Kultura Kultura

zajednički život i prevođenje

Sanda Hržić i Darko Rundek preveli 'Jezik ptica' Faridudina Atara, remek-djelo perzijske poezije 12. stoljeća, poeme u kojoj, kako kažu, nema ni zrnce banalnosti

zajednički život i prevođenje

Gramzivost
i sebičnost, ako nisu zauzdane, mogu potpuno zatrpati prolaz prema suptilnijem i osjetljivijem postojanju

Dvorana Gradske knjižnice Marka Marulića djelovala je poput kapsule iz nekog drugog vremena i prostora dok je redateljica Sanda Hržić predstavljala knjigu “Jezik ptica” perzijskog pjesnika Faridudina Atara, koja je zahvaljujući njoj i njezinu životnom partneru, kantautoru Darku Rundeku, prevedena i na naš jezik.

Njezino nadahnuto tumačenje značenja ove poeme iz 12. stoljeća, povezivanje s mitološkim likovima, te pripovijedanje o motivima minijatura kojima je ilustrirana knjiga, potpuno su uzeli pažnju publike, gusto načičkane do posljednje stolice u prepunoj dvorani. Rundekova gitaristička pratnja i pjevanje, uz Dražena Franolića na arapskom oudu, te poticajna pitanja Vlaste Prohaske Jarec iz “Planetopije” pridonijeli su ugođaju koji se može usporediti s onim poznatim nam djetinjim doživljajem napetog iščekivanja dok nam netko čita. Mnogi su poslije, razmjenjujući dojmove, kazali da su ih crtice iz sufijske zbirke mudrosti emotivno dotaknule.

Razgovor za Slobodnu Dalmaciju vodili smo prije nego što su požurili na trajekt za Brač, gdje imaju kuću.

Kako biste nekome tko ne zna opisali ovu poemu staru 800 godina?

Sanda: Okvir je priča o svim pticama svijeta, poznatim i nepoznatim, koje su krenule na put u potragu za svojim istinskim kraljem Simurgom. Predvodi ih najmudrija među njima, kruničarka, koju se na Braču još zove “božji kokotić” i gnijezdi se u “hrebu” starih maslina ili u ruševinama kuća. Kruničarka odgovara na pitanja ptica, hrabri ih dajući im pouke, pričajući im priče iz svijeta ljudi, i to svih slojeva, kraljeva, princeza, prosjaka, trgovaca, lutajućih derviša…

Darko: To je poema pisana na perzijskom jeziku u preko 4500 dvostiha. Njezina je tematika duhovna, isprepliću se dvije osnovne teme: oslobađanje iz zatvora vlastite osobnosti i pokušaj sjedinjenja s Apsolutom.

Poznati redatelj Peter Brook napisao je predgovor za vaše izdanje. Koliki je njegov utjecaj na vašu preokupaciju ovim djelom?

Sanda: Njegov je utjecaj ključan. Prije četrdesetak godina došla sam u dodir s kazališnom avanturom Petera Brooka i njegove internacionalne grupe glumaca koji su “Jezik ptica” imali kao predložak za istraživanje univerzalnoga kazališnog jezika. Bio je to zov koji me je privukao u Pariz i postupno doveo do suradnje s gospodinom Brookom. Moj interes prema poemi rastao je i rezultirao ovim prijevodom.

Što je bio najveći izazov tijekom prevođenja?

Sanda: Prvo je trebalo razumjeti smisao i dubinu sufijskog učenja. Za to je trebalo pročitati opsežnu literaturu i povezati se sa živućim sufijima. U početku sam samo prevodila neke dijelove, naročito mi je bilo važno prevesti “sedam pustopoljina” jer su one u poemi samo srce inicijacijskog puta kroz koji prolaze ptice. Darko mi je bio prvi čitatelj, s njim sam razmjenjivala pitanja o nekim teže razumljivim dijelovima.

Darko: U početku mi je to bila gnjavaža jer su se pojavljivali stihovi koji mi nisu bili ni razumljivi ni bliski. Ali Sanda je bila uporna, i to godinama. Trebalo je postupno razdvojiti jezične idiome od sadržaja i pokušati im naći ekvivalent u našem jeziku. Bitan je moment bio kad smo iz proznog prijevoda zasnovanog na referentnom prevodu Garcina de Tassyja, pod utjecajem Azre Abadžić i Ebdehaja Navaya, prešli u formu dvostiha, koja odgovara originalu i koja je puno jasnije organizirala ritam i smisao.

Što možete reći o strukturi poeme, ima li u njoj posebnosti?

