Šesnaestogodišnja djevojka iz okolice Omiša, jedva dozrela za udaju (po standardima krajem 19. stoljeća), otisnula se na prekooceanski put brodom. Ne zna točno gdje ide, u Ameriku, Južnu Ameriku, obećanu zemlju svakako. Tamo je čeka zgodan ženik, lijep kao sa slike iz radionice mjesnog fotografa u Porveniru, bijelih zubi, crnog brka i plamena oka.
Na njemu se koči odijelo, skupo odijelo kakvo mnogi nemaju ni za ukop; bolji život joj se smiješi, ljubavna sreća, a možda će i mesa biti svake nedjelje na stolu. Snatri tako mlada djevojka, već iznurena nakon duga puta, ne zna je li prošlo mjesec dana ili više kad je napokon stupila na tvrdo tlo.
Lice joj je odmah nakon silaska s parobroda ošinuo neugodan vjetar, oko nje je crno kamenje, hladno joj je. Stisnula se s kartonskim...