Ili ste vi kuhali.
Evo ovdje u Sloveniji opet pripremam Pasolinija. Kabaret, pisan za Lauru Betti koju smo nekad davno zajedno obišli u Rimu. A vi ste je upoz...