Sanda: Počinje zazivanjem i principima odnosa stvorenog svijeta sa Stvoriteljem i mjesta čovjeka u njemu. Zatim počinje priča o pticama koje kruničarka zove na put prema Simurgu, njihovu kralju, ali one nalaze isprike ne bi li se izvukle. Nakon jedne posebno duge i značajne priče, ptice prihvate izazov i kreće cijeli niz pitanja vezanih uz slabosti i teškoće. Na njih kruničarka odgovara novim uputama i pričama. Slijedi put kroz sedam inicijacijskih pustopoljina: potrage, ljubavi, spoznaje, samodostatnosti, jedinstva, zgranutosti i iščeznuća. Od tisuća ptica samo 30 ih stiže na Simurgov prag… Dalje vam neću otkriti, a u epilogu se pisac obraća direktno čitatelju i slijede priče o smrtnim trenucima svetaca. Ima oko 180 priča, što kratkih, što dugih. Atar je vjerojatno u poemu uključio mnoge priče koje su u to vrijeme kolale među sufijima. On je kristalizirao uzlet sufijske misli, koji je uskoro raspršila najezda Mongola, u kojoj je Atar i sam poginuo.

Što je mistično u “Jeziku ptica”?

Darko: Sve je mistično u “Jeziku ptica”! U toj poemi nema ni zrnca banalnosti.

Sanda: Težnja za sjedinjenjem s božanskim prožima svaki njezin stih.
 

Koliko je ova knjiga značajna za vaš život, s obzirom na to da ste se tako dugo njome bavili? Na kraju procesa, koliko vas je promijenio rad na prijevodu?

Sanda: Totalno je značajna, ali ne samo na direktan način kroz njezine riječi. Intuitivno sam osjetila njezin miris i zov, sve ove godine me nadahnuje i povremeno usmjerava na sasvim neočekivan način. To je vrsta štiva koje uzdiže biće, svakom novom stepenicom drukčije se čita.

Darko: Nije to zabavno štivo, postavlja pitanja i zadatke koje je gotovo nemoguće dostići.

Od svih ljudskih karakteristika koje se pripisuju pticama u ovom djelu, s kojom se najteže nosite?

Sanda: Dobro ste to rekli, ptice su simboli ljudskih duša. Gramzivost i sebičnost, ako nisu zauzdane, mogu potpuno zatrpati prolaz prema suptilnijem i osjetljivijem postojanju. Ljepota, dobrota, mir i velikodušnost ne mogu raširiti krila, nema onda puta prema nepoznatom vibrantnom svijetu svetog, bez kojega čovjek gubi svoju ljudskost, pretvara se u destruktivnu i zlu silu na planetu.

Darko: Ja ponekad teško izlazim na kraj sa samoljubljem i ohološću, vlastitom i tuđom, na primjer. Ali u krajnjoj liniji, sve što čini osobnu ćud prepreka je sjedinjenju s Apsolutnim.

Što “Jezik ptica” može pružiti današnjem čovjeku? Smatrate li da je premalo duhovnosti u svijetu?

Sanda: Napuštanje vezanosti za materijalno neophodna je stepenica koja vodi prema unutarnjem preobražaju za koji smo potencijalno stvoreni i sposobni. Ako se izgubi veza s finijim prostorima postojanja, intuicijom i tajnom u ozračju svetog, kao što je slučaj s termo-industrijskom civilizacijom u kojoj smo mi rođeni, urušava se cijeli sistem života. Tada čovjek u materijalno projicira svoju potrebu za beskonačnim. Danas se uzima, uzima, uzima iz zemlje i svih njegovih bića, bezglavo se baca smeće koje se nikad neće razgraditi, kupuje se i razbacuje usprkos nezamislivoj krizi koja traje. Prije par dana je 11.000 znanstvenika iz 153 zemlje izdalo proglas globalne klimatske krize: “Unatoč pregovorima koji traju 40 godina, nismo riješili ovu ekološku krizu. To će zahtijevati velike promjene načina na koje funkcionira društvo u cjelini u suživotu s prirodnim ekosustavima.”

Ovo je duhovno pitanje, kako se osjetiti dijelom cjeline života na ovom planetu koji je samo sićušno zrnce u neizmjernom prostoru Tajne.

Darko: Pitanje koje pokreće ovu poemu je pitanje koje je u temelju ljudskog razumijevanja vlastitog postojanja i vlastite svjesnosti. Zato je podjednako aktualno dvije tisuće godina prije Atara kao i devetsto godina poslije, odnosno sad.•

Rumi je uvijek u torbi

Atar je učitelj u svijetu poznatijeg pjesnika Rumija. Na koji su se način isprepleli njihovi životi?

Sanda: Atar je u starosti upoznao dječaka Dželaludina Rumija, koji je s ocem bježao pred Mongolima iz rodnoga grada Balha, u današnjem Afganistanu, prema Maloj Aziji. Prepoznao je izuzetnu dječakovu nadarenost i dao mu svoju “Knjigu tajni”, koja je poslije nadahnula Rumija. “Atar je kročio kroz svih sedam gradova ljubavi, dok smo mi tek zamakli za prvi ugao”, napisao je Rumi u jednoj od svojih pjesama i time odao priznanje svojem velikom duhovnom učitelju i književnom uzoru.

Darko: Prijevodi Colemana Barksa Rumijevih pjesama uvijek su u mojoj putnoj torbi i Rumijeva poezija uvijek me ponovno razbudi i nadahne.

Naslovnica Kultura