Kultura Kultura

RAFF

Večeras na Rabu počeo prvi hrvatski festival istraživačkog filma: naš moto je 'ne nagađaj, istražuj', kaže direktor Robert Tomić Zuber, poznati novinar i dokumentarist

RAFF

I otok Rab je dobio svoj prvi festival. Nastupno izdanje Rab Film Festivala, festivala istraživačkog filma, tempirano je od 23. do 27. kolovoza, a odvijat će se pod ravnanjem direktora Roberta Tomića Zubera, istraživačkog novinara koji se i sam ostvario kao dokumentarni filmaš, režirajući među ostalim dokumentarac o Nori Šitum "Život od milijun dolara".

Od istraživačkog novinara i autora istraživačkih dokumentaraca do direktora filmskog festivala istraživačkog filma. Je li to prirodan slijed? Kako je došlo od jedne do druge i treće tranzicije?
- Zapravo se dogodilo prirodno jedno s drugim. Prirodan slijed koji je možda bio logičan, iako je na neki način samo stvoren kroz iskustvo koje sam imao kroz svoj životni vijek.

Svoje istraživačko novinarstvo sam više koristio kroz dokumentarizam nego kroz novinarstvo, ali u tom nekom režijskom smislu me odvelo do voditelja režijskog dokumentarnog programa HRT-a.

Putovao sam i vidio dosta festivala u Europi, od ne znam, Rige do Istanbula, i u toj varijanti sam dosta toga primijetio što je zanimljivo u pojedinim konceptima, a svaki od njih nešto nema.

Pa smo pokušali stvoriti neku novu nišu i to je ta istraživačka komponenta festivala jer takvih filmova ima jako puno, ali ih se gleda kao dramu, kao "creative documentary", nekakav kreativan film, a ne razmišlja se o tematici.

Koliko je istraživački film danas na cijeni u festivalskom svijetu?
- Ponekad onaj teški, jaki istraživački dokumentarac (ili film) nekako ispadne iz nekih selekcijskih mogućnosti jer možda nije kreativni dokumentarac, a priča vrlo važne priče.

Onda sam o tome razmišljao zato što u regiji pogotovo, ali i u cijeloj Hrvatskoj, ima jedan trend koji se dogodio, a to je da se jako malo autora odlučuje na taj žanr. Jer je nepopularan.

Uvijek nekoga žulja, pogotovo mladi autori se boje uči u to jer ih javna televizija neće emitirati jer je nezgodna. Pa onda da li će ga uzeti filmski centar.

Pa onda i kad uzmete sve to, hoće li ga ta javna televizija emitirati, hoće li ga distributer uzeti za distribuciju... To mi se čini da je jedan ne baš sjajan trend.

Pojavila se neka želja da stvorimo platformu koja želi to motivirati, reći autorima da Rab treba takve filmove i da postoje platforme gdje će ljudi vidjeti njihove priče.

Zašto baš Rab, a ne recimo Krk ili Pag?
- Rab je došao iz jedne privatne situacije u kojoj smo moja životna partnerica, ili moja bolja polovica, Silvija Jonjić i ja otišli kod naše prijateljice na Rab igrom slučaja, prošle godine.

A inače i ovdje oboje sudjelujemo kao partneri za cijeli taj dio oko dizajna, festivalskog trga i festivalske ulice. Meni se svidjelo kako je zamišljala, a i htjeli smao zajedno raditi neki festival tog tipa koji bi spojio i dizajn i glazbu, natkriveno filmom, što sam ja mislio da je moguće.

Da festival ne mora biti samo film i da je taj koncept - isključivo samo film - na neki način možda publici nedovoljan. Da im možda trebamo dati popratni sadržaj koji čine isto izražajnu neku umjetnost a da je možemo povezati s filmom.

Kad smo došli na Rab kod naše prijateljice, ja sam bio tamo prije dosta godina i zbog tog sjećanja na prošla vremena sam shvatio koliko je to vrlo strukturiran srednjovjekovni grad, dosta podsjeća na arhitekturu Dubrovnika. Ali, u nekoj manjoj mjeri.

I to mi se zapravo i svidjelo jer u tom smislu je puno lakši lagodniji za manifestaciju koja je festivalskog tipa. Zašto? Zato što ima te tri ulice, Donju, Srednju i Gornju.

