Videotekarski dani predodredili su Quentina Tarantina da stvori jedan od najfilmofilskijih redateljskih opusa u povijesti kinematografije, počevši od kultnog filma "Psi iz rezervoara" (1992.). Tijekom osamdesetih Tarantino je radio u kalifornijskoj videoteci.
Naravno, išao je manijakalno i u kino (veliki ekran prije svega!), ali upravo je videotekarski "mindset" definirao njegovu filmofiliju presnimavanja. Možemo zamisliti da je Tarantino u videoteci istovremeno gledao jedan film na TV-u ispred sebe i bacao oko na one koji su se presnimavali iza pulta s jednog videa na drugi i treći, stvarajući kopije i kopije VHS kaseta.
Usput je, dakako, razgovarao o filmovima s članovima, ulazeći u duge filozofske rasprave te šireći područje priče i na čitavu popkulturu. Takav Tarantino se nastan...