Kultura Kultura

Kraljevska prilika

Na koncertu Aniella Desideria, napuljskog Fenomena, možda je čak i tišina uoči Svih svetih dobila nešto drukčije konotacije

Kraljevska prilika

Koncert talijanskog gitarista Aniella Desideria u Muzeju grada Splita jednu je stvar učinio čujnom još i prije negoli je odsvirao prvi ton – i publika i glazbenici spremni su za koncertnu dvoranu u Tončićevoj.

Naime, Gotička dvorana u Getu bila je dupkom puna i vjerojatno nitko ne bi imao ništa protiv malo više komoda i zvučne rezonancije.

Čak i unatoč kišici vani i slabo klimatiziranom prostoru unutra, nitko nije imao primjedbi. U srijedu navečer, na Danima klasične gitare, samo se aplaudiralo . I to dugo.

Kad vidite krupnoga Aniella, učini vam se da će utihnuti jaganjci, ili barem publika Večere za 5, a ne ona u koncertnom parteru.

Recimo to bolje onda, Aniello izgleda kao prosječni tenor, a ne kao uobičajeni gitarist. Znate kakvi su gitaristi, Petar Čulić, Petrit Ceku... sve je to isposnički elegantan svijet, konačno nenadmašeni Paco de Lucia zajedno s gitarom nije mogao imati više od 60 kila, dek ovdje ondje.

Pa i sam direktor Dana klasične gitare, naš dragi Josip Dragnić, nije mogao biti nego gitarist... ili joga-vegan.

Španjolski festival

Ali po tko zna koji put se potvrdilo kako privid nema veze sa stvarnošću. Jaki Desiderio je vrhunski gitarist.

Možda je čak i tišina uoči Svih svetih dobila nešto drukčije konotacije, a svakako je dva dana prije vremena ušutkala ljude u publici tih sat i dvadeset minuta.

Sve želje i iščekivanja Desiderio je pretvorio u španjolski festival, prošaravši prstima program od baroka do danas, kroz skladbe Sanza, Albeniza, Llobeta, Ruiz Pipa, De Fallea, Rodriga, kao i posljednju skladbu Lea Brouwera “Rito De Los Orishas.

Za čuvenog Kubanca Brouwera napravljena je iznimka u ovom španjolskom društvu iz barem dva razloga: u ožujku ove godine napunio je 80 godina, a on je i jedan od Aniellovih učitelja.

Čuli ste već za sinesteziju kao izraz, a vjerojatno je i doživjeli. To je ono kad jednim osjetilom osjetite nešto što je u domeni drugoga. Vratimo li se na prvu asocijaciju, dođe vam reći kako je kod Desideria ono što čujete – delikatesa.

Čak i svi mi koji smo glazbeni nevježe osjetili smo da napuljski virtuoz servira gozbu pred kakvom ćete se naći možda jedanput u životu, dogodi li vam se recimo da nekako završite na kraljevskom vjenčanju.

Lagali bismo kad bismo rekli kako poznajemo program na njegovom meniju, ali ovo nam možete vjerovati na riječ: kad govorimo o tehničkoj preciznosti, strasti i jedinstvenim interpretacijama nekog glazbenika, mislimo na večer kakvu smo proveli ove srijede u Muzeju grada Splita.

Da stvorimo možda jasniju sliku pomoću usporedbe: ne mislimo isto i za večer u Podrumima s Ivom Pogorelićem, ovog ljeta u okviru Piano Loopa.

Vjerojatno su isti ulozi u pitanju, međutim, ovdje doista svim čulima svjedočite apsolutnoj kontroli nad instrumentom. Aniello nije mogao otići bez bisa, na kojemu je izveo Satievu skladbu "Gnossienne 1".

Sasvim je jasno zašto Desideria zovu Fenomen. Biografije kažu da je već s osam godina držao samostalne koncerte. Vjerujemo im na riječ, jer čovjek i četrdesetak godina kasnije za publiku svodi istinski rijetko isustvo. Fenomenalno zapravo.

Naslovnica Kultura