Kad vidite sve ovo što se događa u krugu jednog kamenog grada shvatite da oni imaju i kino, otvoreno i zatvoreno, te da je to kino digitalizirano. Da možete napraviti cijelu jednu festivalsku ulicu sa festivalskim trgom, što je fantastično.

Ta odluka da krenemo na priču o festivalu na Rabu je krenula spontano. Razgovarali smo sa ravnateljicom Pučkog otvorenog učilišta Rab, Katarinom Ribarić, kojoj se svidjela ideja tog nekakog istraživačkog festivala i koji ima i dokumentarni i igrani dio s nekakvom glazbenom komponentom.

Vrlo brzo smo imali susret s gradonačelnikom grada Raba Nikolom Grgurićem koji je vrlo spremno rekao “probajmo, vidimo”. Znate kako je s politikom, razmislite koja je to stranka, kako će oni gledati na mene, ali ovdje mi je bilo super što to uopće nije bilo u pitanju.

Gospodin Grgurić je prije svega Rabljanin, turistički djelatnik, a tek onda čovjek koji pripada određenoj stranci. Vrlo brzo smo se našli i iznijeli mu koncept na koji način bi mi htjeli taj festival raditi, što bi htjeli istraživati i dosad, evo, vrlo dobro surađujemo.

Čini nam se da su Rabljani dosta dobro reagirali na nas jer nismo došli nekako bahato. Najosnovniji razlog, kad bi Vas netko pitao, zašto to radite: grad Rab je grad koji ima 106 godina neprekinute kinoprikazivačke priče.

Dakle, 106 godina organizirano gledaju film na platnu, a nemaju svoj festival. To je dovoljan razlog zašto baš na Rabu pokrenuti festival.

Očekujete li više turista ili domaćih na projekcijama? Hoće li RAFF biti jedan vid dodatne turističke promocije Raba?
- Kako je Rab podosta usmjeren na turizam, svakako se nadamo da će biti jedan od mnogih turističkih proizvoda koje će moći svojim gostima ponuditi.

Nemamo ništa protiv, dapače, jer to je festival međunarodnog karaktera koji je bilingualan, na engleskom i na hrvatskom su filmovi titlani. Ljudi iz drugih zemalja koji dolaze na Rab već su se javili da bi dolazili na festival. Htjeli su samo provjeriti ima li engleskih titlova, i kad su to čuli onda su rekli ”super, vidimo se”.

Mislimo da ćemo sigurno Rabu pružiti neku dodatnu turističku vrijednost, ali otkrivamo kakva je naša publika na Rabu tek od petka.

Prije svega smo okrenuti Rabljanima jer su oni ti koji po meni zaslužuju taj program, a ako dobra posljedica bude da i turisti primijete program i žele sudjelovati, nitko sretniji od nas.

Koliko vam je pomoglo partnerstvo s Al Jazeerom Balkans i Sarajevo Film Festivalom? U čemu se očituje to partnerstvo? Broadcast? Logistika? Program(i)?
- Sa Sarajevo Film Festivalom surađujem već dugi niz godina i gospodin Purivatra mi je jako puno pomogao savjetima i bio potpora kad smo mu prošle godine najavili festival.

Kad smo ga pitali je li zainteresiran za neko partnerstvo, nakon jako kratkog razmišljanja je rekao "može" jer oni to ne rade često. Odnosno, nisam siguran jesu li uopće s nekim festivalom imali partnerstvo kao sa nama jer mi zatvaramo festival s pobjednikom SFF-a koji završava dan prije našeg otvaranja.

S Al Jazeerom Balkans zadnje dvije, tri godine intenzivno surađujem uz projekt Revizija. Jednostavno su prepoznali ono s čime se ja u dokumentarizmu želim baviti. Kada su vidjeli s čim baratamo došli su do tog zaključka. Lejla Dedić je selektorica dokumentarnog programa i tu se odmah stvorila neka dobra vibra. Odmah su otkupili filmove. To je velika prednost za ljude koji dolaze i naš sadržaj jer odmah ih se otkupi za Al Jazeera Balkans.

