Ima nas puno kojima je glazba važan dio odrastanja. Pa i starenja, kad smo već kod toga. To je već priča o identitetu, a o njemu se može kazati svašta a da se konkretno ne kaže ništa imalo bitno i prokazujuće.
U malo što možemo biti sigurni kod tog nesretnog jastva. Međutim, kad se pozovete na glazbu kao osobni put i građu, vi u bal povlačite plesnog partnera koji zna kako hodate. Jedan od njih meni je Nick Cave.
Ne baš od osnovne, tu se miješao glazbeni koktel koji je ovdje bolje izostaviti, ali Nick Cave i Bad Seeds su sasvim sigurno ozvučili moju davnu i mršavu adolescenciju.
Općenito je londonska diskografska etiketa Mute Records zaslužna za cijelu jednu zvučnu baražu kroz koju sam uskakao u odjeću, knjige, filmove, prijateljstva i veze. Prerijetko se danas čuje nešto...