Kultura Kultura

Spremna na sve

Ana Gruica Uglešić kao Vrag dosad je najveća i najsloženija uloga glumice, i to u predstavi s uspjelim faustovskim motivom za sva vremena

Spremna na sve

Skok na skok, i počela je sezona i u Gradskom kazalištu mladih Split, premijerom “Postolar i vrag”. Stara povjestica Augusta Šenoe, nastala po narodnoj pripovijesti razgranala se po ideji Siniše Novkovića u predstavu s više likova i motiva.

Faustovski motiv prodaje duše vragu za novac, moć, znanje, mladost ili sve zajedno star je stoljećima, stariji od Goethea i Šenoe, a osim umjetnosti bavi se njime psihologija i filozofija.


Siniša Novković, glumac koji je proteklih sezona potpisao nekoliko urnebesno komičnih uspješnica u matičnoj kući, poput “Crvenkapice” i “Ivice i Marice”, “Postolaru i vragu” kojeg je režirao i adaptirao pristupa na nešto drugačiji način.


Jer, potpisati ugovor sa zlom silom naprosto nije bezazlena stvar niti se poduzima bez prijeke nužde.

Svakako je ostao vjeran svom stilu i kombinira komediju, fizički teatar, scenske efekte i video, ali provlači kroz komad i mračnije niti, a tih je u našoj svakodnevici napretek i na izbor.


Od poštenog rada teško je živjeti; obitelji se zbog toga rasipaju. Kako doprijeti do mlade generacije osim novim tenisicama, novim mobitelima? Kako se odnosimo prema siromahu, onome koji skuplja boce ili barem tako izgleda?

 

Nije li, napokon, rješenje u tome da dignemo kredit, a poslije što bude? – sva ova pitanja, koja su naša i današnja uveo je Novković u svoju predstavu, a, ipak, ostavio joj je i imalo starinskog štiha i stiha, Šenoi u čast.

 

Put je otvoren

 

U izvornoj povjestici dva su centralna lika iz samog naslova, i Bog; tek usput spominju se djeca i šegrti. U GKM-u na scenu stupa i sin tinejdžer, i njegova cura, i stalna mušterija.


Suvremeni vrag nudi, poput bankara ili lihvara izuzetno povoljan kredit. A iz kredita se valja iskopati. Za dušu postolarevu otimaju se sile dobra i zla. Izvorno dobra osoba neće proći bez poslova sa zlom, niti će je dobrota uvijek očuvati.

 

Ni sveci nisu proživjeli živote bez hrvanja s napasti, a kako bi običan čovjek, ogorčen i satrven uzaludnim trudom?


Postolara je utjelovio mladi, netom diplomirani glumac Matija Grabić.

 

Unatoč mladosti, dominira scenom i doima se starijim i zbog visoke, impozantne pojave, a još više zbog uživljenosti u ulogu i lik koji u kratkom razdoblju u predstavi ostari više od 20 godina. U svakom prikazu – od zrelog muškarca do starca Grabić ostaje dosljedan.


Uloga Vraga je pogođena za Anu Gruicu Uglešić. Ova uloga do sada joj je najveća i najsloženija, a zajedno s redateljem iskoristila je sve svoje karakteristike i sposobnosti; njezin vrag je androgin, možda žena a možda muškarac, mijenja lica i obličja.


Glumica je sportski tip, razgibana, pomalo promukloga glasa; sve zadaće scenskog pokreta obavlja lako, gotovo plesno, i zbunjuje naglim prijelazima stanja i raspoloženja – jer vrag je i slatkorječiv i nestrpljiv, samozadovoljan i – jeziv.


Manje, ali efektne uloge odigrale su Mia Vladović, kao dobroćudna splitska cura, a kasnije udovica, te Nada Kovačević, kao Bog ili naprosto sila dobra koja nam zna pokucati na vrata u neobičnom obliku – dođe nam, među svoje, a mi ga ne prepoznamo, često i ne primimo.


U predstavi je sudjelovalo i dvoje polaznika Dramskog studija GKM-a: Karlo Barbir i Tina Munivrana Novković. Za razliku od svoje kolegice, koja je u kratkom nastupu vrlo opuštena, Grabić bi morao malo poraditi na ublažavanju naglaska i na kontaktu s publikom.


“Postolar i vrag” je uspjela, vrlo efektna predstava, a najbolje će je prihvatiti mlađi tinejdžeri i jasno se ocrtava granica dobi ciljane publike; mlađu djecu mogla bi i potresti završna ognjena scena, a za sve ostale – put je otvoren.•

Naslovnica Kultura