U programu imate i igrane filmove, ne samo istraživačke dokumentarce.  Dakle, od forme je važnija tema istraživanja aktualnih globalnih i lokalnih boljki.  
- Da. Ja mislim da ne treba robovati formi. Važna je tema. Ali, svaki autor ima svoj izričaj i u tom smislu mislim da ljudi poput, recimo to tako, mene, razmišljaju na neki liberalan autorski način.

Mislim da je svaki izričaj legitiman, da li je on hermetičan, da li je vrlo otvoren prema publici, da li je kreativan i ekperimentalan ili je istraživački, pa čak i ajmo reći televizijski.

Ako on donosi istančanu priču, ako istražuje naše motive, argumente, dokaze, sumnje, indicije, mislim da je legitimno dopustiti da oni nađu način da svojoj publici kažu što se istražuje.

To je neki naš moto koji smo uzeli jer, "Don't speculate, investigate." (Ne nagađaj, istražuj). S tim smo krenuli kao s nekakvim motom ove godine jer ta spekulacija se vidi u Hrvatskoj, svugdje oko nas, svi sve znaju, a nitko ne bi htio malo prokopati ispod prašine.

Dokumentarac koji prikazujete, "Bellingcat: Truth in a post-truth world", razotkriva lažne vijesti. Koliko je istraživačko novinarstvo stradalo u eri lažnih vijesti i "clickbait" materijala?
- Iznimno, i mislim da kao i u mnogim drugim profesijama, kao da oni koji su članovi te profesije ili korisnici, zaboravljaju što možda gube tim stavom da je urednicima i novinarima da samo “click-baitom” idu dalje.

Umjesto da imate priču kako u filmu "Spotlight" koja se razvija šest mjeseci i onda otkrijete aferu. To je postala neka zastarjela forma. Ja mislim da ćemo se njoj kad tad vratiti jer “click-bait” novinarstvo od nekoliko rečenica se pokazalo pogubno.

Postoji li mogućnost povratka u temeljito pravo novinarstvo?
- Mislim da će se jednoga dana dogoditi da će netko ištekati šteker iz struje. Da će nas bilo što, ne znam što, u nekom trenutku od te neke prevelike konzumacije svega iskopčati sve. I da ćemo biti prisiljeni prisjetiti se kako je bilo živjeti bez svega toga. I to vrlo kvalitetno.

Nisam protivnik tehnologije, nisam protivnik bilo kakvog napretka, ali sam protivnik toga da taj napredak ne pridonosi napretku naše civilizacije. Zapravo je nazadovanje.

U upozoravajućem, nadajmo se ne i vizionarskom filmu "Sons of Denmark" radnja se odvija 2025. u Danskoj kojom vladaju neonacisti. Je li to budućnost Europe? Gdje vi vidite Hrvatsku i Europu 2025. godine?
- To je jedan vrlo hrabar film. To je nešto što nas slučajno karakterizira tom selekcijom jer većina filmova su hrvatske premijere. Nismo se tome nadali ali na svu sreću, to nam se ipak dogodilo.

Kad vidite film koji govori o nekoj perspektivi koja bi nam se mogla dogoditi i kuda nacionalizam vodi i što bi on mogao donijeti, to je nešto što sigurno zabrinjava ne samo njegovog autora, već i društvo u kojem živimo.

Naravno da ne možemo biti ne zabrinuti s onim što nam migrantska kriza i ovo drugo donosi, ali to ne znači da možemo odstupiti od nekih vrijednosti.

To je dobra poruka i našeg prvog izdanja festivala i filma kojeg prikazujemo. Da ne govorimo o filmu koji otvara festival, “Jadnici”, čiji dio ekipe dolazi na otvaranje, čime su nam dali veliko povjerenje. Film govori upravo o tom nekakvom putu Europe koji bi bilo dobro da zastanemo i razmislimo želimo li tim putem ići.

Gdje vidite RAFF 2025?
- Pa ja se nadam da ćemo te godine pokazati nastavak "Sinova Danske" i pokazati da se u Danskoj nije dogodilo ono što su oni predvidjeli.

To je neka moja želja, ali ja se nadam da će RAFF postati jedna vrijednost koju će čuvati prije svega Rabljani, da ima neku vrijednost za hrvatski festivalski život i da će ga prepoznati kolege filmski djelatnici i da ćemo na neki način zajedno doći do neke 2030. A onda ga uvijek možemo predati nekima koji su sigurno bolji od nas.

Naslovnica Kultura