Kultura Kultura

Odisejada u prostorvremenu

Ivo Ćorković na Palmižani izložio slike-objekte s astronautima, mačkama i cvijećem

Odisejada u prostorvremenu

Na prvi pogled teško se snaći u vrtlogu različitih oblika, materijala i boja, ali nakon uranjanja u sliku-skulpturu uspijeva se stvoriti određeni red u neredu

Na Palmižani je u tijeku izložba "Odisejada u prostorvremenu" Ive Ćorkovića. Riječ je o velikim, trodimenzionalnim slikama-objektima razigranih formi i boja, što su pretvorili terasu Meneghello u svojevrsnu atraktivnu apstraktnu letjelicu.

Radovi otvaraju sjećanja na sedamdesete, na izložbe grafika, kolaža i mobilnih grafika Miroslava Šuteja u istom prostoru i odvodi nas u neke nove svemirske razine, koje u sebi ispisuju ekološku krhkost, ali i dirljivu poeziju.

To su krugovi i kvadrati, oblici-znakovi čovjeka – astronauta, putnika kroz prostorvrijeme, mačaka i cvijeća koje vidimo promatrajući zvjezdano nebo. Sam termin "slike-objekti" podrazumijeva vezu vizualnog i taktilnog, plošnog i prostornog, iluzionističkog i konkretnog.

Prisutnošću trodimenzionalnih volumena, prostor je projiciran izvan slike, u stvarni prostor u koji je slika-objekt uvršten. Kuglice u uzorku pojednostavljenog prikaza ruže čine vrtloge i spirale. Tu su i margaritele, bijeli cvjetovi kamilice sa žutim središtima, pipci, neka čudna čipka, uvijek drukčije tkana...

Istina, na prvi pogled teško se snalazimo u tom vrtlogu različitih oblika, raznih upotrijebljenih reciklirajućih materijala, zatim i različitih boja, isprepletenih u krugove. Nakon duljeg gledanja i uranjanja u sliku-skulpturu, uspijevamo nekako stvoriti određeni red u neredu.

Među hvarskim radovima je trometarski poliptih na stolnjacima restorana Meneghello s milijunom sitnih točkica, nastalih prskanjem kapi raznobojnog laka. U nezavršenom i donekle neadekvatnom prostoru predvorja starog hvarskog kazališta, izmislio je posebnu instalaciju – desetak crnih, četiri metara dugačkih i dva metra širokih prostirki od debele plastike koju buši s milijun malih rupica. One su prekrivale brojne glomazne prozore, i danju puštale sunčevu svjetlost, a noću gradsku rasvjetu. U sekvencijama, svjetlost oblikovana kružno malim rupicama u snopovima ulazi u prostor stalno ga mijenjajući.

Ivo Ćorković, poput Šuteja, radove stalno mijenja, stvarajući nove slike-objekte. Baš zato ih je vrlo teško uhvatiti gotove i napraviti izložbu, ali jednom, kada se o njemu bude objavljivala monografija, najdeblji dio knjige bit će fotografije radova koji više ne postoje. Nadajmo se da umjetnik prati svoj rad sustavno i detaljno, ne uništavajući barem dokumentaciju, jer će ona u tom smislu biti dragocjena. Izložba se može pogledati do 10. listopada.


biografija
Beuysov učenik
Ivo Ćorković rođen je 1960. na Kozari, odrastao u Zagrebu. Već četrdeset godina živi i stvara između Hvara, gdje je u osamdesetima kupio kuću i gdje boravi ljeti, i Njemačke, Koelna, zimi, gdje u statusu slobodnog umjetnika sudjeluje u raznim umjetničkim, pa i nagrađenim projektima. Dulje vrijeme bio je asistent arhitekta Ernsta Foella, Beuysova učenika i prijatelja, gdje se upoznao izbliza s radom njemačkog velikana. Među ostalim izlagao je i na Tajlandu, u Pekingu i u Vojvodini.

Naslovnica Kultura